nacija.hr

Neznanstvena evolucionistička maštanja ubačena u udžbenike biologije i geografije

Nema sukoba između otkrivenih strogo znanstvenih činjenica i tradicionalnog katoličkog pristupa Božjem Stvaranju iz Knjige Postanka koji su držali oci i naučitelji Katoličke Crkve. Nastavljamo s upoznavanjem netočnosti, neistina i znanstveno neutemeljenih evolucionističkih vjerovanja koja su ubačena u udžbenike biologije sa svrhom da se evolucionistička vjerovanja našoj djeci prikažu kao da je to znanost. Znanstvena realnost otkriva da su to doslovno samo neznanstvena maštanja pripadnika evolucionističke vjere.

Tekst: Ivan Rusarin

Dok je u mnogim zemljama znanstveno razvijenog Zapada u učionicama normalno iznositi znanstvene argumente za neutemeljenost hipoteza Velikog praska i evolucije, našim se udžbenicima djeci pokušava nedokazane i znanstveno neutemeljene hipoteze prikazati kao da su to znanstvene činjenice. Time se od obveznog prirodoslovnog predmeta čini pseudoznanstveni, lukavo zamaskirani nekršćanski, pa čak i ateistički vjeronauk.

Istina o kozmologiji

Pogledajmo stvarno stanje znanstvenih činjenica koje ćemo pokušati izložiti što jednostavnim rječnikom. U udžbenicima biologije promovira se hipotezu Velikog praska (Big banga) kao da je dokazana činjenica, a kojoj se, u stvarnosti, protive i promatrane činjenice i zdrav razum. Ta se hipoteza temelji na pojavama poput kozmičkog pozadinskog mikrovalnog zračenja (CMB), crvenog pomaka i sl. za koje mnogi astrofizičari, astronomi i kozmolozi tvrde da se mogu objasniti bez imalo potrebe za uvođenjem ideje Velikog praska (npr. ovaj članak obrađuje čak 59 različitih mehanizama kojima se može objasniti tzv. crveni pomak: http://www.marmet.org/cosmology/redshift/mechanisms.pdf).

Također, objektivan pristup kozmologa otkrivenim činjenicama pokazuje da nema čvrstog znanstvenog dokaza čak niti za ideju širenja svemira (vidi ovdje).

Astronom dr. Danny Faulkner, profesor astronomije i fizike na University of South Carolina Lancaster, 19. ožujka 2014. godine, otkriva da je porijeklo kozmičkog pozadinskog mikrovalnog zračenja (CMB), koje su evolucionisti pokušali isticati kao glavni argument u prilog ideje Velikog praska, u stvarnosti nepoznato, a evolucionističko tumačenje CMB-a kao navodnog argumenta u prilog ideji Velikog praska ima nekoliko velikih problema (vidi: Answers Research Journal, 2014.). O problemima koje CMB stvara ideji Velikog praska vidi također ovdje, ovdje i ovdje.

Poznati evolucionistički kozmolog, George Ellis, sljedećim riječima vrlo iskreno priznanje da se promatrane činjenice mogu uklopiti u različite modele tumačenja, te da se to skriva od javnosti: „Ljudima treba biti jasno da postoji čitav raspon modela kojima se mogu objasniti opažanja. Na primjer, ja mogu konstruirati sferično simetričan svemir sa Zemljom u središtu, a vi ne biste mogli dokazati suprotno na temelju opažanja…Takvu mogućnost možete isključiti samo na filozofskom temelju. Po meni, u toj ideji apsolutno nema ničega pogrešnog. Ono što želim poručiti javnosti jest činjenica da koristimo filozofske kriterije u odabiru modela. Mnoge kozmologije pokušavaju to prikriti.“

Uz to, da bi pokušali spasiti ideju Velikog praska, njezini su zastupnici s vremenom doslovno počeli izmišljati razne fantomske tvorevine za čije postojanje nema nikakvog dokaza. Neki kozmolozi su progovorili o činjenici da su danas znanstvenici koji se bave kozmologijom više skloni maštati umjesto otkrivati, te da više od 95 % radova s područja kozmologije ne sadržava ono što se astronomski može opažati već se svodi na čisto hipotetičke matematičke modele. Drugim riječima, privatne maštarije jednog dijela znanstvenika našoj se djeci obmanjivo prikazuje kao da su utemeljene znanstvene činjenice.

