nacija.hr

Naši nogometaši nam daju nadu u to da smo jaki dok smo složni

Zašto sam sretan i ponosan? Zato jer je nakon njihovog drugog gola netko ugasio ton na televizoru i pustio “Oj, hrvatska mati nemoj tugovati, zovi samo zovi i svi će sokolovi za te život dati!”. Ustali smo svi, najmlađi su debelo bili maloljetni, a najstariji debelo “punoljetni”. I svi smo pjevali. I nastavili pjevati sve do pobjede. I Lijepa li si i Lupi petama i sve što je ovaj puštao. Zato sam ponosan. Jer smo to mi. Ne oni kokošari koji žive da bi krali i muljali, ne ovi prosvješteni kozmopoliti koji idu u Irsku jer kuiš ono, ne ovi koji mrze sami sebe jer hdz krađe, ne unuci i djeca komunjara koji su izgubili povlašteni položaj nego mi. I svi znamo da neće nogometaši svrgnuti bandu s vlasti i zatvoriti pipu lopovima, ali daju nam nadu u to da smo jaki dok smo složni, dovoljno moćni da ostvarimo ono što želimo.










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci