nacija.hr

WICCA-KULT: Jeste li znali da vještice nisu tek puka izmišljotina nego da i danas postoje?

Koliko smo puta čuli da vještice ne postoje?! No, tako nešto mogu izjaviti samo potpuno teološki nepismene osobe jer vještice itekako i danas postoje. Čak u današnje vrijeme, školsku djecu vode na izlet kako bi se djeca od najranijih mladosti naviknula na sotonizam te kako bi im se na taj način smanjio otpor prema nečemu tako odvratnom kao što je vještičarenje. Upravo iz razloga što ljudski mozak ima potpuno iskrivljenu sliku o vješticama, posebice o „komičnim“ letovima na metlama, što na vještičja udruženja gleda s podsmjehom, za čiju je sliku humoreske najzaslužnija (opet) filmska industrija, Wicca-kult je među najrazornijim đavoljim udarom na čovjeka u njihovom okruženju.

Tekst: Mladen Lojkić

Wicca-kult predstavlja prastaru pogansku religiju koju je kršćanstvo u srednjem vijeku potisnulo u podzemlje. U vremenu neomodernizma izronila je novom snagom kao suvremeni i drevni holistički svjetonazor utemeljen na štovanju ženskog božanskog načela (božice) i čovjekova jedinstva s prirodom i njenim ciklusima. Otac modernog kulta vještica je engleski svećenik, antropolog, astrolog i okultist (osobni poznavatelj Aleistera Crowleyja) Gerald Gardner Brosseau (1884.-1964.). Gardner je na temeljima slobodnog zidarstva i srednjovjekovnih magijskih grimoiresa napisao dvije knjige na temu čarolija: Vještica danas (1954.) i Smisao vještičarenja (1959.), koje su i potakle „religijski“ pokret Wicca tijekom 1960-ih.

Wica-kult je decidirano poganski, svjesno odvojen od kršćanstva. Od njihove velike božice potječe sav život i u nju se ponovo ulijeva. Uz božicu stoji i bog s rogovima poznat kao „Rogato božanstvo“ (potječe od keltskog boga Kernunosa). Rogati bog pun snage bio je istodobno princip života i smrti, izašao je iz božice kao njena prvotno ženska praslika, koja se polarizirala u muško. Žensko je ovdje jednoznačno i izričito obrnuto muškom principu; ovaj je božanski, ali izlazi iz ženskog praprincipa, koji se naročito u ženi objavljuje kao njeno skrovito božansko biće. Wicca-kult treba shvatiti panteistički. Najvažnije je uviđanje da je božica božanski princip, imanentna u prirodi i nalazi se u čovjeku i ljudskom društvu. Znači: Ja sam bog, ti si božica, sve je božansko – sve što diše, ljubi, pjeva u beskrajnoj harmoniji i bivstvovanju… (Berhard Wenisch: Satanizam, Biskupski ordinarij Đakovo, Đakovo, 1993., str. 30.)

Na tragu sotonskog projekta doba Vodenjaka, kojeg je najbolje razradio Institut Tavistock, kako čovjek više neće biti slika Božja nego slika ovozemaljskih bogova, nastao je i taj idolatrijski kult. Prema njemu, danas je još uvijek ljudsko stanje svijesti utemeljeno nedualistički, a zapadna znanost i Crkva odvojila su čovjeka od njegova okruženja uvjerivši  ga kako je on samo „objektivni promatrač“. Premda je čovjek ostvario neslućeni tehnološki razvoj, izgubio je svijest o uronjenosti svoga postojanja u kontinuum života na Zemlji, o krhkosti svoje izdvojenosti od mreže života, čiji je dio. Wicca je zato grupni razvoj i promjena svijesti, iniciranje unutarnjih promjena koje stvaraju holističke materijalne rezultate.

Kontrolirani um današnjeg čovjeka nadahnjuje se o srednjovjekovnom „izmišljanju vještica“ gdje se inkvizicija pretvorila u zločinstvo krvavog progona nevinih žena koje je Crkva proglasila vješticama. Za javno mnijenje je to razdoblje čovječanstva „mračno“ zbog spaljivanja vještica, a ne zbog samog uzroka, zbog posljedice mračnjaštva, zbog okultne doktrine hereze koja se proširila Europom i koja je htjela pobijediti Rim. Inkvizicija je bila rubni problem tog vremena. Iz te inverzije stvorila se i današnja percepcija o vješticama. Jedni niječu postojanje vještica i čarobnjaka smatrajući to plodom mašte neukih i priprostih ljudi. Drugi razne vradžbine označavaju kao podvrstu lažne mistike, kao oponašanje prave mistike, a vještice i čarobnjake smatraju pseudomističarima. Treći sve to ismijavaju. Tu percepciju nepostojanja vještičarstva modernističkom puku usađuju upravo oni čiji svijet obiluje kontaktima i susretima s demonima, a svoju demonsku mistiku vješto guraju u entitet izvanzemaljaca i drugih paranormalnih pojava.

S najviše posprdnog humora suvremeni čovjek će gledati na vještičji let na sabat (sabath – prema frigijskom bogu Sabaziusu), odnosno let na jarcu, nekim drugim životinjama ili na metli ili trsci. Vještičji let na sabat izazivao je i izaziva mnogo prijepora, rasprava i diskusija crkvenih otaca i teologa. Radi li se o letu duha ili i tijela? Je li to samo igra demona, privid u koji vještice ulaze u stanju transa poput šamana ili voodoo vrača, imaginarna vizija i fantazija nakon što se premažu vještičjom mašću i ispijaju napitke od raznolikih opojnih sredstava (mokunica, bunika, velebija, meskalin)? Vještice u stanju transa ne razlikuju kako su „jahali“, jesu li doživjele samo vizionarsko opsjenarsko orgijanje, spolno općenje s incubima i uzlaženje na vještičji sabat ili i materijalno. One znadu da su navečer uslijed opojnih droga pale u trans te da su ujutro prigodom buđenja iz transa imale pred očima jasno sjećanje na vještičji sabat. Je li pritom putovao samo duh ili i tijelo dok bi u krevetima ostajali đavolski simulakrumi?  Možda se ipak radi o demonskoj lokomociji? Današnji veliki demonolozi sa sigurnošću tvrde da je sabat i metafizički moguć. Zar sotona nije prema Evanđelju prenio i našeg Spasitelja na vrh planine i postavio na vrh hrama? Kako objasniti i druge natprirodne pojave povezane s vještičjim sabatom, a koje su dokazane i ljudskom oku bile vidljive, poput levitacije, bilokacije, telekineze i sl. ?

Upravo iz razloga što ljudski mozak ima potpuno iskrivljenu sliku o vješticama, posebice o „komičnim“ letovima na metlama, što na vještičja udruženja gleda s podsmjehom, za čiju je sliku humoreske najzaslužnija (opet) filmska industrija, Wicca-kult je među najrazornijim đavoljim udarom na čovjeka u njihovom okruženju. Predodžba je o vještičjim udruženjima kako se radi o „ludim ženama“ koje ne znaju što će sa sobom, pa izvode bajkovite i mitološke igrokaze i usput se dobro zabavljaju. No, ne odvijaju se u kultu Wicce bezazlene i tričave igrarije, već poganski okultni obredi kojima se pokreće duhovni kotač čovječanstva u suprotnom smjeru.

Magijski i duhovni rad unutar Wicce odvija se u grupama (kovenima) od najviše 13 osoba. Na tim skupovima odvijaju se crnomagijski obredi koji prate izmjenu godišnjih doba, mjesečeve mnijenje i sl. Za sudjelovanje u ritualima potrebita je sposobnost ulaska u viša stanja svijesti, osobna i životna odgovornost, te spremnost na razvoj osobnosti na materijalnoj, emotivnoj, mentalnoj duhovnoj razini. Iako njeni članovi stalno naglašavaju da se na tim skupovima ne vrše nikakvi „škodljivi“ magijski rituali, nego se magijska moć koristi isključivo u pozitivne svrhe, jasno je da je i bijela magija jednako nepronicljiva i nepristupačna čovjeku, kao što je to slučaj i kod gatanja. Magija ovdje sudjeluje u „božanskoj“ energiji koja prožimlje svemir uz primarno ženskog demona (žene i žensko načelo imaju primaru ulogu na kovenima). Kod magijskih rituala i svetkovina u čast božice i boga, a posebice kod iniciranja novih članova, dolaze do izražaja dojmljive seksualne prakse, jer i kod ovih novih vještica seksualnost i tjelesno nisu odvojeni od duhovnog. Ako još dodamo da je najpoznatiji simbol Wicce pentagram koji simbolizira pet elemenata (zemlja, zrak, voda, vatra i duh – akaša) vidljivo da zasigurno postoje dodirne točke između Wicca-kulta i sotonizma.

Najvažnija knjiga za širenje Wicce je Starhawk: Spiralni ples. Ovaj ples se izvodi na kovenu. Nasred prostorije je kotao napunjen zemljom u kojemu su zabodene neupaljene svijeće. Poslije ritualnog zazivanja božice i boga i pjevanja u čast vatri „koja gori u svima“ te nakon „podizanja moći“ pali se središnja svijeća. Svećenica tada započinje spiralni ples uz šamansko bubnjanje u smjeru obrnutom od kazaljke na satu. Prate je ostali članovi kovena. Dok se krug odvija ona zaokreće licem prema osobi do sebe i vodi spiralu prema unutra, u smjeru kazaljke na satu. Članovi kovena prolazeći, licem u lice, međusobno se ljube. Kad se ples odvija natrag u krug bubnjari se odvajaju i počinju snažniji, divlji ritam. Jedan po jedan član kovena izlazi iz kruga i uzima neupaljenu svijeću te ju pali na središnjoj svijeći. Zabode je ponovo u kotao sa zemljom, fokusira se na inspiraciju koju želi u sljedećem razdoblju i uranja u trans. Nakon ceremonije započinje veselje! Svaki član kovena na kraju odnese iz kotla malo zemlje kući koju može prosuti po vrtu ili držati na oltaru za uzemljenje.

Nije nimalo čudno što taj feministički akcentuirani panteizam traži vezu s pokretima žena. Duhovnost „Božice“ najbrže je rastuća u Americi. Prema današnjim podacima u SAD-u je otprilike 500 000 sljedbenika Wicce, a u Velikoj  Britaniji oko 120 000. Sljedbenici Wicce su većinom žene i muškarci visokog obrazovanja i politički usmjereni na „ekologiju“ (zanimljivo da trećinu članova čine muškarci), dok je zadnje vrijeme sve više mlađih uzrasta. Danas su feministički pokreti isprepleteni s kultom Wicce. Priroda i kult tijela, magija i okultizam se sve više širi u pokretima žena tako da možemo govoriti o ezoterijskom feminizmu. Mnoge feministice povezuju magijsku praksu sa svojim emancipatorskim impulsom smatrajući kako su njihovi magijski rituali djelotvorni za promjene u društvu. Pomoću tih rituala nastupit će „vijek žena“ koji će dokinuti patrijarhat. Kao vještice osjećaju se protagonistima koje će doprinijeti nastanku New Agea, a to će istodobno biti i kraj kršćanstva. (Berhard Wenisch: Satanizam, Biskupski ordinarij Đakovo, Đakovo, 1993., str. 36.)

Nestanak kršćanstva u dobu Vodenjaka prema snoviđenjima poganskih astrologa je ujedno osnovni motiv sve većem širenju ezoterijskog feminizma, jer za njih je kršćanstvo principijelno patrijarhalna religija. Činjenica je da je u povijesti kršćanstva u samom početku patrijarhalno mišljenje snažno prevladalo. No, ni približno kao u Starom zavjetu koji je uglavnom loše govorio o ženama i to zbog prve grješnice Eve. Nadalje, Sara je bila netrpeljiva i zavidna Hagari nakon što je ova začela, Rahela se loše odnosila prema Lei jer nije imala sinove, nerotkinja Ana bila je zlobna prema Penini koja je bila plodna, Mirjam je rogoborila protiv Mojsija, zbog čeka je dobila gubu, itd. Novi zavjet o ženama govori kudikamo pohvalnije jer je Evino prokletstvo zamijenjeno Marijinim blagoslovom, a sveti Jeronim je rekao da se Evino ime mijenja u Ave. Kršćanstvo je osim toga prvo uvelo jednakopravnost muža i žene u duhovnom životu i to principijelno (Gal 3, 28; 1 Kor 7, 4).

Očito da je razlog programiranog širenja kulta Wicce druge naravi. Jedan francuski svećenik je zapisao: „Iako su muškarci možda izmislili krivovjerje, žene su ga proširile i učinile besmrtnim.“ Postoji razlog zašto se i u srednjem vijeku puno više govorilo o vješticama, a ne o čarobnjacima. Žena svakom događaju prilazi puno dublje i emotivnije od muškarca. Ona je bogobojaznija i odanija kršćanskoj molitvi i predaji od muškarca, ali isto tako i sklonija praznovjerju i idolopoklonstvu te će po svojoj naravi povodljivije i lakše primiti sugestije bestjelesnog duha. Zbog toga je „crnim vračevima“ potrebit ezoterijski feminizam, novo doba „vijeka žena“. Kult Wicca nije samo važna poluga kulture smrti kao kod raznih alternativnih feminističkih pokreta: razaranje kršćanskog braka kao „legaliziranog silovanja“, poticanje lezbijstva i homoseksualizma pod motom „prava na izbor“, ubijanje nerođene djece pod motom „planirano roditeljstvo“ itd., već je to savez za uništenje kršćanske vjere u cjelini.










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci