nacija.hr

Svećenik dominikanac, doktor fundamentalne teologije, pater Michael Chaberek: Naučavanje sv. Tome Akvinskog je neuskladivo s teorijom evolucije

Katolički svećenik, dominikanac, doktor katoličke fundamentalne teologije, pater Michael Chaberek, izdao je nedavno knjigu Akvinac i evolucija: Zašto je naučavanje sv. Tome o porijeklu neuskladivo s evolucionističkom teorijom (Aquinas and Evolution: Why St. Thomas’ Teaching on the Origins Is Incompatible with Evolutionary Theory) u kojoj razmatra pitanja je li ideja darvinovske makro-evolucije zaista uskladiva s naučavanjem sv. Tome Akvinskog kao što to pokušavaju tvrditi liberalni teolozi, i jasno pokazuje da je nemoguće pomiriti naučavanje tog crkvenog naučitelja i ideju evolucije.

Ova knjiga patera dr. Chabereka, kao i ona ranije napisana, ima Nihil obstat i Imprimatur (može se vidjeti i ovdje).

Pisanje patera dr. Michaela Chabereka iznimno je važno za naše vrijeme da bi se shvatio je li teologija Tome Akvinskog zaista uskladiva s idejom darvinovske makro-evolucije.

Za početak, evo što su o novoj knjizi patera Chabereka napisali stručnjaci koji su je analizirali:

„Knjiga fr. Chabereka je jedna od par koje traže i hrabrost i kompetenciju. Kao što se Toma Akvinski morao suočiti s uobičajenim mišljenjem koje je nijekalo mogućnost stvaranja ex nihilo, tamo u 13. st., fr. Chaberek danas preispituje teističku evoluciju. Njegova je knjiga vrijedna čitanja zato što naučava iskreno i jasno razmišljanje i pokazuje čitatelju kako odgovoriti na teističkim evolucionistima koji uobičajeno nameću svoje poglede u kršćanskim krugovima.“

Vlč. prof. Andrzej Maryniarczyk, S.D.B., katolički filozof, predstojnik katedre za metafiziku Katoličkog Sveučilišta u Lublinu u Poljskoj

 

„Puno je tinte proliveno pokušavajući pomiriti načela Tome Akvinskog s darvinovskom evolucijom. Fr. Chaberek je konačno toj temi dao tretman dužine knjige koji ona zaslužuje, a ta stvar ne izgleda dobro za tomističke evolucioniste. Njegovi su argumenti svježi i izazovni. Svaka daljnja rasprava trebat će uzeti u obzir ovaj važan rad.“

Dr. Logan Paul Gage, profesor filozofije na Franjevačkom sveučilištu Steubenville

 

„Fr. Michael Chaberek daje odličan tekstualan, filozofski i teološki argument da naučavanje sv. Tome Akvinskog o ljudskom porijeklu nije uskladivo s makroskopskom evolucijskom teorijom, čak ni s takozvanom teističkom evolucijom. Obvezno štivo jednako za tomiste i ne-tomiste.“

Dr. David Arias, profesor filozofije na Our Lady of Guadalupe Seminary

 

„Zbog stila njegovog sastava, jasnoće i iskrenosti njegovog izlaganja, te snage, neospornosti i važnosti njegovih argumenata Akvinac i evolucija je istinsko remek djelo filozofskog diskursa.“

D. Q. McInerny, profesor filozofije na Our Lady of Guadalupe Seminary

 

„Fr. Micahel Chaberek opširno pokazuje u ovom pravovremenom radu da je…teistički evolucionizam, ustvari, neizbježno u neslaganju s fundamentalnim elementima Tomine misli.“

Dr. Robert Larmer, profesor i pročelnik odjela za filozofiju Sveučilišta New Brunswick

 

„Knjiga oca Michaela Chabereka je zasigurno najpreciznija obrada veze između misli sv. Tome i darvinovske evolucije ikada napisana. Kada je Darwin po prvi puta predložio svoju teoriju, većina ju je tomista odbacila. Suprotno tome, većina suvremenih tomista ne samo da je usklađuje, već odbacuje alternative…Što može objasniti ovu promjenu? Chaberek uvjerljivo pokazuje da su tomisti koji tvrde da su darvinizam i tomistička misao uskladive bili zadovoljni s uljepšanim čitanjem darvinizma i sv. Tome, i naivnim čitanjem znanstvenih dokaza. U nekim slučajevima to predstavlja nepriznavanje samoga tomizma. Sva buduća pisanja na ovu temu morat će uzeti u obzir oštru kritiku fr. Chabereka.“

Dr. Jay W. Richards, analitički filozof, aktivni katolik laik, suosnivač organizacije Institute for Faith, Work and Economics

 

O samom sadržaju knjige patera Chabereka:

Ovdje je, za početak, dobro podsjetiti da su zadnjih godina, prije patera Chabereka, već dvojica odlično prirodoznanstveno, filozofski i teološki upućenih svećenika, napisali knjige u kojima pokazuju da je ideja darvinovske makro-evolucije nespojiva i neuskladiva s teologijom svetog Tome Akvinskog.

Prvu je napisao, 2007. godine, svećenik koji je i prirodoznanstvenik kreacionist, doktor fizike, vlč. dr. Victor Warkulwiz pod naslovom „The Doctrines of Genesis 1-11: A Compendium and Defense of Traditional Catholic Theology on Origins“ (Nauk Postanka 1-11: Kompendij i obrana tradicionalne katoličke teologije porijekla).

Drugu knjigu je, 2012. godine, napisao pater dr. Chad Ripperger pod naslovom „The Metaphysics of Evolution: Evolutionary Theory in Light of First Principles“ (Metafizika evolucije: Evolucijska teorija u svjetlu prvih principa). Pater dr. Chad Ripperger je sadržaj te knjige, u nešto skraćenom obliku, izložio u obliku predavanja na katoličkom kreacionistički orijentiranom simpoziju o doslovnosti stvaranja doslovnog prvog para Adama i Eve i temelju ženidbe, održanom u Rimu, 2015. godine, pod naslovom „The Metaphsical Impossibility of Human Evolution“ (Metafizička nemogućnost ljudske evolucije).

Ranije su tomisti dobro prepoznavali sukob koji postoji između tomizma i ideje makro-evolucije. Danas, pod utjecajem iz ne-katoličkih krugova uvezene liberalne teologije i nekritičkog, naivnog i prebrzog prihvaćanja, također iz ne-katoličkih krugova uvezene, ideje makro-evolucije, kao da je ideja makro-evolucije znanstveno dokazana stvar, veliki je dio tomista onesposobljen vidjeti ono što su raniji tomisti mogli dobro vidjeti – ne vide da postoji ozbiljan sukob između teologije Tome Akvinskog i ideje darvinovske makro-evolucije. Današnji tomisti (liberali) pokušavaju pobjeći od ovoga stvarnog sukoba zastupajući pogrešno vjerovanje prema kojemu Bog stvara u potpunosti po sekundarnim uzrocima. Tomisti liberali također zastupaju pogrešno mišljenje prema kojemu nam teologija govori samo to da Bog stvara, a da nam evolucionisti tumače način kako Bog stvara. Liberalni teolozi u crkvenim redovima su toliko bojažljivi da svaki sukob koji postoji između katoličke vjere i suvremenih evolucionističkih ideja (koje se laičkoj javnosti pogrešno prikazuju kao da su to znanstvene teorije) žele što prije riješiti tako da se nikada ne upuštaju u kritiku evolucionističkih ideja. Takav pristup je iznimno loš i donosli loše plodove po vjeru i moral katolika.

Pater Chaberek u svojoj ranijoj knjizi žali što veliki dio teologa prihvaća evoluciju kao dogmu, a Crkva dopušta različita mišljenja, te je jasno pokazao da Katolička Crkva nije prihvatila ideju makro-evolucije i da pitanje evolucija nije riješeno u Katoličkoj Crkvi. U toj knjizi pater Chaberek, na osnovi stvarnih znanstvenih činjenica biologije i paleontologije te autentične katoličke teologije, zaključuje da nema presudnih razloga da Katolička Crkva prihvati teoriju evolucije. Kritičko preispitivanje darvinovske makro-evolucija za patera Chabereka nije stvar protestantizma već je u zadnje vrijeme to upravo stvar katolika na osnovi najsuvremenijih znanstvenih podataka. Upravo ti znanstveni podaci su nam u novo vrijeme pokazali da katolik nema potrebe na silu prilagođavati katoličku teologiju evolucionističkim vjerovanjima, niti prihvaćati neuspješne ideje koje se može sažeti pod pogrešnom ali često promoviranom parolom „Bog stvara evolucijom“. Najsuvremenija zadivljujuća otkrića molekularne biologije pokazuju da znanost savršeno dobro upućuje na teizam, inteligentni dizajn i kreacionizam. Zato je danas moguća dobra sinteza suvremene biološke znanosti i katoličke vjere.

U isto vrijeme vidi se povratak tomističke metafizike. Tomistička filozofija više nije u getu već je u stalnom dijalogu sa suvremenom filozofijom. Pater Chaberek dobro primjećuje da je darvinovska makro-evolucija hipoteza (Chaberek je precizno naziva hipotezom) s metafizičkim implikacijama (Chaberek je naziva „darvinovska metafizika“). Ovo je važno s obzirom da su liberali u crkvenim redovima s vremenom nametnuli svoje pogrešno mišljenje prema kojemu nema sukoba između ideje darvinovske makro-evolucije i katoličke vjere tvrdnjom da metafizika i filozofija općenito može biti hermetički odvojena od znanosti. Oni pogrešno vjeruju da bi ateističko-evolucionistički guru Richard Dawkins bio u pravu kada bi se samo držao znanosti. Problem je u tome što svi koji prate suvremena otkrića molekularne biologije i koji znaju razlučivati strogo biološke činjenice od evolucionističkih interpretacija i nedokazanih pretpostavki na kojima počivaju evolucionističke interpretacije, znaju da Dawkins nije u pravu ni kada se radi o biologiji, a kamoli kada se radi o geologiji, filozofiji i teologiji. Pater Chaberek nije upao u takvu naivnost, već shvaća da ideja darvinovske makro-evolucije ima filozofske i teološke implikacije. Chaberek zna da ukoliko je katolička vjera istinita, tada ništa od onoga što znanstveno promatramo u prirodnom svijetu ne može biti u stvarnom sukobu s istinama autentične katoličke teologije. Nije logično pretpostavljati da dobra teologija neće biti u sukobu s evolucionističkim idejama i pretpostavkama. Evolucionističke ideje nisu objavljene od Boga već su osmišljene od ograničenih, grijehu, pogreškama i obmani podložnih umova kojima pokušavaju objasniti promatrane fenomene unutar svojega svjetonazora. Kao što su neki evolucionistički autoriteti i sami priznali, nema objektivnih znanstvenika. Svi su oni pod utjecajem svoga svjetonazora i unutar njega osmišljavaju svoja tumačenja.

Pater Chaberek dobro poznaje raspravu između prirodoznanstvenika koja se tiče darvinovske evolucije, no on se u ovoj knjizi prvenstveno usmjerio na preispitivanje prihvatljivosti darvinovske evolucije kroz misao Tome Akvinskog. Nevjerojatno je da su neki tomisti tvrdili da se darvinovska ideja dobro uklapa u metafiziku sv. Tome ili barem da nije s njom u sukobu ni na koji način. Pater Chaberek donosi mnoštvo argumenata da to jednostavno nije točno.

Pater Chaberek vješto odgovara na najozbiljnije argumente tomističkih darvinovaca koristeći strukturu srednjovjekovnog quaestio. On dokazuje da je ideja teističke evolucija isključena nekim od temeljnih Akvinčevih načela: da niti jedno biće ne može provesti više djelovanja od onoga što posjeduje, da naravi živih bića ne mogu biti transformirane putem slučajnih promjena, da Sveto Pismo naznačuje doslovno i povijesno izravno stvaranje Adama i Eve, da je ljudsko tijelo nije bilo rezultat razvoja postupnim promjenama tijekom ogromnih vremenskih razdoblja, već je bilo izravno stvoreno od Boga, da sekundarni uzroci nisu odgovorni za stvaranje vrsta o kojima svjedoči Božja objava (biblijska vrsta je, današnjim biološkim pojmovima rečeno, razina porodice, a ne biološke vrste). Chaberek u knjizi također pokazuje da sveti Augustin nije zastupao ideje koje bi bile preteča ideji teističke evolucije. Za razliku od ideje teističke evolucije, Chaberek ističe, teorija inteligentnog dizajna je u skladu s Akvinčevim metafizičkim načelima i tomističkom prirodnom teologijom.

U poglavlju svoje knjige pod naslovom „Tomisti protiv Tome“, pater Chaberek daje dobru analizu neprirodne situacije koju je naznačio već u samom naslovu tog poglavlja. Kako je moguć paradoks da se dobar dio tomista, koji za sebe tvrde da im je učenje svetog Tome vodič i mjerilo, stavljaju na stranu protivnu svetom Tomi promovirajući vjeru u ideju darvinovske makro-evolucije?

Pater Chaberek navodi tri moguća objašnjenja za takvo tužno stanje velikog dijela današnjih tomista:

1. ti su tomisti nekritički prihvatili naturalističku paradigmu

2. oni su osakaćeni manjkom znanstvenog znanja (misli na njihovo nepoznavanje stvarnih činjenica prirodnih znanosti)

3. imaju nekritički poslušni, čak i strašljivi stav prema „znanstvenoj zajednici“ (tj. zanemarujući znanstvenike koji argumentima pokazuju da je makro-evolucija znanstveno nemoguća i da nema znanstvenih dokaza da se makro-evolucija ikada dogodila, ti su tomisti poslušni evolucionističkim autoritetima unutar znanstvene zajednice koji svoje vjerovanje u evoluciju nameću kao da je to znanost)

Već spomenuti svećenik koji je i fizičar kreacionist, vlč. dr. Victor Warkulwiz, u svojoj je katoličkoj kreacionističkoj knjizi također napisao čega se jako boje mnogi današnji teolozi i zašto nekritički prihvaćaju evolucionistička vjerovanja, sljedećim riječima „Mnogi od njih boje se više od ičega drugoga biti prozvani ‘fundamentalistom.’

Pater Chaberek piše: „Na nesreću, jer nisu dobro upućeni u znanost (tj. činjenice prirodnih znanosti), teolozi imaju poteškoće u razlučivanju znanosti od onoga što je samo materijalistička filozofija prikazana kao znanstvena teorija“ (str. 233.). Chaberek nastavlja da oni u ime sv. Tome odbacuju njegovu „metodu sinteze i uključivanja novih i snažnih ideja“ (str. 236.). Na osnovi toga oni završe na svome pogrešnom zaključku kako sveti Toma Akvinski podržava ideje koje su mu zapravo potpuno strane. Pater Chaberek piše da ih „njihovo vjerovanje u evoluciju, koje projiciraju na Akvinca, dovodi do takvog izobličavanja naučavanja Anđeoskog naučitelja do stupnja bez primjera u povijesti tomističke misli. Nikada prije Akvinčeva misao nije bila tako napadno zloupotrijebljena kao što se to događa u teističkoj evoluciji“ (str. 236.).

Liberalni teolozi, koji su svi ili gotovo svi po uvjerenju evolucionisti, vrlo često su uznemireni kada katolički autori hrabro kritički javno preispituju je li ili ipak nije ideja teističke evolucije znanstveno i teološki utemeljena, te radi li se tu ipak o pseudoznanosti i pseudokatoličkoj teologiji. Umjesto da je i sami kritički preispituju, liberali se okomljuju protiv katoličkih autora koji zastupaju autentičan katolički stav utemeljen i usklađen s ocima i naučiteljima Katoličke Crkve. Tako su pokušali neuspješno kritizirati i knjigu patera Chabereka o kojoj ovdje govorimo jer je u njoj pater Chaberek jasno pokazao da se ideja teističke evolucije ne može pomiriti s učenjem Tome Akvinskog, te da svaki pokušaj pomirenja Akvinca s idejom teističke evolucije čini nasilje ili prema jednoj od tih strana ili objema.

Iako je pater Chaberek u knjizi obradio argumente teističkih evolucionista, njihovo površno čitanje i još površnije razumijevanje Chaberekove knjige dovodi ih do toga da se protive pateru Chabereku argumentima na koje je on već odgovorio u knjizi.

Tako je jedan liberal ponudio svoje mišljenje o muli o kojoj Avinac piše kao o novom tipu stvorenja koje je nastalo nakon što je Stvaranje u 6 dana dovršeno. Usput, sveti Toma Akvinski je svome djelu Summa Theologica jasno 20 puta potvrdio da su 6 dana Stvaranja bili stvarni 24-satni dani.

Liberal je tako napisao: „Jasno je da Akvinac nije znao da su organizmi evoluirali. Kao većina, ako ne i sve, osobe u kršćanstvu tijekom trinaestog stoljeća, on je vjerovao autoritetu božanske objave da je većina organizama koji pripadaju prirodnim tipovima koje vidimo u biološkom svijetu bila stvorena izravno od Boga i razmnožavala se prema svome tipu. Zapanjujuće je, dakako, da je obznanio barem jedan biološki prirodni tip, mula, nije mogao biti izravno stvoren od Boga zato što je ona potomak dva druga prirodna tipa, magarca i kobile, koje je Bog trebao stvoriti prve (cf. Summa theologiae I.73.1 ad 3). Usprkos tome, Akvinac potvrđuje da se stvaranje mule može pripisati Bogu zato što su mule ‘prethodno postojale u njihovim uzrocima’“.

Pater Chaberek odgovara na to tipično pogrešno zaključivanje liberala: „U mojoj knjizi, međutim, napominjem da mula nije ‘stvarna vrsta, već puka neplodna kombinacija dvije biološke vrste unutar jedne porodice’ (str. 90.). Ranije u knjizi tvrdim da je za biološku makroevoluciju važno razumijevanje ‘vrste’ na taksonomskoj razini porodice (str. 18.-22.). Mula ne predstavlja nikakvu važnu novinu u terminima biološke makroevolucije. Tako da problem za teističku evoluciju nije otkuda su došle nove pasmine, varijante, rase, ili čak biološke vrste, već kako su nastale nove porodice.“

Argument 1: Nedostatak uzroka

Prvi argument koji liberal iznosi je vezan za nemogućnost da „nešto niže“ proizvede „nešto više“, ili da manje savršeno izvede savršenije. Rašireno je mišljenje i među filozofima i među znanstvenicima da sve mora imati proporcionalan uzrok. Nema takvog slaganja oko toga napreduje li evolucija prema savršenijim formama. Pater Chaberek piše: „Ali, ako netko vjeruje da je evolucija otišla od bakterija do čovjeka, on mora potvrditi da je postojalo savršenstvo formi tijekom vremena, barem u metafizičkom smislu. Akvinac, očito, prepoznaje različite razine savršenstva među vrstama. Svaki pogled…koji niječe ‘više’ i ‘niže’ u biologiji proturječi Akvincu.“

Liberal je kao pokušaj protivljenja ovom načelu savršenosti pokušao predložiti svoje evolucionističko vjerovanje prema kojemu su zmije evoluirale iz guštera.

Pater Chaberek odgovara: „Međutim, postoji par problema s ovim pokušajem ilustracije evolucije. Prvo, (liberal) predstavlja prijelaz iz guštera u zmiju u terminima gubitka (ne dobitka) biološke informacije. Ovo je slučaj devolucije. Ovo nije primjer ‘manje savršene’ vrste koja dovodi do pojave ‘savršenije’. Ako je zmija ‘samo gušter bez nogu’, tada je to dobar primjer ‘savršenijega’ koje se pretvara u ‘manje savršeno’, a ne obrnuto.“

Chaberek nastavlja kako postoji još jedan fundamentalniji problem s ovim primjerom. Liberal tvrdi da je „iz perspektive evolucijske biologije, zmija gušter koji je izduljio tijelo, izgubio udove, stopio očne kapke i tada ih učinio providnima.“ Chaberek komentira to evolucionističko vjerovanje: „Sumnjam da je to istinito u biologiji, ali znam da to nije istinito u metafizici. Mogli bismo nabrojiti tisuće organskih promjena koje bi bilo nužno napraviti da bi gušter izgledao slično zmiji, ali i dalje ne bi imali stvarnu zmiju. Zaista, sve što dobivamo dodavajući i umnažajući promjene je oslabljena ili mrtva jedinka iste vrste (prirodne vrste). Ako su promjene koje primijenimo na gušteru dovoljno male, gušter može preživjeti. Ako su prevelike, gušter će biti osakaćen ili mrtav. Neće se promijeniti u zmiju.

Ovo proizlazi iz drugog načela klasične metafizike koji kaže da nakupljanje slučajnih promjena ne može donijeti supstancijalnu promjenu. Drugim riječima, bilo koja promjena koji nametnemo gušteru je promjena njegove individualne forme, ali promjene koje se pojavljuju na individualnoj formi neće proizvesti novu vrstu zato što ovo zahtijeva novu supstancijalnu formu.

Načelo je metafizike da supstancijalne forme ne mogu biti stvorene prtljanjem s jedinkama…Akvinac je imao biblijsku objavu na raspolaganju, stoga je vjerovao da su vrste stvorene izravno od Boga.

Ovo se načelo, dakako, primjenjuje samo na takozvane više forme ili istinske supstancije, ne na puke elemente ili sastavnice. Petljanjem s elementima, možemo dobiti nove sastavnice ili nove elemente zapanjujuće različitih kvaliteta. Zato je obmanjujuća analogija predložena (od strane liberala) o miješanju vodika i kisika da bi se proizvela voda. Kao što sam napisao u mojoj knjizi:’ Postoje dvije moguće pogreške u shvaćanju ovog argumenta (…) Druga greška raste na nerazumijevanju toga što je to supstancija. Netko bi mogao reći da ako uzmem sol i vodu i rastopim sol u vodi time mogu napraviti otopinu koja je drukčija supstancija nego voda i sol. Čin dodavanja soli u vodu je akcidentalna promjena, stoga akcidentalna promjena jedne od supstancija dovodi do nastanka druge supstancije. Tako, akcidentalna promjena rezultira supstancijalnom promjenom. U ovome primjeru, ipak, mi nemamo posla sa supstancijama već s pukim elementima i sastavnicama…Živa bića tvore supstancije u puno jačem smislu od neživih bića do te mjere da se posljednje čak ne bi trebale zvati supstancije već elementi i sastavnice. A ako uzmemo u obzir istinsku susptanciju, nema načina da bi je se moglo transformirati u drugu supstanciju akcidentalnom promjenom (str. 49.-50.).“

Argument 2. Raspored materije

Liberal je dokazao svoje površno čitanje i nerazumijevanje knjige patera Chabereka time što je pisao o „rasporedu materije“ što je ideja prema kojoj će materija, ukoliko je ispravno raspoređena, stvoriti nove forme (vrste; Napomena: liberali redovito pokazuju da imaju problem razlikovanja biblijske stvorene vrste i biološke vrste – biblijska stvorena vrsta je u biologiji razina porodice, a biološka vrsta je samo varijetet unutar granica porodice, tj. biblijske stvorene vrste. Bog je stvarao po porodicama, a ne po biološkim vrstama), ne izravno već neizravno. Pater Chaberek primjećuje površnost i nerazumijevanje onoga što je Chaberek napisao u svojoj knjizi koju pokazuje njegov kritičar liberal: „Ja sam uključio taj argument među argumente predložene od tomista da bi pomirili teističku evoluciju s Akvincem. Ključno je to da materija nikada ne proizvodi formu. Puni odgovor može se pronaći u mojoj knjizi, stranice 77.-78. Umjesto opsežnog citiranja, potičem one zainteresirane da pročitaju argument u knjizi.“

Argument 3. Niti jedna savršena narav nije uzrok same sebe

„Akvinčev treći argument protiv teističke evolucije je da niti jedno savršeno stvorenje nije uzrok vlastitog postojanja, dok bi kod biološke makroevolucije stvorenje moralo biti uzročnikom vlastite naravi, koja bi tada evoluirala u neku drugu narav, koja je opet uzrokovana jedinkom. Ali, prema Akvincu, niti jedno savršeno biće ne može biti uzrok samom sebi. (Pod „savršenim“ on podrazumijeva više oblike ili vrste poput gmazova, ptica i sisavaca, iako se on eksplicitno odnosi samo na čovjeka.)

U svom odgovoru (liberal) navodi kako postoje gušteri s dvije noge kao i oni bez nogu, te kako možemo dobiti guštera s dvije noge genetskim modificiranjem četveronožnog guštera. To je netočan odgovor. Eksperimenti s četveronožnim gušterima ne rezultiraju ničime osim hromim ili mrtvim gušterima iste vrste. Sama činjenica da postoje druge vrste kao što su gušteri bez nogu nije dokaz njihovom podrijeklu od dvo ili četveronožnog guštera. Ako ništa drugo, ovo je još jedan dobar primjer biološkog gubitka i devolucije, koja ne objašnjava kako bi nastali makroevolucijski noviteti. Nema dokaza da četvernonožni gušter može uzrokovati drugu vrstu, poput dvonožnog guštera.“

Argument 4. Formalni i djelatni uzroci nedostaju kod teističke evolucije

„U četvrtom argumentu objasnio sam kako kod teističke evolucije nedostaju dva od četiri aristotelovska uzroka – formalni uzrok i djelatni uzrok. (Liberal) piše: ‘Fr. Chaberek je u pravu: klasična evolucijska teorija ne uzima u obzir formalne i finalne uzroke.’ Ali ja to nisam rekao. Naprotiv, naglasio sam kako je formalni uzrok sveden na finalni uzrok (str. 52.). Teistička evolucija podrazumijeva konačnost, do točke da umanjuje formalnost, a to je stvarni problem teističke evolucije.

Istovremeno ne smijemo brkati određene teorije poput „biološke makroevolucije“ s modernom znanosti kao takvom. Problem konačnosti kod teističke evolucije nije isti kao i problem konačnosti u modernoj znanosti. Moguće je da znanost kao takva bude na dobrom putu, a određena teorija može biti potpuno pogrešna. Zbog toga suprotstavljanje biološkoj makroevoluciji nije jednako suprotstavljanju modernoj znanosti, pa čak ni samoj modernoj biologiji. Bavim se pitanjem konačnosti u modernoj znanosti drugdje u knjizi, kada razmatram znanstveni status teorije inteligentnog dizajna. (str. 204.-209.). Čini se, dakle, da su prigovori na moj četvrti argument proizašli iz nepažljivog čitanja mog teksta.“

Argument 5. Nema utemeljenog poretka stvaranja u teističkoj evoluciji

Akvinčev peti argument protiv teističke evolucije proizlazi iz poretka kojeg vidimo u prirodi: Bog želi da supostoje bića na različitim stupnjevima jer ona bolje otkrivaju Božju mudrost i slavu. Makroevolucijsko tumačenje biologije niječe ovo načelo jer (prema evolucionističkom vjerovanju) sva bića teže postati drukčija i sva navodno stječu nešto od savršenstva kroz borbu za život i opstanak najsposobnijih. To znači da ne postoje stupnjevi savršenstva uspostavljenih u početku od Boga. Ako ih je i bilo oni nisu dobri. Umjesto toga, oni se moraju mijenjati, dopunjavati ili usavršavati po različitim prirodnim procesima. Stoga, teistička evolucija poriče da je stvaranje bilo dovršeno (u smislu stvaranja dovršenih porodica stvorenja onako kako je Bog objavio u Knjizi Postanka). Za Akvinca, naprotiv, stvaranje je zauvijek dovršeno stvaranjem čovjeka.

U svom odgovoru (liberal) citira Tomino učenje o sekundarnoj uzročnosti. Općenito je bolje da bića sudjeluju u djelovanju prvog uzroka (Boga), jer to u potpunosti otkriva Božju mudrost i snagu. Ali ovo nije odgovor na problem kojeg sam naveo u petom argumentu. Zapravo sam uključio argument „bolje predodžbe Boga“ među osamnaest argumenata koje su predložili teistički evolucionisti (argument 3, str. 38.). Kao odgovor trebao bi citirati knjigu, ali umjesto dugih citata potičem čitatelje da prouče ono što piše u knjizi (str. 68.-70.).

Liberal navodi Tomino uvjerenje kako mnoštvo i raznolikost stvorenja bolje odražavaju Božju slavu, od onoga da ih je samo nekoliko (S.Th. I,47,1). „Stoga je“, piše liberal, „prikladnije da Bog djeluje putem evolucije nego posebnim stvaranjem, jer bi time stvorio više vrsta koje bi odražavale Njegovu slavu. Četiri milijarde vrsta stvorenih u razdoblju od tri milijarde godina daleko je više od osam milijuna preostalih vrsta koje postoje danas.“ Sveti Toma Akvinski čvrsto je zastupao doslovnost podataka iz Knjige Postanka o Stvaranju u doslovnih 6 dana i maloj starosti svemira, Zemlje i čovjeka, tako da za sv. Tomu nije dolazilo u obzir vjerovanje u milijarde godina navodne starosti svemira u koje vjeruju evolucionisti. O znanstvenoj nevaljanosti metoda određivanja starosti svijeta i fosila na osnovi kojih evolucionisti pogrešno vjeruju da je Zemlja stara milijardama godina, pročitajte i pogledajte ovdje i ovdje.

Pater Chaberek odgovara: „Akvinac nije znao koliko je postojalo vrsta u njegovo doba i koliko ih je (i je li) izumrlo, ali je znao da je Bog mogao stvoriti koliko je god htio vrsta, ili kasnije kroz vrijeme…ili u jednom trenutku (…). U svakom slučaju ovaj argument teističke evolucije ne stoji, jer stvorene vrste (u smislu biblijske vrste, tj. porodice) jednako odražavaju Božju slavu kao i navodno evoluirane vrste.

Liberal vjeruje kako je evolucija bolji način ostvarivanja raznolikosti živih bića nego što je stvaranje (kakvo što je objavljeno u Knjizi Postanka). Prema njegovom mišljenju, „također je prikladnije da Bog djeluje putem evolucije nego posebnim stvaranjem, jer bi time stvorio više vrsta koje bi odražavale Njegovu slavu.“

Pater Chaberek odgovara: „Međutim, Akvinac tvrdi suprotno: ‘Puno je veća moć stvoriti nešto iz ničega, nego iz suprotnosti.’ (S.Th. I,45,5 ad 2). ‘Stvaranje je bolje i savršenije nego generacije i promjene.’ (S.Th. I,45,1 ad 2). Iako, stvoriti ograničeni učinak ne iskazuje beskonačnu moć, ipak, stvoriti ga iz ničega pokazuje beskonačnu moć. (S.Th. I,45,5 ad 3). ‘Veći je čin načiniti nešto prema njegovoj cijeloj supstanciji nego prema njegovoj supstancijalnoj ili akcidentalnoj formi’ (S.Th. I, 45,3).

Akvinac prepoznaje vrijednost sekundarnih uzroka, ali sekundarni uzroci pretpostavljaju djelo stvaranja. Stvaranje je po sebi veći čin Božanske snage nego djelovanje sekundarnih uzroka. Istodobno, stvaranje vrsta nije u suprotnosti mogućnosti da vrste budu sekundarni uzroci u prirodi. Stoga nema razloga zagovarati evoluciju kao „prikladniji“ način stvaranja svemira. Ustvari, evolucija bi objasnila sekundarnu uzročnost, ali bi umanjila direktnu uzročnost…Zato je stvaranje (kakvo je objavljeno u Knjizi Postanka) prikladnije, uz to što je i jedino realistično obrazloženje kako su vrste počele postojati.“

Pročitajte i pogledajte sljedeće:

Kardinal, savjetnik dvojice papa: Šest dana Stvaranja su stvarni dani, a Adam i Eva stvarni prvi par

(VIDEO) Svećenik, profesor katoličke dogmatske teologije: Katolička Crkva naučava da su Adam i Eva stvarni prvi par ljudi, bili su besmrtni prije grijeha, a ideja evolucije nije znanstvena i nije spojiva s katoličkom vjerom

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save

Save











Loading…

Vezani članci