nacija.hr

Jantar je rezultat biblijskog katastrofičkog Potopa

Rezultati suvremenih istraživanja upućuju na to da je formiranje i očuvanje jantara tražilo upravo onakve uvjete kakve je na Zemlji izazvao biblijski katastrofički svesvjetski Potop.

Tekst: Ivan Rusarin

Jantar je amorfan mineral iz skupine fosilnih smola. Najčešće je žute boje, ali ga ima smeđeg i crvenoga; rijetko je modar ili zelen. Jantar je biljna smola crnogoričnog drveća. Osim različitih fosilnih smola sadrži jantarnu kiselinu i eterično ulje. U jantaru ima prosječno 78% ugljika, 10% vodika, 11% kisika, 0,4% sumpora i dr.

Fosilni jantar sadrži dobro očuvane kukce (čak i mikrobe u utrobi tih kukaca[1]), cvijeće, mahovinu, puževe, guštere, perje ptica i dlaku sisavaca. Evolucionisti vjeruju da je jantar star između 15 milijuna i 220 milijuna godina na osnovi svojih, u znanstvenom smislu dokazano, nevaljanih metoda određivanja starosti stijena i fosila.

O eksperimentalnim dokazima da evolucionističke metode određivanja starosti stijena i fosila ne funkcioniraju, pogledajte sljedeće materijale ovdje i ovdje.

Među samim evolucionistima postoji značajna nesigurnost i neslaganje oko toga kako je sadržaj jantara tako „pokopan“.

Većina evolucionista vjeruje se smola izlučena iz drveta stvrdnula na kori s organizmima zahvaćenim na površini smole i naknadno prekrivenim sljedećim izljevanjima smole.

Problem s ovim pokušajem tumačenja je u tome što to ne može objasniti obilje vodenih stvorenja otkrivenih u jantaru kao što su rakovi, vitičari, vodene bube, kamenice, školjke, alge, barske skakalice, itd.

Kako bi mogla vodena stvorenja, i slatkovodna i morska, ostati zarobljena u ljepljivoj smoli drveta?

Znanstvenici su objavili, 2007. godine, da su režući ručnom pilom koru s drveća u močvarama Floride, uočili da je rezanjem dobiveno curenje smole u vodu zarobilo mala vodena stvorenja kao što su rakovi, crvi, vodene bube, vodene bakterije i gljive.[2] [3]

Njihovo je istraživanje pokazalo da vodeni kukci mogu biti zarobljeni u smoli bez napuštanja svog vodenog svijeta.[4]

Rezanje kore ručnom pilom svakako nije svakodnevni jednostavan prirodni proces koji se redovito događa u prirodi.

Ovi rezultati su iznimno zanimljivi znanstvenicima kreacionistima koji su dugo vremena uvjeravali da su fosili u jantaru, koji su pronađeni diljem svijeta, rezultat biblijskog svesvjetskog katastrofičkog Potopa koji se dogodio prije nekih 4500 do 5000 godina.

Otkriveno je da su za formiranje fosila u jantaru bili potrebni uvjeti upravo onakvi kakve bi na cijelom planetu proizveo biblijski katastrofički Potop.

Voda odgađa proces otvrdnuća i jantarizacije koji bi se dogodio pomoću kisika iz zraka. U vodi smola dulje ostaje ljepljiva i to povećava vjerojatnost da će uhvatiti neka stvorenja. Pokazuje se da je smola u vodi opasnija za kukce od smole na kori drveta.[5]

U ovom istraživanju smola se nije stvrdnula, ali, tvrde ovi istraživači, mogla bi se stvrdnuti u čvrsti jantar ukoliko bi se razina vode spustila i ukoliko bi smola bila pod slojevima sedimenta, tako bi jantar bi ostao očuvan do našeg vremena.[6]

Znanstvenicima je postalo očito da su slojevi sedimenta morali biti nanešeni poplavnim djelovanjem vode u pokretu.[7]

To je točno ono što bi očekivali od biblijskog katastrofičkog Potopa.

Uz to, katastrofički Potop bi umnogostručio učinak rezanja ručnom pilom koje su u istraživanju vršili ovi znanstvenici. Naime, znanstvenici kreacionisti zastupaju mišljenje da je Zemlja prije Potopa bila iznimno bogata velikim šumama. U Potopu bi ogromna količina iščupanih stabala na uzburkanoj vodi Potopa udarala jedno o drugo i tako bi se sa tih iščupanih stabala otkidala kora što bi dovelo do velikog izlijevanja smole tih stabala. Dok je još bila tekuća, smola je zarobila i vodena i kopnena stvorenja koje je nosila voda katastrofičkog Potopa. S obzirom na veliki broj fosila u jantaru koji su pronađeni diljem svijeta[8], očito je u pitanju bila ogromna količina vode koja je poplavila čitav svijet. Zato i ne čudi da su uz fosile u jantaru pronađene čitave kapi vode[9] i mjehurići zraka[10] [11] [12].

I opet se pokazuje koliko su oci i naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu što su izvještaje iz biblijske Knjige Postanka, što uključuje i izvještaj o svesvjetskom katastrofičkom Potopu, nepokolebljivo smatrali doslovno-povijesno pouzdanim izvještajima.

Literatura:

[1] New Scientist, 16. 2. 2002., str. 23.

[2] Viegas, J., How amber becomes a death trap, ABC News in Science, 2007.

[3] Schmidt, A.R. and Dilcher, D.L., Aquatic organisms as amber inclusions and examples from a modern swamp forest, PNAS, USA 104(42):16581–16585, 2007.

[4] How amber becomes death trap for watery creatures, ScienceDaily, 2007.

[5] How pond life falls prey to killer trees, New Scientist 196(2625):21, 2007.

[6] Viegas, J., How amber becomes a death trap, ABC News in Science, 2007.

[7] Isto

[8] Jantar je pronađen čak i u Australiji, u sjevernom Queensland –  Salleh, A., Amber fossils a first for Australia, ABC Science Online, 2006.

[9] Viegas, J., How amber becomes a death trap, ABC News in Science, 2007.

[10] Salleh, A., Amber fossils a first for Australia, ABC Science Online, 2006.

[11] Jedna važna zanimljivost – Mjehurići zraka nekadašnje Zemlje u nekim uzorcima jantara upućuju da je atmosfera Zemlje u vrijeme nastanka jantara imala puno veći postotak kisika od današnje atmosfere, čak 50% više kisika nego danas: Berner, R.A. and Landis, G.P., Gas bubbles in fossil amber as possible indicators of the major gas composition of ancient air, Science 239(4846):1406–1409, 1988.; 2006. godine, Science daily je objavio da su znanstvenici sa Arizona State University otkrili da je tada bilo 35% kisika u atmosferi, dok je danas 21%: Science Daily, 2006. i da je to omogućavalo postojanje divovskih stvorenja u prošlosti kakvih danas više nema. 2010. godine, to su u eksperimentima na životinjama i potvrdili: Science Daily, 2010.

[12] Još je jedna zanimljivost – Mjehurići zraka u jantaru upućuju da je tlak zraka u vrijeme nastanka jantara bio veći od današnjeg: Anderson, Ian, “Dinosaurs Breathed Air Rich in Oxygen,” New Scientist, vol. 116, 1987.

Povezano s temom odnosa geologije i biblijske Knjige Postanka, pročitajte:

Evolucionistički geolozi otkrivaju da su stijene nastale brzo upravo kako govore geolozi kreacionisti

Geologija: Evolucionistički autoriteti otkrili da nastanak granita nije trebao milijune godina











Loading…

Vezani članci