O činjenici da evolucionistička kozmologija zapravo nije znanost već samo evolucionističko vjerovanje, svjedoči i zanimljivo iskreno priznanje poznatog astronoma evolucionista Jamesa Gunna sa prestižnog sveučilišta Princeton koji o evolucionističkoj kozmologiji kaže: „Kozmologija može izgledati kao znanost, ali to nije znanost. Temeljno načelo znanosti jest to da možeš vršiti ponovljive eksperimente, a to ne možeš činiti u kozmologiji.“

Poznati evolucionist astrofizičar Richard Lieu je govoreći upravo o evolucionističkoj kozmologiji Velikog praska, iskreno i oštro napisao da je kozmologija Velikog praska nedokazana, nedokazivadegenerirana ideja (vidi ovdje).

Od ogromnih problema koje ima njihova ideja Velikog praska, evolucionisti su pokušali pobjeći izmišljanjem ideje “inflacije” prema kojoj se kratki trenutak nakon početnog zamišljenog Velikog praska svemir širio ogromnim redovima veličine i tada se, ovako ili onako, ovo zamišljeno razdoblje inflacije zaustavilo. I tako to počinje bez određenog razloga i zaustavlja se bez određenog razloga, a cijela ideja zahtijeva egzotičnu fiziku i nema poznatog fizikalnog uzroka. Uz to, tijekom toga, gravitacija bi morala raditi unatrag, tako da umjesto da tvar bude privučena tvari, ona je mora odbiti. Inflacija je visoko nevjerojatna priča koja je izmišljena da bi se pokušalo zakrpati taj očiti problem koji ideja Velikog praska ima. Zastupnici inflacije nemaju dobar fizikalni model za ovo širenje brže od svjetlosti, to je jednostavno izmišljeni čimbenik.

Poznati evolucionist Paul Steinhardt je, 3. lipnja 2014. godine, otvoreno napisao u časopisu Nature: “jasno je da je inflacionarna paradigma (važan dio vjerovanja Velikog praska) fundametalno neprovjerljiva, pa stoga znanstveno beznačajna.”

Fizičar i kozmolog, suradnik Europske svemirske agencije (ESA) i profesor na University of Western Australia, dr. John Hartnett, izvijestio je, 31. srpnja 2014. godine, o tome da najnovija otkrića pokazuju da se znanstvene činjenice ne slažu s hipotezom Velikog praska. Dr. Hartnett piše: „Vidimo da se eksperimentalna znanost opet ne slaže s takozvanom kozmogonijom velikog praska, osobito s inflatornim početkom njihovog svemira…Koncept inflacije bio je motiviran, ne znanošću, već filozofskim argumentom da bi se objasnilo svemir u kojem živimo bez Stvoritelja, Inteligentnog Dizajnera“ (o novom otkriću vidi ovdje).

Iako su se evolucionisti ponadali da će im rezultati istraživanja pomoću satelita Planck dati potvrdu za njihovu ideju inflacije, to se ipak nije dogodilo (vidi: http://crev.info/2014/09/inflation-claim-crumbles-into-dust/http://creation.com/detection-of-cosmic-inflation-wronghttp://creation.com/did-cosmic-inflation-really-happenhttps://answersingenesis.org/blogs/danny-faulkner/2015/02/02/cosmic-inflation-again/).

Sunce i planeti

Nadalje, udžbenik za 7. razred promovira tzv. Nebularnu hipotezu utemeljenu na ideji iz 18. st. koju je predložio okultist Emanuel Swedenborg, a koju je kasnije promovirao ateist Pierre-Simon Laplace. Prema Nebularnoj hipotezi naš je sustav nastao prije navodnih 4.6 milijardi godina tako što su se iz oblaka plina i prašine (nebule) plinovi i čestice u svemiru zgušnjavali i oblikovali planete, mjesece, sunce itd. Prava je istina to da doslovno nema dokaza niti za jednu od tih tvrdnji, uključujući i pripisivanje starosti od navodnih 4.6 milijardi godina.

Katolički svećenik, teolog, doktor fizike i kozmolog kreacionist, vlč. dr. Victor Warkulwiz, 2007. godine, podsjeća da o činjenici da Sunce ne pokazuje karakteristike tijela navodno starog milijardama godina svjedoči i šokantno iskreno priznanje evolucionista astrogeofizičara, stručnjaka za izučavanje Sunca, dr. Johna A. Eddya, koji kaže: „Nema dokaza utemeljenih samo na promatranju Sunca da je Sunce staro 4.5 – 5 milijardi godina…dani su nam neki novi i neočekivani rezultati…pretpostavljam da bismo mogli živjeti s vrijednosti biskupa Usshera za starost Zemlje i Sunca (anglikanski biskup Ussher je prema Bibliji izračunao da bi godina Božjeg Stvaranja čitavog svemira i Zemlje bila 4004. godina prije Krista). Ne mislim da imamo mnogo toga na putu promatranim dokazima u astronomiji što bi se sukobljavalo sa time” (u ‘Geotimes’, sv. 23, str. 18.). Dakle, evolucionist stručnjak za izučavanje Sunca, prema onome što se zaista znanstveno može promatrati, i za Sunce i za Zemlju kaže da se može znanstveno tvrditi da su Sunce i Zemlja očito stari svega malo više od 6000 godina. Zašto se onda to neki teolozi boje prihvatiti? Postoji više očitih činjenica o kojima su upravo evolucionistički astronomi iskreno progovorili, a koje jasno upućuju na to da je Sunce mlađe od 10.000 godina.

Pogledajte u novom dokumentarnom filmu kako trojica profesora doktora astronomije i astrofizike otkrivaju znanstvene činjenice koje snažno upućuju na zaključak da Sunce nije nastajalo postupno milijunima godina i nije staro milijardama godina već je od Boga izravno stvoreno u dovršenom stanju prije manje od 10.000 godina.

planeti1

Također, nema niti jednog dokaza da se to navodno zgušnjavanje plinova i čestica ikada dogodilo, niti da se igdje zaista događa i ne postoji niti jedan dokaz da se to uopće može dogoditi. Nebularna hipoteza nikako ne može objasniti oblikovanje ni Sunca, ni planeta. Astronomi i astrofizičari podsjećaju da je problem u tome da kada jednom imate veliki grumen prašine, možda čak i neke manje oblutke, oni više ne rastu zajedno. Oni se počinju međusobno sudarati prebrzo da bi ostali zajedno. Umjesto toga, počinju se međusobno lomiti u sudarima. Gravitacija nije dovoljno jaka da bi ovo nadišla nakon što su stijene formirale u male asteroide. Tako, usprkos šarolikim računalnim animacijama koje vidite u evolucionističkim materijalima i filmovima, ne postoji način da od grumenja prašine dobijete planete. Tom hipotezom ne mogu se objasniti ni velike raznolikosti sastava planeta i njihovih mjeseca. Pažljive analize pokazuju da to zamišljeno sudaranje čestica ne bi moglo formirati stjenovite planete, a divovski planeti poput Jupitera, Saturna, a posebno Urana i Neptuna predstavljaju još veće probleme za evolucioniste.

Ovdje pročitajte kako su sve četiri evolucionističke hipoteze o nastanku našega Mjeseca propale na strogom testu znanosti i logike.

Poznati evolucionist Richard A. Kerr, za časopis Science, piše o time kako nitko od evolucionista zapravo nema evolucionističko objašnjenje nastanka Jupitera i Saturna, sljedećim riječima: “Govorimo o glavnoj nelagodi za (evolucionističke) planetologe. Tamo daleko su, plamteći na kasnom večernjem nebu, Jupiter i Saturn…a nitko nema zadovoljavajuće objašnjenje kako su oni nastali.”

Također, Richard A. Kerr citira poznatog evolucionista planetologa Stuarta Weidenschillinga koji iskreno priznaje katastrofalni neuspjeh njihovih evolucionističkih simulacija zamišljenog evolucijskog nastajanja planeta Urana i Neptuna, sljedećim riječima: “U najboljim simulacijama procesa, jezgre Urana i Neptuna nisu se uspjele formirati na njihovom sadašnjem položaju…Pokušali smo formirati Uran i Neptun na njihovim sadašnjim lokacijama i jadno nismo uspjeli.”

Astronom evolucionist Robert Naeye priznao je da prema modelu Nebularne hipoteze Uran i Neptun ne bi mogli postojati, sljedećim riječima: „Psst!…astronomi koji modeliraju formiranje sunčeva sustava čuvali su malu prljavu tajnu: Uran i Neptun ne postoje. Ili barem računalne simulacije nikada nisu objasnile kako bi se planeti veliki poput dva plinovita diva mogli formirati daleko od Sunca.“

Zatim, različitost kreatnja planeta, rotacije u različitim smjerovima, postojanje kometa s retrogradnom orbitom, nagib, premala brzina rotacije Sunca (iako su pokušali rješavati ovaj problem, poznati je planetolog evolucionist Stuart Ross Taylor priznao da u okviru nebularne hipoteze i dalje nemaju rješenje), i još dosta činjenica snažno se protive toj hipotezi.

Također, poznata evolucionistička autorica, Ann Finkbeiner, 2. srpnja 2014. godine, iskreno je pisala za prestižni časopis Nature o tome kako otkrića egzoplaneta nisu ispunila očekivanja evolucionista i kako divovske egzoplanete pronalaze na položajima gdje ih prema evolucionističkim idejama ne bi smjelo biti, te kako je evolucionistička ideja o evolucijskom formiranju planeta u teškim problemima (vidi: http://crev.info/2014/07/evolution-of-planets-is-all-wrong/). Zatim je, 24. srpnja 2014. godine, također poznati evolucionistički autor, Mark Zastrow, pisao za prestižni časopis Nature da su odlike otkrivenih divovskih egzoplaneta suprotne očekivanjima evolucionista i da su problem za evolucionističku ideju o formiranju planeta (vidi: http://crev.info/2014/07/planet-theory-dries-up/).

Zvijezde

Iako se djecu obmanjivo uvjerava da su nakon tog zamišljenog velikog praska formirane zvijezde, astronom evolucionist, Abraham Loeb s Harvardskog centra za astrofiziku, iskreno priznaje: „Istina je da mi ne razumijemo formiranje zvijezda niti na temeljnoj razini.“

Loše stanje naturalističke, evolucionističke interpretacije postanka zvijezda razotkrili su poznati evolucionisti Barbara Mary Middlehurst i Lawrence Aller, koji kažu: „Postoji tako puno nesigurnosti u ovoj slici da sada mi zapravo nemamo teoriju formiranja zvijezda.“

zvijezde

Poznati evolucionist Martin Harwit priznaje: „Doslovno stotine ideja o tome kako su se zvijezde formirale bile su unaprijeđene zadnjih desetljeća. Pa ipak, mi (evolucionisti) smo još uvijek daleko od bilo kakvog stvarnog rješenja.“

Poznati evolucionisti Charles Lada i Frank Shu iskreno priznaju problem evolucionista: „Porijeklo zvijezda predstavlja jedan od najtemeljnijih neriješenih problema suvremene astrofizike.“

Poznati evolucionist Carlos Frenk također priznaje: „Mi započinjemo s klimavim temeljem…Mi ne razumijemo niti kako se jedna jedina zvijezda formira, a ipak želimo razumjeti kako se 10 milijardi zvijezda formira.“

Da je evolucionistima zapravo jasno da se naturalističko-evolucionističkim načinom zvijezde nisu mogle formirati, vidi se i po iskrenom priznanju poznatog evolucionista Neila deGrasse Tysona, koji, 2007. godine, kaže: „Da nitko od nas nije unaprijed znao da zvijezde postoje, glavna istraživanja bi ponudila obilje uvjerljivih razloga zašto se zvijezde nikada ne bi mogle formirati.“

Evolucionisti su pokušali od neuspjeha svojih hipoteza pobjeći izradama računalnih simulacija u koje su uvrstili i zamišljene, nikad viđene čimbenike prozvane tamna tvar i tamna energija. Ali, da se tu radi samo o svijetu bajkovitog evolucionističkog maštanja otkriva i sljedeći citat poznatog evolucionista Richarda Paneka: „Kozmolozi (evolucionisti) imaju jednu izreku koju vole citirati: ‘Moraš zazvati zubić vilu samo jednom, to znači tamnu tvar, ali, sada, mi trebamo zazvati zubić vilu dva puta, što znači tamnu energiju.’“

Fizičar i kozmolog, dr. John Hartnett, 20. ožujka 2014., podsjetio je na činjenicu da ne postoji nikakav stvarni dokaz za postojanje tamne materije i tamne energije koje evolucionisti toliko trebaju.

Galaksije

Kada se nastanak jedne jedine zvijezde ne može valjano objasniti naturalističko-evolucionističkim konceptom, zamislite koliki je tek evolucionistima problem objasniti zapanjujuće složene sustave u svemiru kao što su galaksije koje sadrže nepojmljivo velik broj zvijezda.

galaksije

Poznati evolucionist James S. Trefil to otvoreno ističe i iskreno priznaje koliko su evolucionisti isfrustrirani zapanjujućim otkrićima koja se ne uklapaju u njihove modele. Trefil o tome kaže: „Oduvijek je za (evolucionističke) astronome bio problem objasniti zašto su zvijezde nakupljene u galaksije umjesto da su uniformnije raširene u svemiru…Ne bi smjelo biti galaksija, uopće. A čak i ako galaksije postoje, one ne bi smjele biti grupirane zajedno na način na koji jesu…Problem objašnjenja postojanja galaksija je dokazano jedan od najtrnovitijih u kozmologiji. Po svim pravilima, one jednostavno ne bi smjele biti tamo. Pa ipak, one su tamo. Teško je prenijeti dubinu frustracije koju ova jednostavna činjenica uzrokuje među (evolucionističkim) znanstvenicima.“

Također, poznati evolucionisti Virginia Trimble i Markus J. Aschwanden, priznaju: „Formiranje galaksija i većih struktura ostaje…najvažniji neriješeni problem u suvremenoj astrofizici.“ Također, astronomi zadnjih godina otkrivaju velike galaksije koje su tako udaljene da ih prema hipotezi velikog praska tamo nikako ne bi smjelo biti.

Koliko su ta otkrića radikalno suprotna očekivanjima zastupnika velikog praska, izrazio je poznati evolucionist Eric Hand: „To se tako radikalno ne slaže s onim što su nam predviđanja rekla da bismo morali vidjeti.“

Nakon što su objasnili 5 evolucionističkih ideja o nastanku galaksija, dvojica poznatih evolucionista, Joseph Silk i Phillip James Edwin Peebles, priznali su koliko su te ideje neutemeljene: „Ne bismo dali vrlo visoke vjerojatnosti da je ijedna od ovih teorija iskoristiva približna vrijednost o tome kako su galaksije zapravo bile formirane.“

Evolucionist John Laurie piše: „Kako su se galaksije formirale?…Tužna je istina da mi ne znamo kako su galaksije nastale.“

Evolucionist William Corliss priznaje da evolucionisti nemaju objašnjenje za nastanak galaksija: „Prilično je posramljujuće da nitko nije objasnio njihovo porijeklo…Većina astronoma i kozmologa slobodno priznaje da nije formulirana niti jedna zadovoljavajuća teorija formiranja galaksija. Glavna pojava svemira ostaje bez (evolucionističkog) objašnjenja.“

Poznati evolucionist Pavel Kroupa iskreno priznaje jako loše stanje evolucionističkog modela: „Nešto je jako pogrešno s našom standardnom slikom porijekla galaksija.“

Također, Kroupa, zajedno s evolucionistima Marcelom S. Pawlowskim, Benoitom Famaeyem i još jedanaest poznatih evolucionista, u članku objavljenom 10. lipnja 2014., otvoreno priznaje da unutar svoje naturalističko-evolucionističke paradigme ne znaju objasniti porijeklo patuljastih galaksija, sljedećim riječima: „Porijeklo ravnih struktura patuljastih galaksija ostaje neobjašnjeno u standardnoj paradigmi formiranja galaksija.“

Već spomenuti katolički svećenik, fizičar i kozmolog kreacionist, vlč. dr. Victor Warkulwiz, 2007. godine, o neznanstvenosti evolucionističkih ideja zaključuje sljedeće: „Veliki prasak i makroevolucija su mitovi našega doba nametnuti kao više istine.“

Nažalost, o ovim se znanstvenim činjenicama našoj djeci ne želi govoriti, a takav je ograničeni pristup karakterističan samo za indoktrinacijske školske sustave totalitarnih režima. Čemu strah? Zašto ne govoriti o svim činjenicama i tumačenjima činjenica? Crkva nas obvezuje na traženje istine i slobodno iznošenje svih činjenica, a kako dio znanstvenika koji su dobro upućeni u problematiku otvoreno tvrdi da se ništa od onoga što se znanstveno zaista vidi ne sukobljava s izvještajem o Stvaranju iz Božje Objave u Knjizi Postanka, mi smo dužni o tome se informirati. Mnogi ljudi npr. ne znaju da u NASA Goddard centru za svemirske letove postoji i službeni biblijski klub u kojemu se okupljaju deseci NASA-inih znanstvenika kreacionista koji iznose činjenice protivne ideji Velikog praska i koji zastupaju biblijski opis Stvaranja, a rade na važnim NASA- inim projektima poput npr. Hubble teleskopa (http://gewa.gsfc.nasa.gov/clubs/Bible/).

NASABIBLIJA

Ako takva utjecajna organizacija poput NASA-e službeno pokazuje takvu intelektualnu otvorenost, zaista nema niti jednog razloga da mi članovi Katoličke Crkve postupamo drukčije.

Danas je savršeno jasno da nema sukoba između otkrivenih strogo znanstvenih činjenica i tradicionalnog katoličkog pristupa izravnom Božjem Stvaranju svemira iz biblijske Knjige Postanka koji su zastupali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Povezano s temom pogledajte sljedeće materijale:

(VIDEO) Veliki prasak: Hipoteza koja nema stvarne veze s nastankom svemira

(VIDEO) Veliki prasak po kvantnim fluktuacijama vakuuma nije stvorio svemir

(VIDEO) Astronomija pobija Veliki prasak

Save

Save

Save

Save

Save

Vezani članci