nacija.hr

Znanost naša antifašistička: U školama lažu djeci o…

Ako vaše dijete danas u školi uči da je čovjek postao od majmuna, a to nema nikakvog znanstvenog dokaza, već se zasniva na evolucijskoj pretpostavci, onda je to laž, a nikakva znanost. To je samo po sebi kao vjerovanje u tu tezu „religija“.

Tekst: Smiljan Strihić

Moja žena u Zagrebu ima jedan mali prizemni stan u kući na Mlinovima i u ovim teškim „kreditnim  vremenima“ ga moramo iznajmljivati. I bane mi u dvorište jedno jutro, onako sav oznojen i uzbuđen mladić te pitajući je li stan slobodan odmah izvadi lovu. „Čekaj brate, polako, ne boj se, ajde sjedni i udahni zraka!“, mirno ja njemu buljeći u lovu. „Nego što si po zanimanju i jesi zaposlen?“, pitam kao neka baba znatiželjnica. Da, radim u Vladinoj agenciji za okoliš i prirodu, a diplomirao sam geografiju. Super kažem, onda ti moraš znati tko je jedan od najvećih hrvatskih kartografa u povijesti?, pitam praveći se važan. Da promislim, kaže… i misli, misli, pa će: „Ne znam, ne, ne mogu se sjetiti.“ A čuo si možda za Vinka (Vicka) Paletina? Nisam, veli, stvarno ne. Dobro, onda idem te sutra „cinkati“ na faks da ti upišu jedinicu i ponište diplomu, šalim se ja. I dobro prođe ta šaljiva zgoda s Ivanom i zovem ja nakon mjesec dana redakciju „Tv kalendara“ znane emisije na HTV-u. Javi se neki „televizičar“, a ja mu kažem kako nešto ne vidim da na „Tv kalendaru“ spominju Vinka Paletina i Jakova Baničevića u svojim emisijama, a nisu čuli ni za Petra Kanavelića. „Nekako je vaš „Kalendar okrenuo leđa glasovitim otočanima u hrvatskoj povijesti, provociram ga ja“. Dakle ono što je on meni na primjedbu odgovorio fino i uljudno doista nije za ove stranice jer nema veze sa stvarnošću.

Želim reći putem ove moje priče da zadnjih mjeseci svjedočimo raznim povorkama i prosvjedima za znanost i obrazovanje, gdje skupina mladih hoda ulicama Zagreba i Splita. Glavna zvijezda tih prosvjeda bio je sveprisutni Boris Jokić. Taj mladi znanstvenik je rođen u Zagrebu, ali kao vrlo nadaren učenik završava gimnaziju u Americi a magistrira i kasnije doktorira na ljevičarskom univerzitetu u Cambridgeu i to s radom o „Religijskom obrazovanju u Hrvatskoj“. Naš je „Borko“ vjerojatno u gustoj engleskoj magli imao vremena kroz duboku kontemplaciju razmisliti o ukidanju vjeronauka u našim školama. Zanimljivo da kao i Tvrtko Jakovina diplomira – u Hrvatima omiljenoj engleskoj magli. Noseći natpise za afirmaciju znanja i obrazovanja, ti mladi prosvjednici ne žele reformu„malo sutra,“ već sad i odmah. I u tom prosvjedničkom traparanju ti me mladi prosvjednici baš pošteno nasmijaše. Valjda misle da je to „na brzinu oprati rublje pred kišu i…, idemo sastaviti taj kurikul, ali molimo bez„ravne zemlje,“ ili zadjevica o „Kreacionizmu.“

Posebno je zanimljiva ta šuma natpisa na transparentima, gdje primijetih jednan protiv zagrebačkog rektora i rotarijanca Damira Borasa, inače ljubitelja ćirilice i pripadnika Starokatoličke crkve. Njega su putem jednog transparenta prozvali nabrijani klinci valjda što je zagovarao više Biblije na fakultetima, ali one „starokatoličke.“ Ne kuže klinci da se on možda fura na masonski pogon zajedno s bivšim ministrom obrazovanja Vedranom Mornarom. Tako vidimo da ovi prosvjedi dobivaju premaz iz masonsko-rotarijanske kuhinje a cilj im je zapravo umanjiti ili ukloniti utjecaj „konzervativne“ struje u kreiranju budućeg kurikula obrazovanja koji oni vide kao njihovo vlasništvo, jer znanost je valjda lijeva. Oni nadalje u tom svom buntu ne znaju da pravi „kršćanski desničar“ ne prihvaća nikakav „konzervativizam,“ i to iz prostog razloga što je osnivač toga pokreta bio irski mason Edmund Burke. Tog mutnog lika slijedi zagubljena Ruža Tomašić, arlaučući da je „Pravaštvo“ mrtvo. Njoj da, ali joj euri dobiveni na obmani prostih hrvatskih birača nisu mrtvi. Do sada je u kratkoj hrvatskoj političkoj povijesti uvijek bilo obmanjivača i to nam nije ništa novo.

Svaki normalan čovjek voli i poštuje znanost i shvaća da je ona svojevrsni motor društva i put ka razvoju jedne zajednice, ali jednako tako ne volimo LAŽ. Ako vaše dijete danas u školi uči da je čovjek postao od majmuna, a to nema nikakvog znanstvenog dokaza, već se zasniva na evolucijskoj pretpostavci, onda je to laž, a nikakva znanost. To je samo po sebi kao vjerovanje u tu tezu „religija“. No to ne smeta akademiku Ivanu Gušiću prirodoslovcu i članu predsjedništva HAZU-a da na HTV-u lupeta kako je evolucija dokazana. On se dalje pravi pingvin pa govori kako je Kreacionizam izopačena religija, a vjeronauk treba izbaciti iz škole. U evoluciji, po našem vrlom akademiku opstaje onaj koji se dopadne suprotnom spolu???

Može on naklapati o evolucijskim i geološkim bajkama sve dok tiha većina u „lijevoj našoj“ ne postupi poput srpskih i tisuće drugih svjetskih znanstvenika koji se odriču Darwinove teorije, te su u svojim zemljama počeli potpisivati peticije protiv „neodarwinizma“. U Srbiji je prikupljeno preko 160 potpisa uglednih znanstvenika, akademika, doktora znanosti, biologa, a sve se prelilo i do Banja Luke. U Americi je već godinama pravi rat, a bude se znanstvenici u Rusiji, Japanu, Kini i drugdje.To poprima ozbiljne razmjere, tako da u Kaliforniji postoji i univerzitet Kreacionizma, dok se u Turskoj od iduće školske godine izbacuje Darwinova bajka. Zato mi Hrvati imamo pospanog akademika Vladimira Paara koji je malo za Boga a malo za „majmuna“, pa neka mu ovaj potonji ostane kao kućni ljubimac što je i dopušteno. U Svetom Pismu Matej 10,33 nam kaže: „A tko zataji mene pred ljudima, toga ću i ja zatajiti pred Ocem svojim na nebesima.“

Ja neću zatajiti da nas praskaju samo „Velikim praskom“ i nekim postankom ni iz čega, već nas, obmanjuju i lažu iz ostalih grana znanosti. Već u Engleskoj godinama traju rasprave i sumnje kako je Shakespeare, čovjek iz provincije slabog obrazovanja i poznavanja jezika mogao razumjeti vrlo tajnovite i složene odnose dvora elizabetanskog doba, te napisati Hamleta i Romea i Juliju. Dokaza o njegovom obrazovanju nema, a sumnjivo je i zašto su mu dvije kćeri bile nepismene. Slično se počelo govorkati za Miroslava Krležu, ali kada bi se ta priča počela širiti, antife bi odmah izveli uličnu kurikularnu revoluciju. Lažu nam u školama djeci o Francuskoj revoluciji, potom o Oktobarskoj revoluciji, dok Putin prošlih godine nije javno poručio da on zna kako je bjelosvjetska masonerija spakirala Rusima tu boljševičku „neman“. Potom nam uveličavaju antiku, a zamračuju kršćanske arheološke dokaze na tlu Hrvatske posebice Solina. Tko je nama Hrvatima sv. Kajo,? Jel možda groblje brodova pokraj Solina i tko su troje papa rođenih u Dalmaciji? Znaju li naša djeca pravu istinu o Ilirima i zašto oni sebe Ilirima nisu zvali? Kako to da su Etrušćani kao suvremenici tzv. Ilira pisali, a Iliri kao nisu, odvojeni od njih samo Jadranskim morem? Zašto su nam povijest i arheologiju vodili uglavnom masoni i nisu li im smetali brojni kršćanski arheološki nalasci, pa ih kroz vrijeme uredno zamračili? Znaju li naši mladi tko je bio Ćiro Truhelka i što je pisao Celestin Tomić i nisu li oni malkice cenzurirani? Ove prijepore neće iznijeti antifašistička anacionalna mladež prosvjedujući ulicama Splita i Zagreba, ali Jokića će rado potapšati po ramenu na bezveznim povorkama.

Bilo bi nepošteno ne kazati tko su osobe Vinko Paletin, Jakov Baničević i Petar Kanavelić sa početka ovog teksta. Prvi V. Paletin je za one koji ne znaju Korčulanin rođen 1508. godine, kartograf, matematičar, pravnik, teolog, pisac, izumitelji i diplomat, te zaređen kao dominikanac. Njegove karte su bile vrlo cijenjene u ono vrijeme i u post Kolumbovo vrijeme je kao vješt pomorac boravio na tlu Meksika i tadašnjeg  „Novog svijeta“.  Drugi je diplomat i humanist, doktor teologije i prava Jakov Baničević, rođen 1466. godine u Žrnovu, par kilometara od grada Korčule i bio bi zanimljiv našim europejcima, ali također za hrvatski kurikulum zatajen. Bio je u kancelar na dvoru europskih careva Maximilijana I i Karla V, te savjetnikom trojice papa Julija II, Klementa VII i Lava X a 1498. godine mu je ponuđeno da bude hvarski kanonik ali je sa zahvalnošću to odbio. Zamislite nevažnu „pahuljicu“ i bivšega komunistu Nevena Mimicu koji luta euro hodnicima naspram velikog Korčulanina Jakova Baničevića. Treći je  Petar Kanavelić, rođen također u Korčuli 1637. godine i bio je jedan od najvećih hrvatskih pisaca sedamnaestog stoljeća. Kažu da je uz Tina Ujevića najplodniji hrvatski pjesnik, ali previše je pisao pobožne drame i pjesme, te panegirike poljskome kralju Ivanu III. Sobjeskome, P. Zrinjskom te dramu „Muka Isukrstova“.

Ovo je već dovoljno razloga da naši vrli urednici Tv kalendara i razni kurikularci kroz desetljeća u Hrvatskoj zaobilaze ove tri znamenite osobe hrvatske povijesti, znanosti i kulture rođene u jednome malome gradu sa samo tri tisuće stanovnika. Zato nam u udžbenicima ne nedostaje nevažnih likova poput Karla Kermelića, Vlade Janića Cape i Nade Dimić.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci