nacija.hr

Masonska doktrina ponižavanja Hrvata bila je vidljiva i na dočeku nogometaša

Svjedočili smo apsurdu kojeg brojni Hrvati ne razumiju i ostaju zbunjeni, ali snagu masonske doktrine jednostavno na takav kolebljivi način nije moguće zaustaviti.

Tekst i foto: Smiljan Strihić

Hvala Luki Modriću, Zlatku Daliću i svim nogometašima što su svojim cijelim bićem, zalaganjam i požrtvovanjem iskreno potvrdili da su hrabri. Zašto hrabri? Zato što su pokazali da su kršćani, Hrvati, domoljubi i to su otvoreno iskazali. Taj stav su potvrdili ponajviše na bini prilikom dolaska na centralnu proslavu dočeka reprezentacije na Trg bana Jelačića. Oni su tada sasvim normalno i legitimno tražili da Marko Perković Thompson otpjeva još jednu pjesmu za njih koju žele podijeliti s okupljenim narodom i svima iza malih ekrana u domovini i svijetu. Tada je nastupila masonizirana gradska vlast u dogovoru sa HNS-om i to je drsko onemogućeno. Ta minuta sramote, podaništva, sluganstva i ponajviše evidentne „dvije Hrvatske“ došla je na vidjelo. Svatko može i treba pogledati snimku na Youtube kanalu kako je to jadno i kompromitirajuće za reprezentativce izgledalo. Pogledajte njihova lica, zbunjenost i voditelje na usporenoj reprodukciji i poslušajte dva dosadna instruirana voditelja pa će vam sve biti jasno. I sada meni koji sam tamo bio od trinaest sati netko govori neke priče poput onog čipiranog Dolenčića o kraju programa i Vrsaljkovoj frizuri?!

Idemo redom i detaljno. Dakle HNS je zajedno s Gradom Zagrebom bio ORGANIZATOR dočeka i program je dogovaran zajednički. Znači Davor Šuker je morao znati da se Grad kao organizator ne slaže da Thompson nastupi, pa se pitamo je li reagirao, kako i nije li namjerno prešutio podmetaljku koju smo vidjevši Thompsona u autobusu za Zagreb mogli i naslutiti? Šukerovo ukočeno ponašanje i svojevrsni grč tijekom vožnje do Trga je mogao svatko vidjeti i to veliki „brend“ nije mogao sakriti. Raščlanimo kako izgleda dogovor dvaju subjekata koji se dogovaraju. Pretpostavimo: „Ja ne želim Thompsona a tvoji igrači ga žele.“ I kako onda ide dalje dogovor? Jer stvar je vrlo „jednostavna“. Pitamo se što se tada dogodi? Tko je prilikom toga dogovora superiorniji? Grad Zagreb kao domaćin, ili Šuker ispred HNS-a kao sudionik i (trebalo bi biti) ravnopravan akter u navedenom dogovaranju?

Naravno da, masonizirani HNS na čelu sa Šukerom mora popustiti, a Šuker te rezultate „dogovora“ PREŠUTJETI i rezultat je vidio cijeli svijet putem izravnoga tv prijenosa. Da to nije tako, onda ne bi svi mi bili zbunjeni izrazom lica Luke Modrića i ostalih igrača u momentu gašenja mikrofona. Ne želeći u ovom tekstu izravno optuživati Davora Šukera koji je predsjednik HNS-a, kao člana masoniziranog svjetskog nogometnog sustava, ali imamo pravo kazati – zašto nije bio hrabar i bilo kako reagirao, makar za to kasnije snosio sankcije? Jer u tom času reprezentativci su bili oni kojima se takva minorna sitnica trebala ispuniti kao svojevrsni „BIS“ za Marka Perkovića Thompsona koji je njima i nama s pjesmom „Geni kameni“ u tome času toliko značio. Ali svjedočili smo apsurdu kojeg brojni Hrvati ne razumiju i ostaju zbunjeni, ali snagu masonske doktrine jednostavno na takav kolebljivi način nije moguće zaustaviti.

Sada raščlanimo i udjel masoniziranoga Grada Zagreba koji jednako tako treba biti poslušan, te je toga dana za ispunjavanje tog drskog i bezobraznog čina postavio na Trgu svoje ljude koji su kontrolirali provedbu te odluke. Tamo se na Trgu gotovo cijeloga dana nalazio zamjenik pročelnika zagrebačkog Ureda za kulturu Tedi Lušić koji je vjerojatno bio zadužen za provedbu gore navedenog „DOGOVORA“ između Grada i HNS-a.Vidio sam ga u prvome planu na sred prolaza, na samo pedesetak metara prilikom ulaska autobusa reprezentativaca na Trgu bana Jelačića kako se sav u bijelome šepuri. Pitajmo se što bi jedan Bandićev birokrata i poslušnik šetkao Trgom u zaglušujućoj buci, na brisanom prostoru Trga između redara, vatrogasaca i službenika Hitne pomoći ako nema striktna i određena zaduženja kao predstavnik organizatora? Naravno da ga ni najmanje ne optužujemo, ali smijemo reći da je „držao ljestve“ kod provedbe masonske odluke, jednako poput Davora Šukera.

Znamo da je Marko Perković Thompson uz Franju Tuđmana ubilježen kod masonerije kao „crna mrlja“ na karti Hrvatske, zato slobodno zidarski trutovi i ne dopuštaju njihovo preveliko isticanje. Tim mrziteljima svega hrvatskoga je najveći problem bio što se morao odraditi živi prijenos za Hrvatsku i svijet, ali bez Thompsonovih pjesama. One na ovakvim skupovima ujedinjuju kršćanski duh hrvatskog naroda, a to se mora spriječiti. Naši nogometaši od velikog zanosa i slavlja toga nisu bili dovoljno svjesni i nije ih na to nitko upozorio, tako da nisu shvatili s kakvim duhom imaju posla i što im sotona sprema.

Inače organizacija zagrebačkog dočeka na Trgu B.J.J. je bila tužno loša, koliko s programskog, toliko i sa sigurnosnog aspekta utoliko što se na takvom skupu mora naći nekakav bend, tamburaši, ili bilo tko će ljude zabaviti u desetak sati čekanja na Trgu. Ovako smo imali praznu binu s velikim ekranom u pozadini koji promovirajući tehničko loše i manjkavo praćenje autobusa do Trga je očito morao istaknuti Javnu televiziju. Zaprešić Boysi su izlazili tri puta pjevajući svoje pjesme ali moram priznati da nisu uspjeli podići publiku poput Mladena Grdovića i Dražena Žanka iako je Dolenčić kazao da neće biti izvođača osim Zaprešić Boysa. Najveće čuđenje je izazvala činjenica da na Trgu nisu bili napravljeni sigurnosni koridori koji bi zaštitarima i hitnoj službi omogućavali brži dolazak do potrebitih, što je kod ovakvih skupova obvezno. Sada kada sve zbrojim postaje mi jasno u kolikoj je mjeri bio strah od Thompsonovog nastupa kada su svi zagubljeni novinari na tiskovnoj konferenciji prešutjeli onu Dolenčićevu frazetinu da se radi o počasti nogometašima, a ne izvođačima. Naravno da onako isprani autocenzurirani nisu smjeli postaviti niti jedno suvislo pitanje. Mirko Fodor i Frano Ridjan su bili naprikladno odjeveni brbljajući prečesto neke jeftine kvartovske dosjetke ne uklapajući se u razinu samoga skupa.

Ovaj nemili događaj na Trgu Bana J.J. mora biti opomena svim sportašima i javnim djelatnicima što ih ubuduće čeka kod postizanja svjetskih uspjeha budu li previše spominjali i zahvaljivali Bogu poput Rakitića na izjavama poslije utakmica, a poglavito bi mogli biti nepoželjni budu li zaželjeli Thompsona na svojim svečanim dočecima u masoniziranom gradu Zagrebu. Bez obzira što Kovačić kaže da su svi u reprezentaciji vjernici katolici, a Domagoj Vida svoje obožavatelje na dočeku pozdravlja sa Hvaljen Isus, vjera i vjerska obilježja na ovakvim skupovima masoneriji ne odgovaraju. Nemojte misliti da Milan Bandić kao „Zmaj od Kamenitih vrata“, zajedno sa svojom svitom smije pisnuti ili rogoboriti na ove masonizirane bravure jer zna da ga od zatvora ne bi spasio niti redatelj Krešo Dolenčić.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci