nacija.hr

VELIKI BRAT VAS PRATI: Snimaju li nadzorne kamere u Zagrebu samo sliku ili imaju mogućnost snimanja i tona?

Budući su ove kamere i kompletan projekt samo dio agende masonskog Novog svjetskog poretka, znajmo da je sve odlučeno bez ikakve javne rasprave gdje je uzalud utrošen novac poreznih obveznika, a zanimljivo je da u svijetu po velikim gradovima pomoć tih kamera pri otkrivanju kriminalnih djela ne prelazi niti pet posto

Tekst: Smiljan Strihić

Prije sedam godina radeći kao televizijski snimatelj za jedan privatni medij, dobio sam nalog s novinarom otići u Jagićevu ulicu snimiti Sektor prometnog i komunalnog redarstva u Zagrebu. Tamo nas je dočekao voditelj za komunalne djelatnosti Mate Kraljević, te nas uveo u sobu Nadzornog centra. Povod ovom neobičnom prilogu bilo je postavljanje nadzornih kamera na javnim prometnicama u gradu Zagrebu. Naguravši se u sobu ne veću od dvadesetak metara četvornih, tražio sam između šume brojnih novinara i snimatelja kut kako bi snimio DVA djelatnika tog centra i ne više od pet monitora od šezdeset centimetara. Po prirodi sumnjičav, odmah mi je bilo malo čudno da se sve kamere prate tu u relativno malome „sobičku“, a poglavito na velik broj kamera postavljenih tada po gradu. Mislim da je u Zagrebu do 2012. bilo postavljeno 255 kamera, te utrošeno 16 milijuna kuna, a danas ih je po službenim podacima gotovo 500 i utrošeno je preko trideset milijuna kuna.

Odmah pomislimo da smo u pravom „Big Brotheru“, ali nismo daleko od istine. „Veliki brat“, ili kamere u velikim gradovima postavljaju se po službenoj verziji kako bi se učinkovitije kontrolirao promet, prekršaji, razbojstva i ostale kriminalne radnje. A da li je to baš tako? Naravno da nije, ali kamere se i dalje po Zagrebu postavljaju i sudeći po dinamici, ubrzo bi mogli biti snimani na svakome mjestu, ulici, parku, autu ili kako se neki šale u dnevnome boravku.

E sada ide zanimljiv dio moga istraživanja oko tih nazovimo komunalno-prometnih kamera. Naime radeći kasnijih godina kao komentator za jedan portal odlučio sam posjetiti voditelja „komunalaca“ uvijek ljubaznog Matu Kraljevića i pitati ga nekoliko pitanja o temi koju sam želio obraditi. Ubrzo nakon kratkog razgovora zaključujem da sam za ono što me zanima došao na kriva vrata. Pogađate – mene je zanimao onaj sigurnosno, tj. policijski dio nadzornog sustava čije sobe kod prvog dolaska u „Jagićevu“ nisam vidio, a to je novinarima puno zanimljivije. Želio sam se uvjeriti nije li i kod nas na mala vrata ušao američki sporni zakon „Patriot Act“. Znamo da je taj zakon progurao Bush mlađi 2001. godine u Americi i kolika se samo bura oko tog doista pravno dvojbenog zakona tada digla. To je na Kongresnom odboru pod sumnjivim okolnostima bilo izglasano i doznalo se kasnije kako je prvotna verzija za razliku od one koju su Kongresmeni pročitali bila preko noći zamijenjena. Kao da im je pomogao Vladimir Šeks. Za umiriti javnost na sva zvona je objavljeno kako se tim zakonom čuva američki način života, pospješuje sigurnost i postiže učinkovitost u borbi protiv terorizma i ostale frazetine koje već znamo. Ubrzo su američki građani na svojoj koži osjetili brojna hapšenja, upade u kuće i stanove, te privođenja bez osnove gdje su ljudi danima znali boraviti u pritvoru bez valjanih optužnica.

Vraćam se ponovno na „Matine kamere“ kako ih popularno nazvaše Zagrepčani, ali narod je narod, pa se sjećam ankete koju sam tada snimao kada je većina od desetak građana bila za te kamere, ali onaj manji broj ispitanih protiv su nastupili žestoko i temperamentno. Mene je Mate uputio na adresu MUP-a, ali tu sam tek naišao na vrhunski sofisticirani administrativni „ping pong“ kakvi nije igrao ni Antun Stipančić „Tova“. Bilo je; idite kod Petra, a Petar šalje kod Marka, Marko kod Davora, a budući Davor nije nadležan, a i nije u zgradi idite kod Petra. Inače ne pijem alkohol, ali tresnem čašu vode naiskap i opet na telefon. „Halo Petre zovem ponovno – ja bi samo napisao kratki tekst o gradskim kamerama koje nas vole i recite mi molim vas nije li za ovo nadležan Marko, jer nije mi jasno zašto me on šalje kod Davora, kad me Davor uporno gura vama. I igram ja ping pong kao u mladim danima za lovu kad meni Petar kaže da nazovem nekog Kamermanovića. Čuo ja prezime i brzo priupitam Petra za ime. On će isprekidano: „Filip Kamermanović“ i kaže – on vam je nadležan za to što tražite. Naravno da me Kamermanović ubrzo urazumio kazavši mi kako sa te razine u policiji nije dopušteno pisati novinarske tekstove i ja se zahvalim i poklopim slušalicu.

Tako sam tu novinarsko istraživačku epizodu prije šest godina završio želeći Zagrepčane osloboditi od masonskog svekolikog snimanja, ali sam ipak oslobodio samo sebe od iluzije da taj članak može proći u javnosti. Priznajem kako me na sve ovo ponukao kultni film F. F. Coppole iz 1974 „Prisluškivanje“ s Geneom Heckmanom u glavnoj ulozi. Na mene je taj film uticao onda pozitivno i jedan detalj me podsjetio na njega kada sam 1998. kupio profesionalnu tv. kameru te je isprobao snimajući susjeda sa prijateljima u dvorištu udaljenom tridesetak metara. Tada sam na zaprepaštenje utvrdio da onu mogućnost prikazanu u filmu „Prisluškivanje“ ima i moja kamera. Naime moj je susjed pričao sa prijateljima u svom dvorištu, a ja sam zumirajući na tu udaljenostosjetio da se „zumira“ i ton, tako da sam ih čuo svaku riječ što govore. Naravno da sam bio oduševljen tom mogućnošću i dostignućem tehnologije, ali to mi je ostalo u sjećanju pa se danas pitam nije li taj sustav jednostavno ubačen i u sve ove ulične kamere koje nas po Zagrebu okružuju? Poznato nam je koliko tehnologija napreduje, pa čujem kako se nekakvim laserskim i elektroničkim metodama otklanjaju razni šumovi, žamori, buka auta i onaj kome treba može čuti kako ogovarate Plenkovića, volite Vesnu Pusić, a Vakula vam ne djeluje prognostično. Dakle postoji li ta mogućnost i je li ugrađen taj „čip“ tko će znati?

Masonizirana vlast ide dalje i premrežavaju nas brojnim kamerama i pametnim telefonima, a šuška se već i o pametnim peglama i nećete vjerovati wc školjkama koje bi prisluškivaču za neke potrebe doista pružile dovoljnu težinu dokaza da ste neprijatelj HDZ-a. No, šalu na stranu jer ovdje se radi o neslućenim mogućnostima manipulacije, raznih oblika kriminala, ucjenjivanja prokazivanja ako nema sustavnog i institucionalnog načina kontrole. Recimo stojite na „Ibleru“, vani grmi, pada kiša i vi se šapućete kod kafića sa Stierom, a šef stranke Beljak vas sutra najuri iz HSS-a. Ili jedna od tih kamera „posvuduša“ snimi Stazića na „Jelačić placu“ kako netremice bulji u predstavu „Kravat pukovnije“ i dođe mu nova „Big Mama“ Kolarićka i spraši ga iz SDP-a. Doista je mogućnost tih Bandićevih kamera svemoguća i kada smo kod našeg Milana priča se po „Gajevoj“ kako je u poduzeću za nabavu zagrebačkih kamera on već dogovorio geometriju kamera koje ga neće moći snimiti kad brisne k Mamiću u  Hercegovinu. Stanje je sa terorizmom u Zagrebu vrlo ozbiljno, jer kada nadležne na razini Mate Kraljevića upitate zašto su na Trgu Bana Jelačića četiri kamere kada tamo prometa i nema, odgovor je da se mora pratiti opasne kumice na putu prema tramvaju, a bilo je i nekih dimnih bombi te bacanja petardi, ali da teroristi –  zamislite nikada ne miruju.

I što nam ostaje na ovo „Big“ bratimljenje sa masoniziranim vlastima putem kamera nego da se radujemo jer se i SOA može koristiti navedenim alatom u potrazi za nepoznatim drskim lupežima što nam pokradoše Agrokor. Budući su ove kamere i kompletan projekt samo dio agende masonskog Novog svjetskog poretka, znajmo da je sve odlučeno bez ikakve javne rasprave gdje je uzalud utrošen novac poreznih obveznika, a zanimljivo je da u svijetu po velikim gradovima pomoć tih kamera pri otkrivanju kriminalnih djela ne prelazi niti pet posto. Stoga je za kraj najbolje upamtiti izreku znanstvenika, državnika i poznatog masona Benjamina Frenklina koji je kazao da onaj koji da slobodu za sigurnost, ne zaslužuje ni jedno niti drugo i izgubit će oboje. Upravo nas Franklin uči da se čuvamo masonske mimikrije i nadasve dualizma kod tajnih društava koja mnoge neupućene zbunjuje jer nude obrazovanje, zadržavaju kontrolu, nude ti državu kontrolirajući vlast, daju stipendije, žele vjernost i daju sigurnost,… a uzimaju slobodu.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci