nacija.hr

VIDEO: Kratka definicija demokracije i njeni osnovni instrumenti

Ne tako davno su nas učili i tjerali da ponavljamo na glas kako je socijalizam najbolje uređenje, a da je demokracija nešto što je loše i negativno. Onda je došla demokracija i sad nas uče da je to najbolje moguće društevno uređenje. No, mnogi ne znaju zapravo što je to demokracija i koji su njeni osnovni instrumenti. Pogledajte video kako biste shvatili  na kojem principu djeluje demokracija.

Tekst: Elvis Duspara

Demokracija je društveno uređenje kod kojeg dvije budale imaju veće pravo nego jedan pametan. Za razliku od naravnog uređenja, kod kojeg vlast dolazi od Boga, u demokraciji vlast proizlazi iz naroda. Primjer demokracije je kada za istim stolom sjede dva vuka i jedno janje i pri tome glasuju što će večerati. Ako janje nije zadovoljno rezultatima glasovanja ima demokratsko pravo pisati peticiju.

Peticija je instrument kod kojeg se ljudi potpisuju na nekakav papir na kojem piše nekakva ideja, stav, mišljenje,… kako bi pokazali onima koje su demokratski izabrali da se ne slažu s onime što zastupaju upravo oni koje su izabrali. Malo djeluje komplicirano, ali to je papir na koji se ljudi potpisuju kako bi pokazali da su prevareni. Nešto slično situaciji kada se oni koji su potpisali ugovor s bankom poslije žale na uvjete koje su potpisali, ali ih nisu pročitali. U većini slučajeva onaj kome se upućuje peticija ima dvije opcije:

–  ako mu sadržaj peticije ne odgovara, tada kaže kako nema dovoljan broj potpisa i kako on predstavlja većinu te neka taj svoj papir pretvore u nešto korisno, recimo toalet papir

– ako mu sadržaj peticije odgovara, tada vladajući krenu mahati tim papirom kako bi opravdali svoje nemoralne postupke. U ovom slučaju nije bitan broj potpisnika jer je tada taj papir izuzetno vrijedan i velika je vjerojatnost da će završiti uokviren na nečijem zidu.

Treba razlikovati mazohizam od peticije jer je mazohizam poremećaj kod kojeg osoba uživa biti mučena, a peticija je legalni demokratski instrument koji uvažava potrebu naroda da bude mučen.

Referendum je demokratski postupak pri kojem se ludilo jedne većine pokušava ispraviti ludilom druge većine. Referendum se pokreće kada se sakupi dovoljan broj onih koji su nezadovoljni s onima koje su izabrali, a koje će zasigurno ponovno izabrati. Toj konfuznoj situaciji u kojoj se manjina, koja je bila dio većine, sada nada da će njihova manjina biti većina prethodi prikupljanje potpisa za održavanje referenduma.

Prikupljanje potpisa za održavanje referenduma je demokratska procedura koja zahtijeva određeni broj potpisa kako bi se pristupilo referendumu. U Hrvatskoj je potrebni broj potpisa za održavanje referenduma postavljen tako visoko i u tako kratkom vremenu da ga je praktički nemoguće postići. Ako se kojim slučajem postigne potreban broj potpisa, ljepota demokracije je da, kao i kod pisanja peticije, vladajući ponovno ima dvije opcije:

– ako se prikupi dovoljan broj potpisa onda vladajući napravi nekakve korekcije u svome ponašanju i na taj način oni koji su tražili referendum odustanu od referenduma jer su zadovoljni što su dobili nekakve male ustupke. Na taj način vladajući ima dovoljno vremena da presloži svoje redove dok čeka povoljniji trenutak da ponovno uvede ono protiv čega je trebao biti referendum. U Hrvatskoj imamo primjer prikupljanja potpisa protiv prodaje Autocesta gdje su vladajući odgodili prodaju i na taj način izbjegli održavanje referenduma.

– ako se ne prikupi dovoljan broj potpisa, onda manjina koju je izabrala većina kaže kako većina naroda nije zainteresirana i da je to pokazatelj da oni dobro rade.

Demokracija je riješila i pitanje trenutka kada narod, već na rubu očaja jer mu stalno govore da narod odlučuje, shvati da ne odlučuje ni o čemu. Takva situacija se rješava prosvjedom.

Prosvjed je jedan od plodova demokracije, a zapravo se radi o ispušnom ventilu kako ne bi slučajno došlo do revolucije. Kao i kod svake grupne psihoterapije, ljudi se okupe, izgalame i iako ništa nisu riješili, nekako im bude lakše. U demokraciji je ta usluga besplatna. Ako kojim slučajem jedan prosvjed nije bio dovoljan da se ljudi ispušu,on se ponavlja onoliko puta koliko je potrebno da bi narodu bilo lakše podnositi teret demokracije.

Ako prosvjedi zaredaju i ne vidi im se kraj, tada prijeti mogućnost revolucije. Kako revolucija nije demokratski mehanizam i praktički ne postoji u demokraciji, u tom slučaju se raspisuju novi demokratski izbori.

Demokratski izbori su procedura u kojoj narod, koji se odrekao Boga, ponovno bira iste one protiv kojih je prosvjedovao. Ljepota demokratskih izbora je što svačiji glas isto vrijedi. Tako jednako vrijedi i glas onoga koji je slobodan i onoga koji je u zatvoru, i onoga koji je pametan i onoga koji je budala, i onoga koji zna raditi i onoga kojemu je oduzeta radna sposobnost, i onoga koji je slobodan i koji je rob.

S obzirom da je demokracija društveno uređenje u kojem dvije budale imaju veće pravo nego jedan pametan, to u praksi znači – što više “budala” to stabilnija vlast.

 











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci