nacija.hr

Stazićev program je sukladan Moljević-Mihailovićevom programu genocida nad Hrvatima

Poznati i ugledni zagrebački odvjetnik ovim tekstom započinje serijal o braniteljskim “privilegijama”

Tekst: Mate Knezović

Zločinački umovi su – zločinački umovi. Oni su takvi da krivnju i zlo koje je u njima projiciraju na druge. Tako je jedan od tih i Nenad Stazić. Ne radi se o čovjeku nazbilj, nego o čovjeku nahvao, kako bi rekao Držić, odnosno u današnjem jeziku naizgled čovjeku, a u biti o zvijeri u ljudskom obliku. On ima ljudski oblik, no nešto ljudsko teško je u njemu naći, barem ono što kao javna osoba pokazuje.

Njegova preporuka braniteljima da se u Irskoj izbore za privilegiju za zapošljavanje izraz je duboke mržnje, neljudske, ogavne i svjesne. On, u biti, potvrđuje moju tezu koju sam iznio već prije šest godina da će krenuti rijeke Hrvata u inozemstvo. Radi se o projektu, a ne o slučaju. Stazić, kao dio rigidnih komunističkih jugošovinističkih (a možda i velikosrpskih) sruktura, dobro je upoznat s tim. Sada je procijenio da se radi o povoljnom trenutku u kojem smije poluotvoreno pozvati – na progon hrvatskih branitelja, ratnih stradalnika i njihovih obitelji. Zaboravlja Stazić i stazići da se radi o pobjednicima upravo nad njegovom krvavom petokrakom i Jugoslavijom, a koliko mu je bliska kokarda ne bih kalkulirao. Međutim, siguran sam da mu je i kokarda bliža od naše časne trobojnice i grba tkanog od krvi (crvena boja) i čiste ljubavi (bijela boja).

Valja nam ponovno posvijestiti namjere hrvatskih neprijatelja. Stazić je jedan od mikrofona tih neprijatelja. Naime, hrvatski neprijatelji su u neprestanom biološkom deficitu, kada bi bilo po prirodnom stanju stvari. Oni znaju da nemaju ljudski i biološki potencijal za nadvladati u Hrvatskoj i nad Hrvatima. Upravo zato oni trebaju cikličke progone i genocide da bi uspostavili “ravnotežu”. Baš zato je i osmišljen projekt slanja u Irsku hrvatskih branitelja, njihove djece i općenito Hrvata koji ne pripadaju KP-SKH-HDZ-SDP odnarođenoj oligarhiji, čijim stopama idu Most i Živi zid. Stazić je, zapravo, objavio hrvatskoj javnosti projekt koji je osmišljen i koji se provodi nakon 2000. godine, no taj projekt ima svoje nadahnuće u velikosrpskim projektima.

Druga Stazićeva objava, zapravo, potvrđuje ovu prvu. U drugoj facebook objavi požalio se što njegovi mentalno-duhovni očevi (nije mi poznato i fizički), nisu u svibnju 1945. obavili posao temeljito, cinično im predbacujući “šlampavost”. Ova objava se apsolutno uklapa u onu prvu i dio je istog projekta. Tito i njegovi komunisti te četnici i presvučeni četnici (dijelovi partizanskog pokreta) su izvršili genocid nad hrtvatskim narodom. Taj genocid nam je poznat pod nazivom Bleiburg i križni putevi. Međutim, on je puno širi od toga. O tome je nedavno izdao knjigu pod nazivom Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima – projekt ‘Homogena Srbija’ 1941. – 1945. povjesničar Stjepan Lozo, u kojoj iznosi niz novih znanstvenih spoznaja i pojmova. Nadam se da će ta knjiga doći do svih bitnih političkih, medijskih i znanstvenih ustanova te do naroda, a sve kako bismo izbjegli u budućnosti projekt za koji se Stazić i stazići zalažu, a to je fizičko istrijebljenje i raseljavanje Hrvata. Dakle, upravo ono što je činio Moljević, Mihailović i Tito. Šutnja Partije (SDP-HDZ) je logična i očekivana, ta oni to i provode. Šutnja Državnog odvjetništva i medija je također je očekivana i logična – ta oni su dio projekta. Međutim, hrvatski narod ovaj put ne šuti i ne smije zašutjeti. Upravo suprotno. Trebamo se spremati na preuzimanje ovih institucija (Državno odvjetništvo, Sabor, Vlada…), a istovremmeno vlast Partije HDZ-SDP, ali i Most-Živi zid, treba baciti u ropotarnicu povijesti. Nitko od njih nema duha, istinoljubivosti, odvažnosti i programa da se usprotivi trenutnom raseljavanju Hrvata, a kako vidimo i pripremi nekog budućeg genocida kada se za to stvore povoljne okolnosti. Stoga na postojeću političku, pravosudnu i upravu oligarhiju ne trebamo računati kao saveznike, nego kao neprijatelje. O stanju u medijima i udrugama ne treba ni govoriti. Svi oni su upregnuti u prikrivanje namjera i tekućih projekata, naravno uz časne iznimke.

Na kraju zaključujem da Stazićeve objave nisu incident, nekontrolirani ispad ili izolirani slučaj, nego politika koja nam radi o glavi. No stvarno je jadan onaj tko bi zbog Stazića i stazića želio otići u Irsku. Ovdje ih treba pobijediti. Uz Božju pomoć to će hrvatski narod i učiniti!










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci