nacija.hr

Tri slikice. To je to.

Tekst: Domagoj Pintarić

Izvadim dasku za školjku iz ambalaže, unutra su dva šarafa i 8 komada plastike, po dva ista za svaki šaraf, nigdje ni jedan papirić kako se to slaže, kunemo sve koji su sudjelovali u proizvodnji i prodaji, srećom nemamo internet da im ostavimo uvredljive poruke na stranici i u inboxu, pola sata se ubijamo i ništa se ne događa. Nema pomaka. Uspijemo nekako dva dijela smjestiti, ali za dva nema šanse, jednostavno nemamo kud s tim, a ne drži se ništa, školjka se klima, ta plastika s donje strane otpada i ne možemo ju učvrstiti. Još pola sata smišljamo, probavamo, gledamo, ali se ne predajemo i u naletu genijalnosti shvatimo kako treba ići, a zbilja nije jednostavno, nismo toliko glupi nego je ipak malo zahtjevno. Uspijemo teškom mukom spojiti i učvrstiti dasku, čuju se usklici zadovoljstva, damo si pet, opere nas zanos, hoćemo nešto teže, daj nam neke zagonetke, Vojnichev rukopis nam daj dok nas ide, suzdržavam se da se ne prijavim u američku mornaricu u odjel za dešifriranje najzahtjevnijih šifri jer šteta je da mi propada talent, pucamo od ponosa, uzmemo ambalažu da je bacimo, a s druge strane koju nisam pogledao za debile nacrtano u tri slikice (u boji) što ide dolje, što gore i kako se zašarafi. Tri slikice. To je to. Piše proizvođač, adresa, par informacija i tri slike. To je sve što je na ambalaži. I na te tri slike nemreš fulat. Da si lud moraš uspjeti zašarafiti kako je jednostavno nacrtano. Mislim, i dalje je komplicirano bez tih slika, ali zato su slike tu. Nacrtane za one najnajnajluđe da i oni skuže u pola minute. I pomalo posramljeno razmišljamo kako je tanka granica između osjećaja natprirodnih sposobnosti u rješavanju nezamislivih problema i osjećaja da nam pravna sposobnost visi u zraku.











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci