nacija.hr

SVJEDOČANSTVO: Moja dva dana u zatvoru

Sanja je iznenada i neočekivano završila u zatvoru. No, Bog je očito imao svoje planove. Donosimo dojmljivo svjedočanstvo koje je Sanja Vukelić objavila na svom Facebook profilu.

Tekst: Sanja Vukelić

Ne znam ja što to znači biti karizmatik… valjda moraš dobiti neki certifikat o poslušnosti i elastičnosti kičme “nekoj” hijerarhiji koji su upućeni u Božje tajne.

Ne znam ja niti što znači biti teološki obrazovan,

Ja… samo sam naučila se prepustiti pa šta bude da bude.

Jednom drugom zgodom, pričati ću o situacijama koje su mi se događale kroz djetinjstvo i život… trebali su mi karizmatici da razumijem da mi je Bog govorio i da mi je neke stvari pokazivao u duhu. Šutjela sam o tome, jer za svijet si lud a kasnije karizmatike to nije interesiralo, pa sam opet šutjela.
Jedino što mi je kroz život bilo važno truditi se činiti dobro i pokušati pomoći čovjeku da dođem do Boga kada umrem… a onda … poslije… služiti Njemu svim malim krhkim bićem svojim.
Gdje? … tamo gdje se drugi ne usude i nitko neće, premišlja se.
Nisam bila važna… pa dobro… svi su bili puni darova i znanja… pa dobro… Ti Bože znaš što si zamislio za mene.
Pazite ovo, pazite ono, niste educirani, može se manifestirati… pa dobro…
A onda, dogodilo se da je djevojci koja je vodila Crkveni zbor pod večernjom Misom pozlilo… još smo imali Kapelicu u stanu… jedva smo se poznavale…i izmjenile brojeve telefona. Žene su je odmah odvele u malu sobicu, a ona je iz nekog čudnog razloga tražila da ja dođem i molim se za nju… došla sam… tihi glas u meni govorio mi je dijete, veži duh smrti… pa kako ću?, Gospodine ako se manifestira, svećenik će me izbaciti… glas je ponavljao, dijete veži duh smrti, djevojka onaka slaba ponavljala je, ti moli za mene,… žene se nisu dale odvojiti od nje, a ona kao da se gušila među njima… te ženice “zovem” svojim judama u Crkvi, nikad ne znaš sto te čeka. Djevojka je prevežena u bolnicu… ujutro su počele stizati poruke djevojke, molim te moli za mene, više njih… mobitel je iznenada tijekom noći blokirao poruke koje je djevojka slala… tijekom noći je umrla.
A ja?… otišla sam karizmatiku da kažem što mi se dogodilo, i da se jako loše osjećam… odgovor je bio: tiiii, ma daj ne pričaj gluposti, taman bi Bog tebe upotrijebio. Upotrijebio- neupotrijebio… godinu dana nosila sam teret… a onda Božićna ispovijed i neki svećenik, nikad ga niti prije niti poslije vidjela. Ispričala sam mu o svom teretu… odgovorio je: Dijete, nikada više ne slušaj i ne boj se, nije važno niti što čovjek, niti svećenik kaže, učini uvijek ono što ti Bog kaže.
Nije trebalo dugo. Eto to je ona česta priča “što bi učinio da čovjek ispred tebe umre, zvao hitnu ili išao odmah moliti.”
Neko vrijeme radila sam u kiosku, djevojka i njen dečko radili su uvijek po noći, uz posao, noćni dil preprodavanja marihuane, i sami alkoholičari i narkomani. Jedno jutro kako sam došla preuzeti smjenu, djevojka se sruši, bjeloočnice se okrenule i nema pulsa… dečko uspaničen viče zovi hitnu, zovi hitnu, mrtva je, umrla je… iz mene je samo izašlo “nije još, aj ti zovi hitnu, a mene pusti s njom, dok hitna dođe tri puta je umrla… imala sam mir kao da se ništa ne događa, sagnula se i počela tiho moliti, nešto tiho, nešto u sebi držeći jednom rukom ruku djevojke, a drugu joj položila na srce. Dečko nije zvao hitnu, već nešto pored mene vikao “šta joj radiš, šta joj radiš?”… nisam ga slušala… ne mogu odredi vrijeme koje je trajalo… najednom djevojka ustane, i kao ošamućena izleti iz kioska ravno put prometne ceste… viče dečko “eto, sad je ustala, ali sada će je auto pregaziti”…, samo sam mu rekla ne boj se… najednom cesta čista… od nikud auto.
Nedugo iza toga, dobili su otkaz, djevojka je jako obolila, propao unosan posao dilanja marihuane… nekih do dvije godine… a onda dečko je našao ozbiljan posao, nema droge, nema alkohola… oženili se i dobili dijete. Kroz sve to vrijeme pratila ih je i molitva nekih beznačajnih ljudi poput mene koje poznam.

Uistinu moraš nekada ipak možda stati, a možda ipak ne… jer kad prođe, imaš najljepše iskustvo u životu.
Interesiralo me kako bi to bilo evangelizirati u zatvoru… upsss!!!!!
HEP i ja se jako volimo, objektivno sagledavajući sliku čekam dobrog odvjetnika da odem po onu svoju silnu ušteđevinu koji su oni meni zbog svojih prljavih rabota i štete dužni… ali… situacija je takva kakva je… nekada davno policija me čuvala, vozili me s posla na posao, a i dijete kao samohranu majku zbog stalnih, izvanrednih situacija koje su se dešavale a bilo je nužno da dođem na posao, dijete u školi… odredeni policajac ode po dijete i dovede mi ga na posao, spava na foteljama itd. Događalo se da u nedostatku auta dođu po mene i “maricom”, ali ovaj put… samo đavo zna kako, evo “marice” i pritvoriše me u apartman na Remetincu.
Svi su baratali nekakvim brojkama i tek u Remetincu saznam da sam tu zbog struje…
Ostavili su mi krunicu oko vrata i ajmo na upoznavanje. Šest žena i kaubojski WC. Odmah sam dobila rezervirani krevet.
Upoznavanje,… a ja još u šoku i preplašena… najednom jedna zamjeti krunicu i počne priču o karizmaticima, neke je upoznala… tta la la, tra la la… pričamo, oduševljena što znam svašta upita me “a čuj, ti si s njima, ajde se ti pomoli nad menom”….
Naučila sam se, bojati odbiti!
Pomolila sam se nad njom, a ona puffff na pod, u počivanje u duhu… cimerice iz sobe počele vikati “stražarice, stražarice, sektašica u sobi… što si joj to radila… stražarice” . Stojim ukopana na mjestu i jedino mi kroz glavu prolazi “Duše Sveti, ovo si ti zabrljao, diži je kako god znaš, inače sam ja još više nagrabusila”.
Otvaraju se vrata, ulazi stražarica, Bogu hvala u tom trenutku i djevojka, druge žene kokodaču, a djevojka viče Aleluja… šta je kokoši, šta kokodačete, Aleluja”… uglavnom, krunica sa vrata otisla je stražarici, ja sam otišla u svoj krevet…a djevojka sa ženama raspravljala. Ujutro, žene me ignoriraju,… kad najednom šuškanje i pogledi prema meni… djevojka na krevetu leži.

Čuj, nešto bi te zamolile, rekne mi jedna od njih.
Ok, reci.
Ma znaš, ove budale kad ti nije dobro, odmah nas strpaju na psihijatriju, znaš njoj nije dobro (zatvorska solidarnost), pa da li bi ti ono kao sinoć, htjela se pomoliti Isusu, da joj bude dobro… odvesti će je ove budale.
Pa, dobro… rekoh… odoh i pomolih se… Slava Isusu… djevojci dobro… da dobro, cijeli dan sam zatvorenicama pričala o Isusu… a pitanja, pregršt…
Kaže jedna zatvorenica, mi smo jučer ujutro pjevušile “Dunavom brodovi plove… Sanja… i rekle Bože, mogao bi nam poslati jednu Sanju u društvo, i navečer si stigla ti, mi smo ovdje zbog kaznenih djela i to teških a to što su tebi napravili i da si tu s nama je smiješno zašto su te zatvorili.
Nato jedna zatvorenica kaže, nisam imala novaca, roditelji su mi jehovi svjedoci, isla sam svećeniku, ali me nije htio krstiti… djevojka, spomenuta, naučila me moliti krunicu, ja ti na svom krevetu stalno molim, ali osjećam se kao da moje molitve ne dolaze do Boga jer nisam krštena, znam da to mora obaviti svećenik, ali ja bih da me ti već sada krstiš, vidim da je Bog s tobom.
Na kraju smo dogovorile, sjetih se Kornelijeve kuće i jedne knjige svjedočanstva koji sam čitala… ok, ja ću te sada krstiti, a ti kada izađes iz zatvora riješi to ili mi se javi pa ćemo zajedno svećeniku.
Stražarica svako malo viri kroz prozorcić i žene ne smiju biti na hrpi… ali prvo je trebalo riješiti ponude za kumu, a onda solidaran rad u kaubojskom WC-u s malim umivaonikom. Sve brzinski… Gospodine sva voda je tvoja, blagoslovi ovu vodu… i sve kako mi je dolazilo sam činila. Krštenica u suzama kaže, osjećam da me Bog dotaknuo, sada znam da čuje moje molitve… zajednička radost, a Duh Sveti mogli ste ga opipati kolika je sila milosti bila izlevena i Njegovo Sveto prisustvo.
U nekom trenutku dalje, kaže mi Isus, ideš sutra kući… čekam… dolazi jutro… čekam… nikako… na TV, mini, u ćeliji slike zatvora, reporteri čekaju da iziđe Sanader… kad evo stražarice…Vukelić, vi ste slobodni, spremite se možete ići.
Žene, odmah uskaču da mi slože vojnički krevet, jer ja nemam pojma, a između red prije nego što odeš pomoli se i nad menom… jedne mi slažu stvari, druge čuvaju stražu, a nad jednima se molim… a jedna sjedi na stolici pogute glave… najednom kaže, cure znadu ja sam stalno povezana sa vračarima, i učinila sam teško kazneno djelo, imam djecu… promatram te i gledam što se događa… molim te da li bi se htjela pomoliti i nad menom, za moju djecu, jer sada znam da sam radila veliko zlo, i za moje srce da ga Bog promjeni, i ja želim biti drugačija i s Bogom.

Nitko u ta dva dana nije došao do mene, razgovarao sa mnom o mom slučaju… kako sam ušla tako sam izašla, par minuta poslije Sanadera… ali bila sam tamo i rastala se u zagrljajima i suzama od ženica koje izdržavaju kaznu zatvora, sretna što izlazim i tužna što ih ostavljam… također i njihova lica bila su mokra od suza zbog silne radosti što izlazim i tuge što se rastaju sa mnom… ali s novom vjerom… Bog je čuo našu molitvu i pjesmu da nam dovede jednu Sanju.

Slava ti i hvala Isuse!!!!!

 











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci