nacija.hr

Luka Veliki – Pobijediti sebe

Hrvatska je ovih mjesec dana prikazana svijetu. Prikazana je kao zemlja odvažnih, srčanih, pobožnih ljudi i kako neki navode ratnika nježnog srca. Hrvatska je otkrivena i nama i svijetu onakva kakva ona jest.

Tekst: Mate Knezović

Najteže je u životu pobijediti sebe. Onaj tko slomi tog “neprijatelja” okićen je nevidljivim vijencem slave. Tom nije stalo do slave svijeta, dapače, čak ju često i prezire.

Priznajem, ovih mjesec dana bio sam ko u nekom snu. Prije početka svjetskog prvenstva u nogometu bio sam duboko uvjeren da ćemo postati prvaci svijeta i da će Luka Modrić, taj “pastir dobri”, kako su ga neki zadnjih dana opisali, biti najbolji nogometaš prvenstva. Taj omaleni čovjek, mršav, čovjek bi rekao da će ga vjetar otpuhati, sav je gorio za ekipu i svoj narod. Budimo iskreni. Mnogi su se veselili njegovom navodnom padu i navodnom neistinitom svjedočenju u slučaju Mamić i dr.. No, budući da dobro znam da se za takva djela zapravo i ne progoni u Hrvatskoj, sasvim mi je jsno da je njegov kazneni progon motiviran upravo njegovom dosljednošću. Uvjeren sam da je Državno odvjetništvo očekivalo od Velikog Luke da svjedoči onako kako su ga htjeli navesti. Zašto ovo navodim? Pa zato što je Veliki Luka i nakon toga sav izgarao za Hrvatsku, za svoju momčad, te nije dao da ga to i najmanje omete u ljubavi prema Hrvatskoj. O kakvoj se ljudskoj veličini radilo osobito je bilo vidljivo u trenutku kada je proglašen najboljim nogometašem turnira, a to znači da je trenutno najbolji svjetski nogometaš. Ni trunke radosti. Ta njegova je Hrvatska izgubila, a ona je iznad njega, ona je iznad svih. U izjavi nakon toga kaže kako je to priznanje “ekipi”, odnosno Hrvatskoj. Kakva čudesna ljudskost, poniznost, samozatajnost, osjećaj pripadnosti, želja za služenjem drugima i biti s drugima. Nevjerojatno!

Luka je pobijedio sebe! Zato ga možemo nazvati Velikim.

Jasno je svakome da smo prvi gol dobili uz pomoć dvostrukog previda sudaca. No iz naše momčadi nema kukanja, nema optužbi, nema otrova. Kažu: To je nogomet, to je šport. Nekad imaš sreću, kao što smo ju imali u prethodnim utakmicama, a nekad nemaš. Neka drugi pišu i govore o tome. To se zove poniznost, svijest da smo ograničeni. To se zove pobjeda. Biti velik u pobjedi i u porazu mogu samo veliki.

Baš zato je Hrvatska i njezina nogometna reprezentacija Velika.

Još sam u nešto uvjeren. Kada gledam trenera Dalića i reprezentativce u njima vidim da su izišli iz naroda i da pripadaju narodu. Jednostavno se može reći da su to klasični Marginalci. To su ljudi koji su odrasli u običnim hrvatskim obiteljima. Oni nisu bili pod skutima tatica i mamica, nego su se morali odricati, boriti i korak po korak se penjati u svom ljudskom i profesionalnom umijeću.

Hrvatska je ovih mjesec dana prikazana svijetu. Prikazana je kao zemlja odvažnih, srčanih, pobožnih ljudi i kako neki navode ratnika nježnog srca. Hrvatska je otkrivena i nama i svijetu onakva kakva ona jest.

Pustimo pehare. Hrvatska je pobjedila sebe. Hrvatska se ponovno u naša srca uvukla kao ponosna, odvažna, pobožna, lijepa, dobra, plemenita. Hrvatska se uvukla u srca mnogih ljudi svijeta kao takva. Nije li to pobjeda? Nismo li ponovno pobijedili sebe? Zato su ovi dani dani radosti bez trunke sjene.

Hrvat je lijepo biti u pobjedi i porazu! Živio svaki Hrvat! Živio naš lijepi Dom – Hrvatska!











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci