nacija.hr

U trudnici je život, a život treba poštivati

Kada vidite trudnicu, znajte da to nije obična žena. To je žena koja u sebi nosi život i treba se posebno odnositi prema njoj.

Tekst: Elvis Duspara

Ulazim u dućan u Maslenici i red je od blagajne pa skroz do kraja zida. Krenula sezona i jasno mi je da čovjek može očekivati gužve. No, dok sam išao na kraj tog „nepreglednog“ reda, krajičkom oka vidim trudnicu koja također stoji u redu. Tek je par ljudi ispred mene. Znači, doći će na red tko zna kada.

– Zašto ona čeka? Što ne ide naprijed? – mislim se u sebi.

Ljudi nezainteresirani i opušteni. Godišnji je. Ljeto. Nikome se ne žuri. No, ta trudnica mi u mislima i ne da mi mira. Jest da nisam bio trudan niti sam ikada rodio, ali imam ženu koja je rodila petero djece.

Ova trudnica se naslanja rukom na stalažu i lagano otpuhuje. Vidim da joj nije lako, ali ona strpljivo čeka. Ne kuka niti plače nego samo strpljivo čeka naslonjena rukom na tu stalažu pored nje. Ljudi i dalje nezainteresirani. Osim toga, ljeto je pa se nikome ne žuri. E, jest ljeto i jest godišnji, ali žena je trudna i nije u redu da stoji u redu.

– Što ti stojiš u redu? Ti si trudna. Odi preko reda. Nemaš potrebu čekati. – dolazim do nje nakon što sam napustio svoje mjesto u redu.

Ona se osmijehnu zbunjeno i reče nešto na engleskom. Tko zna što je mislila. Možda se misli kud je još i ovaj zeza, a ona jedva stoji.

– Ma, nemaš brige… dođi, samo dođi sa mnom. Come. Come. – idem ispred nje i zovem je rukom dok se u meni probudio duh viteza koji pomaže damama u nevolji.

Ona zbunjeno prihvati i krenu za mnom lagano se gegajući tako da me na trenutak njen hod podsjetio na hod pingvina. O, kako mi je poznat taj hod. Živo ga se sjećam iz trudničkih dana moje žene.

Ljudi i dalje stoje u redu nezainteresirani. Toliko su nezainteresirani da nitko niti ne obraća pozornost što sam izvukao tu trudnicu iz reda. Možda bi se netko i pobunio, ali godišnji je i ljeto je pa se nikome ne žuri.

– Može li ova trudnica preko reda? Nije u redu da čeka. – kažem na blagajni dok ta trudnica stoji iza mene.

– Može, samo ako je gospodin ispred vas pusti. – kaže blagajnica.

– Ma, tko ne bi pustio trudnicu ispred sebe? U njoj je život, a život treba poštivati. – kažem ja.

– Tolike sam pustio prije reda pa mi nije problem pustiti i trudnicu. – smije se čovjek.

– Bravo. Bog gleda blagonaklono na svakoga onoga tko pazi na trudnice. One nose život.  – ote se meni mada nemam pojma zašto sam to rekao.

Čovjek se nasmija i nekako mi baš simpatičan.

Vidim da toj trudnici i dalje nije jasno što se događa pa joj pokazujem rukom da je ona na redu i da ne treba čekati, a čim ju je blagajnica preuzela udaljavam se bez riječi ponovno na kraj onog reda gdje sam i bio.

I znate što? Stojim u tom redu pun nekog ponosa što sam to sve skupa uradio. Gledam tu trudnicu kako plaća svoj račun i mislim se, jest da Hrvati imaju zakon o abortusu, ali ova će strankinja ponijeti sa sobom spoznaju da Hrvati imaju poseban odnos prema trudnicama, kako Hrvati vole djecu i poštuju one koji ih donose na svijet.

Sad bi mi neki čobani mogli prigovoriti da se hvalim. Pa, hvalim se. Naravno da se hvalim. Jesam li mogao mirno stajati nezainteresirano kao i ostali koji su tada bili u dućanu? Jesam, mogao sam, ali nisam. Uradio sam nešto po svojoj savjesti i dobro se osjećam zbog toga. Baš mi je srce puno kao da mi je ta trudnica rod rođeni. Dok sam gledao tu trudnicu kako izlazi iz dućana, osjećao sam da mi se moj Bog smiješi.

U biti, pišem ovo kako bih potaknuo i druge da se dobro osjećaju jer kada uradiš nešto dobro, onda se dobro i osjećaš. Pišem ovo kako bih potaknuo i druge da ne bauljaju okolo kao zombiji nego da promatraju svijet oko sebe. Pišem ovo kako bih potaknuo i ostale da kada sljedeći puta vide trudnicu da se prema njoj odnose s poštovanjem, a ne da ju ignoriraju. Jer, nije to obična žena. To je žena koja u sebi nosi život i koja će roditi život. To je posebna žena i zbog toga zahtijeva poseban tretman.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci