nacija.hr

Zakoni za uznemiravanje branitelja

Svaki doneseni Zakon o pravima hrvatskih branitelja i njihove izmjene, ali i drugi zakoni koji su uređivali braniteljska i stradalnička prava, uvijek su u sebi imali i imaju odredbe koje isključivo služe za ponižavanje, uznemiravanje, progon i podjele među braniteljskom populacijom, ali i cijelog hrvatskog društva i države.

Tekst: Mate Knezović

U kolumni se teško držati teme kada nas iz dana u dan stižu događaji na koje bi se morali osvrnuti. Najnovija vijest je da se nastavlja progon novinarke desetljeća, Karoline Vidovć – Krišto. Zbog istine se u Hrvatskoj stradava. Takva je sudbina i mnogih branitelja. Baš zato je to kontinuitet hrvatskog institucionalnog progona upravo onih koji su svojom vizijom, vjerom, hrabrošću, promišljenošću, a nadasve ljubavju, oslobodili zemlju. Mirno možemo povući paralelu branitelja i odnosa prema njima sa sudbinom Karoline Vidović – Krišto, koja je već godinama pod udarom istih onih struktura koje uznemiravaju i branitelje.

Svaki doneseni Zakon o pravima hrvatskih branitelja i njihove izmjene, ali i drugi zakoni koji su uređivali braniteljska i stradalnička prava, uvijek su u sebi imali i imaju odredbe koje isključivo služe za ponižavanje, uznemiravanje, progon i podjele među braniteljskom populacijom, ali i cijelog hrvatskog društva i države.

O čemu se radi? Radi se o nečemu što ja zovem mine postavljene u svakom od tih zakona.  Iako bi cilj i smisao zakona morao biti takav da braniteljima utvrdi određena prava, zbog činjenice njihovog doprinosa u stvaranju države i njihovog stradavanja, ti zakoni nisu ispunili svoju svrhu jer su postojali drugi, skriveni ciljevi i sredstva za ostavrivanje tih drugih, skrivenih ciljeva. Svrha zakona morala je biti vrjednovanje njihovog doprinosa obrani i uspostavi neovisnosti Hrvatske države, te pomoć braniteljima u ponovnoj integraciji i socijalizaciji, ekonomskom stajanju na noge njih i njihovih obitelji.

Do sada najdobrohotniji zakon bio je Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji iz 1996. U njemu se osjetila ta želja i politička volja da tako i bude. Međutim, ipak je imao i nekih nerazumljivih dijelova, odnosno dijelova koji se mogu smatrati podvalama, zlim namjerama ili namjerama uznemiravanja. Primjerice. Zakon iz 1996. imao je ugrađenu reviziju revizije. Radilo se o postupku bez postupka,  odnosno o mogućnosti koja je davana povjerenstvu da, praktično, izvan stanja predmeta, ocjene dokaza i stečenih prava, a nakon već provedene revizije, obavlja reviziju. To je u praksi i rađeno, odnosno zlorabljeno u obračunu s pojedincima ili kod poginulih branitelja s njihovim obiteljima. Također su propisi destimulirali, odnosno sankcionirali sklapanje novog braka udovca ili udovice, a velika većina tih bračnih drugova bila je u fertilnoj životnoj dobi, a što je imalo negativne učinke na zakonito sklapanje brakova i demografiju. Zakon je u praksi primijenjen na način da su se čistila ministarstva od hrvatskih branitelja i da ih se hrpimice tjeralo u mirovinu, a nakon toga optuživalo da su u mirovini. Istovremeno im zakon nije omogućavao ni rad, nego su morali nakon umirovljenja raditi “na crno” ili ništa ne raditi. To je mnogim braniteljima nanijelo daljnju štetu, pogoršanje psihičkohg i fizičkog zdravlja te je rušilo njihov dignitet kao grupacije i njihove osobne dignitete.

Naravno da je jedan od glavnih zadataka Račanove Vlade bio obračun s braniteljima. Medijsko-političko-udrugarski sve je već bilo pripremljeno pa je prije donošenja tog novog zakona (koji je donijet 2001. godine) počeo  obračun. Ministar je bio Ivica Pančić, a kadrovi koji nakon toga dolaze, osbito na ključne dužnosti, više su sličili po svojim postupcima neprijateljskoj administraciji i udruzi “Veritas” Save Štrpca nego nekakvom hrvatskom ministarstvu. Novi zakon je smanjio invalidnine, zamrznuo ih, te ukinuo posebni dodatak za hrvatske ratne vojne invalide i druge stradalnike. Pri tome su vezali visine invalidnina uz proračunsku osnovicu koju određuje Vlada RH. Malo je poznato da su taj princip prihvatili svi idući zakoni o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji i da im od 6. 11. 2001. do danas nije povećavana invaldnina, a onima koji imaju pravo na njegu i pomoć druge osobe (najtežim stradalniicima) ni ortopedski dodatak. Tim zakonom smanjene su i mirovine hrvatskim ratnim vojnim invalidima, umanjena prava za doplatak za djecu (osim 80% ili višim) te se počeo stvarati novi pravi okvir za uzemiravanje i progon u samom zakonu. Kod toga su kreatori uistinu bili kreativni.

Uz gore navedeno zakon se dao na rušenje navodnih privilegija koje je dotadašnji zakon propisivao. Tako je reducirano pravo na doplatak za djecu, pravo prednosti pri zapošljavanju, prava teških invalida rata na materijalna primanja, prednosti pri dobivanju poslova ukoliko su imali osnovano trgovačko društvo. No, reduciranje prava je bila prava sitnica koju su branitelji strpljivo podnijeli. Problem je bio to što je dolaskom trećejanuarske ekipe došlo do gotovo opipljivog neprijateljstva prema braniteljima. Do tada prikriveno neprijateljstvo u institucijama postalo je jasno i vidljivo. To se vidjelo od postavljanja snažnog osiguranja na ulazu u sjedište ministarstva pa do javnih istupa odgovornih osoba. Struktura u ministarstvu je temeljito promijenjena, hrvatski kadrovi marginalizirani, protjerani iz ministarstava (osobito Ministarstva obrane, Ministarstva unutarnjih poslova i Ministarstva branitelja) ili su odlazili pod pritiskom. Neki hrvatski orijentirani i skloni istinskoj zaštiti branitelja su preživjeli sve te godine, te su ostali do današnjeg dana, no njihov status je trajno na dnu važnosti u ministarstvima. Načelnici odjela postali su ljudi odani nekim drugim idejama i nekim drugim vrijednostima. Struktura i smjer Ministarstva branitelja (i drugih ministarstava) je isti od Račana i Pančića do Plenkovića i Medveda. Provodi se ista politika. Tek neki “desni” glumci glume lažne uloge.

Izmjene zakona koje su slijedile 2004. bile su na istom tragu. Ljudi koji su provodili zakon bili su sve suroviji, prepredeniji i umreženiji. Gorke godine brnitelji su prolazili i prolaze u institucijama nakon 2000. godine.

Sljedeći put kratko ću obraditi zakone koji su slijedili i njihov smjer, nakane i učinke, te ljude koji su ih provodili.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci