nacija.hr

Do you speak English? Ne! Ja govorim isključivo hrvatski!!!

Utakmica između Hrvatske i Engleske nije bila obična utakmica! Ovo je bio prikaz borbe dobra i zla. Ovo je bio prikaz borbe posljednih dana kada će „stado malo“ pobijediti!

Tekst: Elvis Duspara

Ako sam ikoga priželjkivao da pobijedimo na ovom Svjetskom prvenstvu, to su bili Englezi. Naime, koliko je meni poznato, Hrvatima nikada niti jedna politika nije uradila toliko zla koliko je to učinila engleska.

Kolijevka masonstva i gospodari kaosa u svojoj bahatosti mislili su da će pregaziti jednu malu Hrvatsku. Jest, gledajući sluganski mentalitet kakav je nametnut Hrvatima od strane te iste masonerije, mislili su da imaju lagan posao. No, nisu računali na Boga Izraelovog koji je gospodar svih bitaka i kojemu nije važna veličina nekog naroda nego traži isključivo vjernost. Nije masonerija računala da će Bog poslati Zlatka Dalića, koji svu slavu daje Bogu. Nisu računali da je Bog odlučio pokazati svijetu kako će izgledati bitka u posljednji dan i kako će „stado malo“ izvojevati pobjedu nad mnogo brojnijim neprijateljem. S jedne strane stoje oni koji predstavljaju antikriste, a s druge strane su oni koji proslavljaju ime nad svim imenima – ime Isusa Krista.

– Ne boj se stado malo! – odzvanjale su mi riječi Gospodina Isusa Krista.

Ma, mogu ja pričati što hoću i meni je nogomet potpuno nevažna stvar, ali baš mi je bilo stalo da pobijedimo Engleze. One iste Engleze koji šire svoj otrov po cijelom svijetu i koji su odgovorni za ubojstvo preko 500.000 Hrvata na Križnom putu. Za one koji ne znaju, upravo su Englezi 1945. natjerali hrvatske bojovnike, žene, djecu i starce nazad u krvoločne partizanske ruke. U one ruke koje su bez suda i bez ikakve milosti na najstrašniji način ubijali hrvatski narod. One partizanske ruke koje su prinosili žrtvu demonima i đavlu kojemu služe. One partizane koji su za svoj znak uzeli sotonin logotip – petokraku. I to ne bilo kakvu petokraku, nego crvenu – natopljenu krvlju, hrvatskom krvlju.

Kako smo kod punca i punice na moru, djeca me još od plaže nagovaraju da odemo kupiti hrvatski dres na obližnji štand, a ja izbjegavao svim mogućim forama. Ma, nije kod mene to kako je kod drugih. Ja kada nešto idem kupiti, tada moram istu stvar četiri puta kupiti. Ne može jedno dijete nešto dobiti, a da ostalih troje ljubomorno gleda.

– Imate dres. Što sad hoćete? – upitao sam ih kada ih je žena obukla  u crvene kockice.

– Mi bi crni dres! – odgovaraju u glas kao mali vrapčići.

– Ajde, idemo… sve pobjede su naši napravili u crnom dresu i red je da ga imate. – prelomilo je nešto u meni.

Meni zanimljivo kako su nama stalno davali da igramo u tim drugim dresovima i opet smo ih sve pobijedili. Sve te koji su igrali u svojim prvim dresovima.

– Jel’ imaš crnih dresova? – pitam na štandu.

– Imam.

– Mi ćemo uzeti četiri „Modrića“ iako bi u finalu mogli igrati u crvenim kockicama. – rekao sam jer znam da Francuzi imaju slične boje kao i naš crni dres.

– Misliš da ćemo pobijediti Engleze, da idemo u finale?! – dobijam pitanje.

– Ma, dobijamo sigurno.

– Hm, ne vjerujem. – reče onako zabrinuto.

– Ma, ako je Hrvatska ikoga trebala pobijediti onda je to Engleska. Nema šanse da izgubimo. – siguran sam ja.

Djeca odmah na štandu obukla crne dresove i kako smo kod punca i punice na moru, veselo idemo gledati utakmicu.

– Primili smo gol, ali sam nekako skroz miran. – rekao sam na glas i sam se čudim otkuda mi toliki mir.

– I ja. – reče punica kroz smiješak.

I stvarno, iako smo gubili u tom trenutku, nikakvog uzrujavanja. Da budem iskren, Englezi me nisu uopće smetali. Oni su takvi kakvi jesu. Znam koji koncept zastupaju i potpuno sam indiferentan prema njima.

No, onaj sudac, onaj Turčin mi je dizao tlak da to nije normalno. Neka mi Bog oprosti, ali par puta mi se otelo da sam mu psovao i kao kakav balavac vikao prema televizoru.

I tada mi sinu misao. Pa, mora da Turčin zna tko je Turke zaustavio kod Sigeta. Osim toga, nije li masonerija osnovala modernu Tursku?

U mislima mi kako je Nikola Šubić Zrinski sa svojih 2.500 vojnika zaustavio hordu od 100.000 pljačkaša koji su „mirnim putem“ širili svoju religiju. U mislima mi sve one hrvatske šuge koje s oduševljenjem govore o Sulejmanu Monstrumu. Znam, znam, nekome će smetati što ovo govorim, ali ljudi, ja sam iz Bosne. Moje pretke su htjeli na silu pokoriti. Htjeli su od njih da se odreknu svoje vjere i svoga naroda. Osim toga, ja nisam politički korektan.

Ma, neki dan sam čuo od jedne žene koju jako volim kako u Bosni nema Hrvata nego su to sve Bosanci koji su katoličke vjere?! Koji šovinizam! I to ona meni govori čiji su preci opstali kao Hrvati 500 godina i nisu promijenili vjeru niti pripadnost narodu?! Ona meni to ima obraza govoriti kako ja nisam Hrvat?!

Hej, pa nisu samo Englezi ti koji su napravili najveće zlo Hrvatima!!! Odjednom shvaćam da su, pored Engleza, najveće zlo Hrvatima uradili i Turci!

I sad gledam utakmicu gdje se malobrojni Hrvati opiru nekome tko predstavlja masoneriju i agresiju. Gledam taj savez između engleskih igrača i suca. I mislim se: „E, Hrvati, nema poštenog suđenja od strane svijeta. Morate biti deset puta bolji i onda vas baš briga za tamo nekog suca.“.

Gledam tu utakmicu i shvatim da ovo nije tek puki nogomet. Nije ovo obična utakmica. Ovo je prikaz borbe dobra i zla. Ovo je prikaz borbe onih koji su na strani Isusa Krista i onih koji su na strani đavla.

Ja govorim u svoje ime, ali meni je to izgledala kao biblijska priča. Odjednom se sjećam onoga što je pisala Ana Herman o borbi Davida i Golijata. Jest, ovako će biti u posljednji dan, a Bog je htio da preko Hrvata cijeli svijet vidi kako će izgledati ta posljednja bitka.

Na jednoj strani masonerija i njihovi suci, a na drugoj oni koji su vjerni Riječi Božjoj.

Ima još nešto. Ona plavuša što podržava abortus, rodnu ideologiju, pederluk, partizaniju, petokraku, druga Tita… nije na utakmici. Ima važnija posla. Kao i mnogo puta prije toga, nije sa svojim narodom kada je otvoreni sukob s masonerijom. Nije bila na Bleiburgu sa svojim narodom, pa zašto bi i sada bila?! Važnije joj je bilo biti na susretu NATO saveza kao sluga. Ne znam samo skidaju li se i tamo svi u gaće ili je to rezervirano samo za Hrvatsku?

Vidio sam i fotografiju gdje su se dvojica briselskih slugu fotografirali sa Zlatkom Dalićem. Ta dvojica su se predstavljali kao hrvatski premijer i predsjednik Sabora. Pretpostavljam da je Zlatko Dalić ostao dosljedan pa je i sa tom dvojicom govorio isključivo hrvatski. Ne znam je li bilo prevoditelja, ali ta dvojica zasigurno ne „govore“ hrvatskim jezikom.

No, onaj koji govori hrvatski je Zlatko Dalić. O, kako nam je Bog pokazao što znači biti vjeran Riječi Božjoj. Kako nam je Bog pokazao što znači kada se uzdaš u Boga. Kako je lijepo vidjeti hrvatske nogometaše kada se zahvaljuju Bogu. Kako je lijepo vidjeti kada se prekriže. Kako je lijepo vidjeti naše hajduke kako rade nered u neprijateljskim redovima.

Hoće li ovaj narod izvući pouku iz svega ovoga? Ne znam. Bog je svoje rekao. Narod koji se okrene Bogu je nepobjediv. Valjda nam je trebao Bog poslati jednog Zlatka Dalića koji nije sluga ovoga svijeta, nego sluga Isusa Krista pa da to još neki vide.

Do you speak English?

Ne! Ja govorim jezikom kojim su govorili oni koji su zaustavili invaziju Turaka, izmislili kravatu, struju, penkalu, cepelin, torpedo, propeler, padobran,… govorim jezikom hajduka, a ne kmetova. Govorim jezikom onih koji su od stoljeća sedmog vjerni Isusu Kristu. Govorim jezikom onih koji su za dom spremni!

Ja govorim isključivo hrvatski!











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci