nacija.hr

Oliver Dragojević nam pjeva oduvijek, a poštovati, voljeti i slušati ćemo ga uvijek

Umro je Oliver Dragojević pjevač i glazbenik koji se odupirao lokalnim i svjetskim menadžerima ne želeći kao mega zvijezda bivše države nastupiti u Srbiji i Beogradu iako se pričalo da mu nude bjanko čekove za beogradski koncert.

Tekst i foto: Smiljan Strihić

Umro je Oliver Dragojević, najpopularniji i najpoznatiji pjevač lake glazbe u hrvatskoj povijesti. Imao sam ga prilike susresti te s njime razgovarati kao novinar HTV-a i snimati ga u nekoliko prigoda na koncertima i raznim proslavama. Posebno me se dojmio 2017. godine na svom zadnjem velikom koncertu u zagrebačkoj „Areni,“ održanom povodom svog sedamdesetog rođendana. Prepuna Arena ga je tada dočekala s dugim i iskrenim aplauzom iz kojeg se moglo osjetiti svo poštovanje i odanost publike ovom velikom kantautoru i običnom čovjeku. Pamtim ga iz ljeta 2000. godine kada sam poslije koncerta u Veloj Luci imao prigodu razgovarati s njime gotovo sat vremena, snimajući ga za HTV. Tada sam primjetio nešto posebno što ga je krasilo za razliku od brojnih drugih glazbenika, a to je da taj čovjek nije imao „mušica u glavi“. Upoznao sam brojne popularne pjevače i glazbenike razgovarajući privatno ili kao novinar i snimatelj, ali on je doista bio prirodan, nesputan i baš kako je za sebe kazao – čovjek otvorena duha bez imalo glume i pretvaranja.

Posebno me se dojmio nastupom na velolučkom koncertu te 2000. pred nekoliko tisuća Slovenaca započevši ga pjevajući uz gitaru, što baš nije običavao. Nakon tri prve pjesme elegantno se prebacio na klavir, a ljudi u publici od sedam do sedamdeset i sedam godina su bukvalno počeli urlati od sreće i zanosa, tako da se ta prva pjesma uz klavir nije mogla niti čuti. Ostavljajući kameru na stativu upitao sam jednog mještanina o čemu se radi? „On ti je u Sloveniji toliko popularan da u vremenu kad nema zakazanih nastupa samo „prošeta“ Slovenijom i nakon koncerata u tri grada ima problem vratiti se u Split.“, kazao je ovaj uz smijeh.

O Oliveru Dragojeviću kao pjevaču se gotovo sve zna i doista nije potrebno nabrajati, ali ja kao čovjek rođen u Korčuli u otočnom okruženju i govoru, pamtim jednu sličnost iz razgovora sa Arsenom poslije jednog nastupa u Zagrebu i Oliverom u Vela Luci. Naime čim sam progovorio,od obojice sam doživio isto, a to je da su trenutno počeli govoriti meni razumljivim „jezikom“ – jezikom svoje mladosti i djetinjstva. Meni je to bilo tako dojmljivo i ljudski toplo da teško nalazim riječi opisati taj osjećaj prisnosti. Pa istina je da nam Oliver Dragojević pjeva oduvijek i da ćemo ga poštovati, voljeti i slušati uvijek.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci