nacija.hr

Može li Hrvatima biti gore nego što je sada ako na vlast dođu Živi zid i Ivan Pernar?

Kao i kritika, tako i skoro svaki pohvalan tekst  o nečemu ili nekome izaziva podjele. No, svrha ovoga teksta nije širiti podjele nego da uvažavamo međusobno jedni druge i uzimamo jedni od drugih ono što je dobro

Tekst: Elvis Duspara

Kada sam prije par dana napisao kritiku na ponašanje Živog zida i Ivana Pernara neki su odmah pomislili da sam za SDP ili HDZ. Ma, niti sam za SDP niti za HDZ, a niti sam protiv Živog zida. Naime, ja nisam glasač niti jedne stranke niti izlazim na izbore.

Ne zanima me demokracija, a rezultate izbora iščekujem jednako napeto kao što iščekujem rezultate glasovanja za pjesmu Eurovizije. Svejedno mi. Ja znam da će stanje biti sve gore i gore jer je narod generalno gledajući duhovno razvaljen i izgleda kao zombi. Nigdje smijeha, nigdje veselja, nigdje radosti što je svanuo novi dan. Gledam te face koje susrećem i gledam kako se ponašaju. Beskrupulozno. Nemilosrdno. Sebično.

Ne znam to objasniti, ali imam poticaj reći još koju o Živom zidu i Ivanu Pernaru. Da ne duljim, meni su oni simpatični. Ima nešto u toj njihovoj drskosti. Ima nešto u tom inatu koji nedostaje ovom slomljenom hrvatskom narodu. Ako ćemo pravo, većinu stvari koje zastupa Živi zid i Ivan Pernar zastupam i ja. I iako ne izlazim na izbore, moram priznati da su mi jako simpatični. Put koji ja slijedim je nešto drugačiji, ali u njima osjećam ponos Hrvatskog naroda. Osjećam taj nepokoreni ostatak koji se nije prodao, koji nije kleknuo pred gospodarima ovoga svijeta. U njima osjećam otpor prema porobljavanju čovjeka. I zato u meni izazivaju osjećaj poštovanja.

Ima još nešto. Iz meni nepoznatog razloga, desnica ih baš i ne voli. Kao, oni su proizvod ljevice?! I sve je to u redu. Možda i jesu. Ne znam. Ali, što znači desnica, a što ljevica? Što to danas znači i postoji li uopće podjela na desnicu ili ljevicu? Valjda bi trebala postojati podjela na ono što je dobro i na ono što je loše!

Ako ćemo pravo, koja se to skupina ljudi trenutačno u Hrvatskoj može pohvaliti da živi slogan „Za dom spremni“? Jedno je uzvikivati parole i pri tome nijemo gledati kako ti neprijatelj otima dom. Jedini dom. Koliko sam samo sati proveo gledajući preko interneta borbu Živog zida i Ivana Pernara, a i ostatka ekipe, kako se bore za nečiji dom. Koliko puta sam ostao užasnut stvarima dok sam to gledao. Neki kažu da nisu ništa uspjeli spriječiti i da je to samo gluma. Moguće. Ali, znate što? Oni ne samo da su ukazali na određene probleme, a o kojima glavni mediji šute, nego su ustali i aktivno se bore za hrvatski dom. Oni su ti koji su si makar dali truda kako bi bili s tim ljudima kojima je prijetio gubitak doma. I sad se ja pitam tko je „Za dom spremni“? Živi zid i Ivan Pernar, kojemu prigovaraju što se slikao s Boškom Obradovićem, ili oni koji žele uvesti Porez na nekretnine?

Osim toga, ako je Pernaru jedini grijeh što se slikao s Boškom Obradovićem, onda imamo kandidata za sveca. Da ne širim priču na Boška Obradovića, ali ja godinama pratim što Boško radi u Srbiji, još dok Dveri nisu bile stranka, i koliko puta sam rekao u sebi: „Daj nam Bože ovakvog čovjeka u Hrvatskoj.“.

Nisam ja u Bošku vidio četnika, iako sam mogao. Ja sam u Bošku vidio kršćanina koji se bori za Boga, obitelj i domovinu. Istina, njegova domovina je Srbija, ali to i jest njegova domovina. I dok god on ne dira moju domovinu, treba li mi smetati njegova?

Ne znam kakav je danas Boško kao čovjek, ali njegova odlučnost i hrabrost da se suprostavi ateističkom nemoralu, a koje nam nameću sotonisti u meni je izazivala poštovanje. I zato mi je potpuno normalno da se Ivan Pernar slikao s Boškom Obradovićem. Nije Ivan Pernar četnik ili izdajnik zato što se slikao s Boškom Obradovićem nego je to prirodan odnos ljudi koji zastupaju slične vrijednosti.

A koje su to vrijednosti? U prvom redu je to borba protiv novog svjetskog poretka. Taj novi svjetski poredak je prisutan i kod nas. Meni nije normalno da smo mi dio NATO saveza, a pogotovo da Hrvate nitko nije pitao žele li ući u NATO. Pazite, Hrvati koji nikada nisu vodili osvajačke ratove, sada su u situaciji da sudjeluju u vojnim operacijama izvan Domovine. Između ostaloga zato i smeta taj pozdrav „Za dom spremni“. Jer ako si „Za dom spreman“ onda nećeš napadati druge zemlje nego ćeš se braniti. Imat ćeš svoj dom koji ti nitko ne bi trebao biti u mogućnosti dirati. I tu dolazimo ponovno do Živog zida. Oni, naprosto, htjeli to priznati ili ne, žive u svom srcu taj „Za dom spremni“.  Iako to ne govore riječima  to su spremni pokazati svojim djelima.

Također, koliko sam uspio shvatiti, Živi zid je čista suverenistička stranka. Protiv su Europske unije i zalažu se za samostalnu i suverenu Hrvatsku te izlazak iz Europske Unije.
Ali, Živi zid nije samo stranka iako funkcioniraju kao stranka. To je pokret. Pravi pravcati pokret koji je shvatio princip kako djeluju oni koji nas porobljavaju. Jasni su i artikulirani u mnogim svojim stavovima.

I što je najbolje, nisu pokleknuli i pogriješili u nečemu tako očitom. Ona stranka koja se prikloni ili SDP- ili HDZ-u, ta stranka prestaje politički postojati. Ta mudrost i odlučnost da se ne priklone niti jednom taboru vjerujem dovoljno govori.

Ukazali su na masu problema koji se trpaju pod tepih. Od banaka, ovrha, HNB-a, samostalnosti, donošenja zakona,… I koji su odgovori na ono što oni govore?

Osim toga, koja to stranka osim Živog zida ispituje i propitkuje pitanje opravdanosti i štetnosti obaveznog cijepljenja zdrave djece? Ja stvarno ne znam niti jednu jedinu nego vidim da jedino iz Živog zida dolaze ta pitanja.

Neću ovdje govoriti o stvarima s kojima se ne slažem konkretno s Ivanom Pernarom jer bi to uzelo puno mjesta, ali neka mi netko kaže koji je zastupnik ikada u povijesti Hrvatske onoliko puta spomenuo ime Isusa Krista u Saboru? Koji je to zastupnik onoliko puta čitao zastupnicima Bibliju? Naime, svaki čovjek duhovno raste ili propada i ne znam gdje će završiti put Ivana Pernara, ali mora mu se priznati ono što je dobro.

Također, znam da skoro svaki pohvalan tekst o nečemu ili nekome izaziva podjele. Ista stvar je i sa kritikom. Nije mi namjera širiti podjele nego da uvažavamo međusobno jedni druge i da uzimamo jedni od drugih ono što je dobro.

Zbog toga je bila ona kritika na Živi zid vezano uz jagode. Vidite? Čak i ja sada ponovno spominjem jagode, a ne problem s nerealnim tečajem kune. Greška je napravljena jer je trebalo tom čovjeku pokazati da je čovjek vrijedan poštovanja. Ako si mogao kupiti dvije tone, ili koliko već jagoda od drugih, a što bi ti falilo da si otkupio od tog čovjeka tih njegovih nekoliko desetaka ili čak stotinjak kilograma jagoda?  Ako ništa drugo, pokazao bi da ti je stalo i do tog čovjeka, a vjerujem da bi pobrao nesmiljene simpatije na koje ti neprijatelj ne bi mogao riječ prigovoriti. Bahat je? Pa, što onda? Ti kao nisi? TI se boriš? Pa, i on se bori! Napravi od njega prijatelja i saveznika. Čak i ako misliš da ti nije prijatelj ili saveznik, budi dosljedan i bori se i za njega. Vrijedan je da se boriš jer i za njega je Isus Krist dao svoj život.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci