nacija.hr

Dani nabijeni znakovima nade ili propasti

Moj apel Hrvatima u Hrvatskoj je da ustrajemo, da hrabro idemo na naše neprijatelje, njihove laži i klevete. Moj apel Hrvatima izvan Hrvatske i njihovim potomcima je da prate stanje u Domovini, da nas podrže u ovoj zajedničkoj borbi protiv dušmana

Tekst: Mate Knezović

Hrvatska je ovih dana interesantna zemlja. Vidljivi su znaci pobjede i prijatnje propašću. I jedno i drugo su nam tako blizu. Pobjede su višestruke i slojevite, no ni prijetnje ne zaostaju, nego se pretvaraju u mogući potpuni i trajni slom Hrvatske.

O čemu se radi?

Kada navodim pobjede, one nisu samo na športskim terenima i protiv najslavniih svjetskih športaša i najuglednijih svjetskih timova. Redom padaju Mesi, za kojeg neki navode da je jedan od najboljih nogometaša u povijesti i njegova moćna Argentina, Federer kao br. 1 u svijetu i najbolji tenisač u povijesti te jedan od najboljih športaša u povijesti uopće, te Đoković koji je zadnjih godina bio najbolji svjetski tenisač. S hrvatske strane pobjede su iznijeli Modrić i vatreni, te Ćorić i Čilić. Za naše pobjednike možemo reći da su djeca rata koja su usprkos ratnim traumama, progonima i patnjama izrasla u svjetske velikane.

Kada ih gledamo, možemo s nadom zaključiti da je stasala nova generacija pobjedničkih Hrvata. Uvjeren sam da je to sada u športu vidljivije nego u drugim djelatnostima. U športu je vrhunac u mladosti, dok se u drugim ljudskim djelatnostima vrhunac stvarateljstva i uspjeha pomiče u zrelije godine. Vjerujem da su ovi uspjesi u biti najava onih koji slijede u drugim područjima života.

No, ne bih zanemario druge snažne pomake i projekte koji se odvijaju ovih dana. Tako je upravo ovih dana na svjetlo dana izišla tamna laž, ili “strateška kleveta protiv Hrvata”, kako ju naziva profesor Stjepan Lozo u svojoj knjizi Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima, projekt “Homogena Srbija”. Dakle, klevete protiv Hrvata, ne samo po toj knjizi, nego i po nizu znanstvenih radova i javnih istupa uglednih povjesničara i drugih javnih osoba, izlaze na svjetlo dana. Tako mitovi o Jasenovcu kao logoru smrti, Jadovnu kao klaonici Srba (koji se guraju pod skut Židova, te k tome dodaju Rome, a sve s nakanom što veće i monstruoznije optužbe protiv Hrvata), te Sisku, Jastebarskom i tko zna što će velikosrbi u svojoj “radionici u tami” izraditi.

Sve te laži i klevete sada izlaze na svjetlo dana kao nikada do sada. To daje nadu i snagu da se nastavi i da se svaka laž i kleveta razotkrije pred hrvatskim narodom, pred znanstvenim institucijama, političarima i pred svim istinoljubivim ljudima.

Vidljiva je strahovita nervoza kod hrvatskih neprijatelja. To se posebno odnosi na velikosrpsko-jugoslavensku povijesno-političku paradigmu. Stoga je Ivo Goldstein i rekao da kosti u Jasenovcu i ne treba tražiti jer su, eto, leševi otplivali Savom, dok je prije tvrdio da su spaljeni. Po njemu, Jakovini, Klasiću i sličnim pseudopovjesničarima tih žrtava je bilo između 80 000 i 100 000, dok je prama njihovim velikosrpskim pandanima bilo od 700 000 do 1. 700 000. Više puta je ponavljano i dokazano da je to nemoguće, a o čemu je u posljednje vrijeme osobito aktualna knjiga i javni nastupi Igora Vukića, koji je to višestruko demantirao kao laž. Dakle, jedan od stožera strateške klevete Hrvata, odnosno jugoslavensko-velikosrpski mit, se pred našim očima urušava.

Ovu nervozu, a i očigledno gubljenje razuma, pokazao je i Milorad Pupovac. Naravno uz nazočnost i duhovnu pozadinu Srpske pravoslavne crkve u Jadovnom jučer. Stisnut dokazima i prestankom hrvatske šutnje počeo je trabunjati o kostima koje su bacane “u dubine Jadranskog mora”, valjda tako naznačujući cilj velikosrpske politike da dođe do tih kostiju.

Hrvatska se počinje suočavati s istinom. Poznato je da državne institucije (Vlada, Sabor, predsjednik) podržavaju, financiraju i u životu održavaju ovakve monstruozne konstrukcije, klevete i laži protiv naših predaka, a time i protiv nas i naše djece, a što je sramotan čin ljudi bez ikakve hrabrosti i istinoljubivosti, da ne govorimo o svijesti pripadnosti i služenja narodnim interesima. Također i znanstveni instituti, kao što je Hrvatski povijesni institut, Institut Ivo Pilar te katedre povijesti po fakultetima ili otvoreno lažu i kleveću ili kukavički šute o tim činjenicma. Međutim, hrvatski narod više nitko neće ušutkati. Moja je nada osobito u novu generaciju mladih hrvatskih intelektualaca koji sve više dolaze. Ljudi koji su bili djeca u ratu, ili su rođenu u njemu ili neposredno poslije njega, vidimo da postižu iznimne rezultate, dapače, zadivljujuće, do kraja će razbiti mitove i uspostaviti sasvim nove odnose u Hrvatskoj, ali i s našim susjedima.

Moj apel Hrvatima u Hrvatskoj je da ustrajemo, da hrabro idemo na naše neprijatelje, njihove laži i klevete. Moj apel Hrvatima izvan Hrvatske i njihovim potomcima je da prate stanje u Domovini, da nas podrže u ovoj zajedničkoj borbi protiv dušmana. Naš glavni dušmanin je Srpska pravoslavna crkva te jugoslavensko-velikosrpski projekt koji se provodi kroz institucije srbijanske države, institucije hrvatske države, medije i subverzivne udruge. Na žalost svi oni su se, kada je u pitanju neprijateljstvo prema Hrvatima i našoj državi, našli u savezništvu s rodnom ideologijom koja pustoši Europu. No velikosrbi su voljni i s crnm đavlom ući u savezništvo da bi napakostili Hrvatima i našoj državi. Zato se Pupovac, Bernardić, Glavašević i druga velikosrpsko-jugoslavenska subverzivna zajednica i nalazi pod zastavom duginih boja. Ti isti se nalaze u Jadovnom, Jasenovcu i svugdje gdje mogu lagati i kleveteati Hrvate i učiniti sve da Hrvatska ne raširi svoja krila. Pred nama je obračun s tim elementima u kojem ćemo pobijediti i slomiti njihovu moć, a Hrvatsku osloboditi za puni život u slobodi.

Iznošenje znanstvene istine o povijesti i hrvatske pobjede padaju na plodno tlo kod domoljuba, a bolno ih primaju naši neprijatelji. Oni su najava budućih pobjeda.

Ovdje nisam analizirao migrantsku prijetnju i narodne referendume koji su također dio šire slike prijetnji i nade. Nada je da se narod probudio duhovno i politički, a prijetnja je islamizacija koja je na granicama. No mislim da je i ovo dovoljno da vidimo jasnije simboliku i stvarnost događaja koji se odvijaju među nama i odvijat će se ubuduće.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci