nacija.hr

Rusija i ostali okupatori na Jadranu

Tko su u povijesti i danas Rusi? Osim što nas HDZ plaši s Pernarovim „paktom“ s istima, poznajemo ih kao narod s najviše žrtava od zločinačkog komunizma, te kao narod bogate kulture i tehnološkog napretka. Jedan su od najbrojnijih kršćanskih naroda na svijetu te se pitamo jesu li oni doista latentna opasnost svjetskome miru?

Tekst: Smiljan Strihić

Već sam rekao da će se poslije prve pobjede protiv Nigerije dio naše stvarnosti preseliti u Rusiju. Sada je vrijeme godišnjih odmora i svako veliko sportsko natjecanje u bližoj povijesti organizira se u ovo doba godine. Ovo Svjetsko nogometno prvenstvo je u Rusiji i to u vrijeme kada veliki dio zapadnih država provodi sankcije prema toj najvećoj zemlji na svijetu. Sjećamo se kako se sve odvijalo s poluotokom Krimom i kako je bez oružanih sukoba i žrtava proveden referendum gdje se 97 posto stanovnika izjasnilo za pripajanje Rusiji. Nisam za novovjeko mijenjanje granica, ali ovo je za Rusiju bio geostrateški alarm, jer kada vidimo položaj i važnost Krima, jasno je da bi Rusija danas bila izložena i sa te jugozapadne morske strane svojevrsnoj blokadi i postavljanju tzv. obrambenog raketnog sustava „protiv Irana“, kao što je izložena sa zapada i sjeverozapada preko baltičkih država.

Tko su u povijesti i danas Rusi? Osim što nas HDZ plaši sa Pernarovim „paktom“ sa istima, poznajemo ih kao narod sa najviše žrtava od zločinačkog komunizma, te kao narod bogate kulture i tehnološkog napretka. Jedan su od najbrojnijih kršćanskih naroda na svijetu, te se pitamo jesu li oni doista latentna opasnost svjetskome miru? Naš analitičar Slaven Letica kaže nema dobar dalekozor, ali nam prenosi napise prekodrinskih medija koji vele da su u Banja Luci. Evo samo što nas nisu napali. Ne volim umovati s pozicije nekakvog geostratega, već mi je draže ići na povijesne izvore relevantne za bližu hrvatsku povijest. Gradivo iz tih izvora su proučili neki naši povjesničari među kojima ističem zadarskog Ivana Pederina koji je detaljno obradio prilike na Jadranu i u prostoru Napoleonove „Ilirije“ u 19. stoljeću. Tada je Jadran bio najvažnije europsko more, a potvrda tome je da su se u Jadranu poslije bitke kod Trafalgara 1805. Godine odigrale dvije najvažnije i najveće pomorske bitke u dotadašnjoj povijesti. Uz Francusko i englesko brodovlje u Jadransko more uplovljava tada i rusko brodovlje na čelu sa admiralom Dmitrijem Senjavinom. On uz podršku crnogorskih dobrovoljaca, nakon osvajanja Kotora kreće u pohod prema vratima Jadrana – Korčuli. Budući je u Korčuli bila stacionirana malobrojna francuska vojna posada, Senjavin lako zauzima grad te plovi dalje prema Hvaru i Braču. Nakon toga Francuzi ponovno zauzimaju Korčulu s 150 vojnika ali Senjavin se vraća sa tri broda, te Francuzi bježe na Pelješac. Tako Rusi u kratkom periodu drugi put zauzimaju grad i uspostavljaju kontrolu nad Pelješkim kanalom.

Evo sinulo mi da sam se rodio u jedinom hrvatskom gradu kojega su okupirali Rusi. Za moja shvaćanja ne postoji dobri okupator, tako da nisam ni „Putinoljubac“, još manje „rusofil“. Međutim povijesni dokumenti nam ipak govore jasno što se događalo tih ranih godina devetnaestog stoljeća na dijelu srednjeg i južnog Jadrana i koja je pozadina ruske nazočnosti u našem moru. Zato ću navesti proglas koji je građanima Korčule nakon drugog osvajanja uputio admiral Senjavin.

„Stanovnici otoka Korčule! Humanost i želja da postanete tako sretni kao što su hrabri Bokelji i Crnogorci jedini je cilj koji smo postavili oslobađajući vas od jarma u kojem vas je htio držati Bonaparte. Cijeli svijet zna za neprocjenjive i velikodušne osjećaje slavnog vladaoca Aleksandra cara ruskog, koji nipošto neće dozvoliti da budu tlačene one narodnosti koje se budu našle pod okriljem njegove uprave. O tome vas mnogi narodi mogu uvjeriti. Naša namjera nije da nekoga pljačkamo , da mu namećemo kontribucije kako to čini Bonaparte gdje god se po nesreći pojavi, nego da vam omogućimo jednu uspješnu vladavinu, zaštitu vjere kršćanske, koliko pravoslavnog toliko i rimskog bogoslužja, kao i da poduzmemo najefikasnije mjere za osiguranje i jačanje trgovine, pomorstva i industrije.“

Zadnji dio proglasa je uz admiralov potpis nebitan, ali budući se u tumačenju ovih burnih godina najbolje služiti vjerodostojnim dokumentima, prepričat ću što piše u jednom takvom pohranjenom u arhivu korčulanske katedrale koji sam dobio na uvid prije dvadeset godina od našeg don Boža. Tu se navodi kako je jednoga dana admiralu Senjavinu došao vođa crnogorskih dobrovoljaca predlažući mu da spale grad Korčulu. Taj prijedlog ga je, stoji u dokumentu, toliko razbjesnio te je naredio da svih tristo podivljalih crnogorskih vojnika odmah napuste Korčulu i stacioniraju se na Pelješcu. Ovaj važan povijesni moment za Korčulu, a i hrvatsku kulturnu baštinu nije obrađen niti uveden u povjesnice jer naše se sveukupno obrazovanje kroz povijest peklo na masonskoj vatrici „Encyclopedie Britannice.“ Ta povijest počiva – vidjeli smo stoljeće kasnije preko Tita, na doktrini „egalite“ točnije „bratstva i jedinstva“. Prevedemo li nama vjernicima važne dijelove „Senjavinovog proglasa“ nije teško zaključiti da je ruska okupacija imala drugačiji karakter od Napoleonove masonske što jasno ističe i navedeni povjesničar Pederin. Sam Napoleon kažu izvori nije bio mason ali se njihovim utjecajem služio u širenju imperija ukidajući  „Dubrovačku republiku,“ i zabranjujući određene pobožnosti kod naroda, što vidimo u Korčuli kada je od tri crkvene bratovštine zabranio rad dviju.

Zaključak naših povjesničara je da francuska uprava u našim krajevima ipak nije bila narodu po volji i bilo je pobuna i ustanaka, ali na žalost, grad Split „ponosno“ i danas glavnu ulicu naziva po Napoleonovom maršalu i masonu „Marmontu“. Rekao sam to i nedavno na jednom skupu povjesničara, pa sam doživio neugodnosti od čovjeka starog osamdesetak godina, koji se pobunio što izjednačavam Ratka Mladića sa Marmontom. Meni razlike nema. Na žalost brojni hrvatski intelektualci, pisci, znanstvenici i plemići kroz bližu povijest posijaše u prosti puk tekovine francuske protukršćanske revolucije ne razmišljajući o perfidnoj i lukavoj masonskoj podvali koja je iz života kršćana težila ukloniti Isusa Krista i „Božju“ vlast na zemlji. Tako jedan intelektualac piše neistine o tome kako nas je – možete mislit, Napoleon spasio od „ruske okupacije“. Da možda, pa je onako usput šireći masonske lože od Jadrana do Karlovca gradio ceste i ostalu infrastrukturu, želeći tu ostati vječno. Mislim se ako je Francuska kroz stoljeća osvajala gotovo na svim kontinentima i tamo poput ostalih imperijalnih država vlada preko daljinskog upravljača i danas, što bi se nama drugo bilo dogodilo nego isto. Moram se pomoći prispodobom jer mi ovi razni intelektualci frankofili vrijeđaju zdrav razum.

Zamislite zove me susjed preko plota da ga napadaju lopovi banda i nasilnici. Ja skočim preko ograde pomlatim trojicu nasilnika, ostali se razbježe i dođem susjedu pomoći da se ustane prebijen od divljih napasnika. On mi se stao zahvaljivati, častiti me jelom i pićem, a ja njemu onako važno: „Čuj Pero zanemari jelo i piće te recis mijem li se ja poslije ove tuče s bandom odmoriti u tvojoj sobi i malo prileći. „Može, kako ne samo lezi i odmori se, zaslužio si“. I zalegnem ja u Perinu sobu te ostanem tamo godinama. „Ne znam jesam li još tamo dok ovo pišem, ali fino je kod mog Pere i baš mi godi kod njega.“ Evo jednostavno želim reći, ako si me ti Napoleonu oslobodio, što nisi išao doma? U tome pitanju je suština i karakter brojnih novovjekih ratova i sukoba. Saveznici oslobode svijet od Hitlera pa naprave vojne baze po Njemačkoj. „Čuj, ono vi ste po genima zločesti i mi ćemo vas čuvati da se u Bundestag ne ušeće neki novi Hitler“. Amerikanci pobjede Japan, pa tamo danas imaju baze i vojsku. Vjerojatno su tako i Englezi „oslobodili“ ugrožene otočane Malvina od nasilne Argentine i odmah dojurili pomoći jadnim ljudima u Gibraltaru spašavajući ih od španjolskih konkvistadora. Danas možemo između redaka čitati kako nas okupirani mediji huškaju da mrzimo Slovence, Srbe, Muslimane, Ruse, Nijemce, Engleze i time smo kljukani godinama. Mi vjernici znamo da Židovi nisu razapeli Isusa, niti je narod Dalmacije okupiran voljom francuskog naroda, niti je narod Amerike želio ubiti stotine tisuća Sadamovih vojnika u dva iračka rata. To rade uvijek masonizirane vladajuće manjine, manipulirajući demokracijom u čijem vlasništvu su korporacije, banke i trgovina, tako da je moderno ratovanje uz osvajanje logična posljedica liberalnog kapitalizma koji poznaje samo rast putem kamata i zaduživanja svih i svakoga. Nisu na ratove i osvajanja bili imuni ni kraljevi ni carevi, ali njihovi su ratovi bili zasigurno manje pogubni po svijet od gore navedenih.

Baš sam sretan što kao provincijalac živeći u Zagrebu imam tri prijatelja Rusa. Sa Igorom i Petrom sam radio a Aljoša je u Parizu, pa se vidimo ljeti. Ovo govorim što mi se čini da bez obzira što je Putin u dijelu svoje politike povezan sa „Novim svjetskim poretkom“, ipak Rusija za razliku od Hrvatske djeluje kao jedno sa svojim narodom.










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci