nacija.hr

Jesu li Hrvati prevareni i poput Indijanaca stjerani u rezervat od strane okupatora?

Ponavlja li se povijest pa da Hrvati nisu ništa naučili od Indijanaca? Jesu li i nas stjerali u rezervat omeđen Lisabonskim ugovorom i vezali omčom dužničkog ropstva dok svake godine izumiremo za jedan omanji grad?

Tekst: Elvis Duspara

Kao dijete sam volio gledati filmove o kaubojima i Indijancima. Nekako su mi se uvijek više sviđali Indijanci. Bili su mi veće face. Pošteniji. Iskreniji. Pravedniji. No, uvijek sam bio zbunjen i zgrožen njihovom glupošću. Svako malo bi im došao neki bjelac i dao im šaku šarenih staklenih ogrlica i oni bi mu u toj svojoj naivnosti davali krzna, zemlju… što god bi ovaj tražio. Još se više nisam mogao načuditi njihovoj gluposti kada bi im neki pokvareni bjelac ponudio malo ”vatrene vode”. E, to je onda raspašoj bio. Urnebes. Za malo rakije bi Indijanci davali i svoje žene samo da se domognu te “čudesne” vode. Priču svi znamo. Bjelci su bili sve gori i gori, a Indijanci se sve više i više povlačili. Taj divni narod koji je živio u skladu s prirodom je, na svojem terenu koji je pripadao njima od postanka svijeta, sveden na neke logore. To se moderno zove rezervat. Vjerojatno nisu Indijanci ni sanjali da će jednoga dana doći ludi Europljani i da će im se to dogoditi, da će im prodavati priču o demokraciji i ljudskim pravima.

Tu i tamo bi se dogodio neki poklič nekog mudrog poglavice koji bi poveo svoj narod. Ali narod nije bio jedinstven. Uglavnom bi poglavica bio usamljen. On i njegovo pleme bi se borilo za svoje i ono što im po Bogu pripada, no uvijek bi bilo onih koji su htjeli uzeti zaražene deke od Europljana. Pa bi zbog toga umirali u teškim mukama. Onda bi se pojavili Europljani i davali im lijekove. Tada bi Indijanci, uma pomračenog od vatrene vode, a izmučeni bolestima kojima su bili zaraženi dekama, u tim istim Europljanima gledali spasitelje.

Sjećam se kako su Indijanci htjeli zadržati svoj način života, no, to je iz nekog razloga smetalo Europljanima. Za njih su Indijanci sa svojom dobronamjernom i naivnom dušom bili primitivci i zaostali. Zatvarali bi noseve kada bi kojim slučajem sreli nekoga od Indijanaca jer su im stajali na njihovom putu napretka.

Sljedeće je bilo da su Europljani pravili prostorne planove po indijanskoj zemlji. Svi znamo to. Nema veze što je to indijanska zemlja. Nema veze što Indijanci žive od te zemlje. Nema veze što su tu njihovi grobovi. Nema veze što su to sveta tla za Indijance. Nema veze što se time ugrožava njihov opstanak. Samo je bilo važno da su Europljani napravili prostorni plan i tvrdili kako imaju pravo na to. A onda su to spremni silom i uzeti.

Indijanci u toj zemlji neće imati nikakva prava. Staklene ogrlice i vatrenu vodu su već donijeli. I svi Indijanci bleje u to i dive se. Uživaju u kreditima na sto milijardi godina. Svima je dobro u shoping centrima i uvoznoj hrani. Samo nitko više ne lovi i ne živi onako kako su njihovi preci živjeli. Zato imaju nove bolesti koje su im donijeli Europljani.

Svako malo izdajnici urade nešto čime dodatno uništavaju Indijance. I opet glupi Indijanci ništa ne čine nego nijemo gledaju kako ih se predaje u ruke zla. Jer priča je kako su Europljani jači. Kako se moraju pokoriti. Kako je način života kod njih bolji. A istina je potpuno drukčija. Europljani su duhovno potpuno mrtva nacija. Njima vladaju neki potpuno drugi duhovi nego Indijancima.

Ne znam za druge, ali ovaj Indijanac ne želi prihvatiti europski način života i njhove šarene ogrlice, a vatrena voda me pogotovu ne zanima. Jel’ moguće da su svi Indijanci poludili i da trče u rezervat? Jer onda će dobiti kockarnice, alkohol, drogu i kurve?! Jao, jao, jao.

Za mene su najmudriji ljudi bili moji pokojni dida i baka. Nitko nije bio mudriji od njih. Oni su se držali Boga, obitelji i domovine. Meni se sviđa njihov način života. Sviđa mi se radost koja je bila kod njih. Sviđa mi se vjera u Boga koju su imali. Sviđa mi se njihov moral i odgovornost za druge. Nema mjesta za napisati sve ono što mi se sviđa kod njih.

E, moji Indijanci. Velika mi je žalost kada pomislim kako ste veliki narod i kako ste lako bili prevareni.

Svemogući Oče, molim Te u ime Isusovo, oprosti nam naše grijehe i nevjeru, daj nam snage da Ti budemo vjerni i pošalji nam proroka da hrvatski narod povede u pobjedu protiv izdajnika i okupatora. Amen.

Iz knjige Elvis Duspara: “Za dom spremni”, str. 85-87

Knjigu “Za dom spremni” možete nabaviti u knjižari Svetog Antuna na Kaptolu 6, Zagreb te u knjižari Menarta u zagrebačkom Avenue Mall-u i u svim knjižarama Hoću knjigu.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci