nacija.hr

DOZVOLJENO PUŠENJE: Danas je Dan republike i narod je popio malo… Na televiziji ‘Lepa Brena’, a partizani se sjećaju ratnih vremena…

Promjenom Dana državnosti, masonerija je uništila tradiciju kod naroda da slavi Dan državnosti. Polupanom i duhovno razvaljenom narodu to ionako nije niti bitno nego mu je samo važno da to bude neradni dan. Možda se zato, par dana prije, slavi kao državni praznik dan kada se skupina šumskih pedera pobunila protiv Hrvatske Države, a za uspostavu Jugoslavije?! Možda zato nam „državni vrh“ govori da je taj dan temelj državnosti?! Naravno, i taj dan je neradni dan.

Tekst: Elvis Duspara

Oni stariji sjećaju se kako se svake godine 29. novembra u Jugoslaviji slavio Dan republike. No, i u Jugoslaviji je bilo onih koji su obilježavali 10. travnja kao spomen na NDH. Jest da su oni to skrivećki slavili, ali ne može se reći kako ih nije bilo.

Zašto je bio važan 29. novembra? Pa, zato što je masoneriji jako važno imati svoje države kojima će vladati. Da bi masonerija mogla vladati potrebno im je društveno uređenje u kojem je to moguće. Zato je masonerija agresivno protiv bilo kojeg društvenog uređenja koje nije republika. Njima je republika prijeko potrebna kako bi mogli sprovoditi planove koje su si zacrtali. Njima je cilj uništenje naroda koje je Bog Izraelov napravio kada je pomiješao jezike prilikom gradnje Babilonske kule.

Kako su oni u konstantom sukobu s Bogom Izraelovim tako oni ne odustaju od toga da one narode koje su porobili, što je moguće više, odvoje od Njegovih zakona.

Tako vam babilonci veličaju Francusku masonsku revoluciju kao pobjedu nad Božjim uređenjem. I to vam je tako. Polupani narod slavi, a ne razumije da slavi Oca laži…

Onda je nakon desetljeća vladavine masonerije, onaj narod koji je opstao i nije pokleknuo pred knezom ovoga svijeta, ipak odlučio da želi imati svoju državu. Crkve su bile pune, narod je po trgovima molio pa se Bog Izraelov smilovao i dao Hrvatima državu.

No, masonerija dugo bije svoje bitke. To je leglo gujino i naučeni su raditi na isti način kako i inače radi Zmija. Tako zmije čim čuju vibracije ili neku buku se sklone. Neće one direktan sukob nego napadaju potajno, skrivećki… vrebaju svoju priliku… Kada prođe opasnost, onda zmije polako izviruju dok se ne vrate na mjesto otkuda su pobjegle.

Još jedna karakteristika zmija je da napadaju iznenada i jako. Tada svom silinom ubrizgavaju otrov u organizam i postoji velika opasnost. No, zmije nemaju mogućnost napadati dugo. Njihov napad traje kratko i ako se čovjek odupre velika je vjerojatnost da će izaći kao pobjednik.

Gospodin Isus Krist nam daje obećanje da će oni koji budu vjerovali u Njega loviti zmije golim rukama i ako što popiju otrovano da im neće ništa biti.

Đavao je lukav, pa su tako lukavi i njegovi sljedbenici. Bog Izraelov jasno kaže u Izaiji da je ljubomoran Bog i da svoje slave ne da nikome. Zato je Đavlu jako važno uzeti slavu Bogu. Zato Đavao pokušava na svaki mogući način uvjeriti ljude da nešto nije zasluga Božja nego nečija druga.

Ajde da se sada vratimo u ne tako davnu prošlost. Ljudi su molili, vojnici se uzdali u Boga, trgovi su bili puni ljudi, molilo se i slavilo Boga na svakom koraku. I… Hrvati dobiju državu. Onda dolazi Đavao i zavodi narod koji ne daju slavu Bogu nego raznim ljudima, političarima, institucijama… drugim državama. Kao, oni su zaslužni?!

Bog, koji je ljubomoran Bog i koji svoje slave ne da nikome, kaže neka vam onda pomaže onaj kome dajete slavu.

Tada su Hrvati 30. svibnja  konstituirali Hrvatski Državni Sabor kao mjesto gdje će se donositi odluke. Pazite, iako su se tek počeli odricati Boga, Hrvati su ipak imali još uvijek mjesto gdje će donositi svoje odluke. I taj dan su Hrvati uzeli za svoj Dan državnosti. Tada su zmije pobjegle iz Sabora jer su osjetile buku i vibracije. Jednostavno su se povukle i čekale da se smiri situacija kako bi se mogle vratiti nazad.

Sav narod, od najmanjeg do najvećeg, od siromašnog do bogatog, svi su tada znali da se slavi Dan državnosti. Bile su vojne parade gdje je narod gledao pobjedničku vojsku. I dalje se molilo, ali već nešto manje. Kao simbol državnosti su Zastave bile na mnogim kućama. Bio je zanos i ljudi su bili svjesni da se slavi Dan kada Hrvati konačno odlučuju sami o sebi. Naravno, i tada je bilo onih koji su i dalje obilježavali  10. travnja.

No, zmije su došle ponovno na svoje i kada su poiskakale krenule su u napad. Prvo su 2000. godine izbacile ono „Državni“ u nazivu Hrvatski Državni Sabor. Tako je ostao samo Hrvatski Sabor.

Onda su zmije 2001. godine krenule dalje u napad i odlučile da taj Sabor, koji više nije bio niti hrvatski, a niti državni, ne smije biti mjesto odluka. Samim time, taj Sabor više ne smije biti odlika državnosti. Njima je bilo neprihvatljivo da se kao Dan državnosti slavi dan kada Hrvati imaju svoje mjesto odlučivanja.

Zbog toga su ukinuli 30. svibnja i uveli dan kada je donešena Odluka o samostalnosti i suverenosti. Zašto je to njima važno? Pa, zato što se odluke mogu mijenjati. Valjda bi trebao biti važniji onaj koji donosi odluke nego sama odluka! Onaj koji ima vlast onda on ima mogućnost i donositi odluke ili ih mijenjati, zar ne?

Zbog toga su zmije, koje su pobjegle iz Sabora 30. svibnja, kada su se vratile na vlast uvele da Dan državnosti  bude 25. lipnja.

Na taj način su zmije javno i svima vidljivo dale do znanja da je onaj koji donosi odluke negdje drugdje. No, narod taj dan nije prihvatio i samo rijetki znaju da je taj dan novi Dan državnosti. Što je masoneriji i bio cilj. Uništiti osjećaj državnosti kod naroda jer narod koji nema državu odumire.

I ako je nekome čudno zašto narod ne zna koji je danas dan, neka se ne čudi. Narod se sjeća da je to bio 30. svibnja, ali kako je svjestan da je Hrvatska izgubila svoju državnost time što je potpuno okupirana od strane Europske Unije, tako ga više niti slavi niti obilježava.

Promjenom Dana državnosti, masonerija je uništila tradiciju kod naroda da slavi Dan državnosti. Polupanom i duhovno razvaljenom narodu to ionako nije niti bitno nego mu je samo važno da to bude neradni dan. Možda se zato, par dana prije, slavi kao državni praznik dan kada se skupina šumskih pedera pobunila protiv Hrvatske Države, a za uspostavu Jugoslavije?! Možda zato nam „državni vrh“ govori da je taj dan temelj državnosti?! Naravno, i taj dan je neradni dan.

Samo, sada pored onih koji obilježavaju 10. travnja postoje još i oni koji obilježavaju 30. svibnja, a ne bih se čudio da neka nova garnitura instaliranih sluga u Saboru odluči da se Dan državnosti treba slaviti ponovno 29. novembra  kako bi svima bilo jasno da se oni svojih pozicija ne odriču. Na žalost, ni tada ne bi nekima bilo važno koji je dan nego samo da se ne radi.

Eto, ljubljeni moj hrvatski narode, ljubljena moja Crkvo, sada imaš: strane pederske parade, strane zakone, strane tvrtke, strane upravitelje, strane banke, strane medije, stranu hranu, strane kredite, strane poreze, strani ovršni zakon, stranci ti kupuju obalu, u strane zemlje ti djeca odlaze raditi,…

Jel’ to ta državnost koju Hrvati danas slave?

Zatim im reci: `Ovako govori Jahve nad Vojskama: Vratite se meni, i ja ću se vratiti vama` – riječ je Jahve nad Vojskama.
Zaharija 1,3










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci