nacija.hr

SVJEDOČANSTVO: Još za vrijeme molitve Bog Izraelov je zaustavio led i ostavio potrebnu kišu da lagano natapa zemlju

Potaknut nedavnom objavom na Naciji javio se i Matijas sa svojim svjedočanstvom vapajnoj molitvi da Bog Izraelov zaustavi led koji je upravo počeo padati

Tekst: Matijas Knežević

Koliko god sam se puta uvjerio i uvjeravam u Božja čuda i opet mi se iz usta potkrade ta malovjerna uzrečica “nemoš’ vjerovat!”
Potaknut nedavnom objavom sa Nacije o zazivanju Imena Božjeg kada je nevrijeme, želio bih vam posvjedočiti o tome.
Prije nekih mjesec dana posjetio sam brata Elvisa kako bi skupa smontirali jedan video. Još putem prema Elvisu primjetio sam da je nebo prekrio crni oblak kojem nisam vidio kraj, a niti početak. Uz želju da napravimo dobar video još veća želja mi je bila da uđem iz auta u kuću prije nego me opere pljusak.
Stigao sam i krenuli smo s poslom. Tijekom montaže s donjeg kata začuo se povik Elvisove drage žene koja ga obavještava da je vani jako nevrijeme te da je počela padati tuča. Od toga trenutka kreće biti zanimljivio!

Elvis skače sa stolice i kreće trčati prema dolje, par sekundi za njim prati ga mlađi sin od 5,5 godina, s druge strane prilazi Jasmina s najmlađim sinom u naručju. Razmišljam u sebi “Što je ovo? Neka vojna vježba u pitanju?”

Zamislite kako bi to tek izgledalo da su sva Elvisova djeca bila kod kuće, a koja su u to vrijeme bila u školi.
Nalaze se svi u prizemlju pred prozorom, kleče i kreće molitva: “Blagoslovljen da si ti Bože Izraelov, Kralju naš, Stvoritelju neba i zemlje, Gospodaru naš, molimo te po zagovoru tvoga Sina Isusa Krista zapovijedi ovom ledu da nas mimoiđe… Neka stane ova tuča, neka nas mimoiđu sve oluje, munje, gromovi,… neka vrt koji smo posadili tebi na slavu ostane netaknut, stavi svoj štit iznad dvorišta, a ostavi kišu koja je potrebna zemlji da bi dobila dovoljno vode… Hvala ti svemogući Bože. Hvala ti što si nas uslišio…”
Pogođen prizorom padam na koljena te također s podignutim rukama zahvaljujem Svemogućem Bogu što sam tu, što svjedočim ovom događaju, što gledam kako se otac i sin skupa mole svome nebeskom Ocu. S tolikom ljubavi, iskrenošću i povjerenjem.
Još za vrijeme molitve Bog Izraelov je, naravno, zaustavio led i ostavio potrebnu kišu da lagano natapa zemlju.
Obitelj se diže i svatko se vraća svojim obavezama. Elvis i ja kroz smijeh nastavljamo komentirati kako bi nam se sada svijet smijao i vikao da smo ludi. Ha ha, ali priznajem i sam sam prvo rekao “nemoš vjerovat!”

Pet minuta kasnije izlazi sunce. I opet!
Skoči se Elvis i za njim ponovno čitava formacija.
Razmišljam sada ponovno: “Pa što sada smeta suncu??”
E, tada je uslijedila zahvala Bogu na uslišanoj molitvi. Sunce je tako obasjalo čitavu kuću, a svjetlo Kristovo ispunilo naša srca.

Trenutak koji mi je posebno ostao u srcu su Elvisove riječi koje je kroz zagrljaj uputio svom mlađem sinu: “Neka te ovo što si danas vidio podsjeća kako je velik naš Gospodin.”

Ljudi, Bog je vjeran Bog. Živa je i djelotvorna Riječ njegova!

Izaija 25,4: “Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji njegovoj, krov od oluje, sjena od žege sunčane…”

1. Korinćanima 2,14: “Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati.”

Hvala ti Bože,
tvoj ponosni „luđak“.

P.S.
Svjedočim da sam nakon svega i ja otada počeo moliti Boga Izraelovog kada krene nevrijeme. I stvarno djeluje.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci