nacija.hr

Igor Vukić za Naciju: „Malo tko zna da je izbornik Boksačke reprezentacije NDH bio crnac Jimmy Lyggett.“   

Nakon predstavljanja knjige „Radni logor Jasenovac“ u prepunoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu uspjeli smo dobiti kratki intervju od autora knjige Igora Vukića

Razgovarao: Smiljan Strihić

– Koliko dugo istražujete logor Jasenovac?
Pa gotovo osam godina, a posredno gotovo cijeli život, uz svakodnevan rad, čitanje literature, te istraživanje po raznim arhivima, a 2014. smo osnovali i „Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“, u sklopu kojega sam istraživanje nastavio. Godinu dana smo imali problema sa registracijom i kada smo je dobili nastavio sam raditi s kolegama, te najčešće istražujemo u Hrvatskom državnom arhivu. Uz to, dosta obilazimo teren, razgovaramo s ljudima, svjedocima i članovima obitelji preživjelih i drugim svjedocima toga vremena.

– Imate li saznanje da neka druga europska država – satelit „sila Osovine“ ima danas sličan problem poput Hrvatske?
Da, primjer je Rumunjska, koja je također imala logore za Židove i Njemačka, konkretno Himmler je tražio da se njima izruče Židovi, pa je deportacija bila u pripremi, međutim tijek rata se promijenio i nakon nekog nesporazuma rumunjskoga vođe Iona Antonescua, on odbija deportirati Židove, iako ih je zatvorio u logore. Tako je spašeno možda tristo tisuća Židova. Međutim oko toga su bile kontroverze u Rumunjskoj te je jedna strana Rumunje nazivala antisemitima, a drugi su govorili kako su Židovi tim zatvaranjem u logore bili spašeni. Tada je Rumunjska formirala međunarodnu komisiju na čelu s nobelovcem Elie Wieselom te su oni napisali istinu, tako da je ta tema u Rumunjskoj završila. Imamo i primjer Slovačke kao njemačke satelitske države sa sličnim pokušajem zaštite Židova putem internacije u radne logore. Vrlo slično Jasenovcu. Oni su tamo boravili i radili sve dok nacisti nisu inzistirali da se deportiraju. Tada, slično kao u Hrvatskoj, na njemačko traženje i pritisak su morali biti deportirani.

– Kakav je put nakon ovih istraživanja i rezultata koji budu polučeni do akademske i državne razine koja bi morala jednoga dana uvažiti i promijeniti dosadašnje gradivo i učenje o Jasenovcu?
Sasvim sigurno da će proći dosta vremena dok se to ne verificira i potvrdi u tim krugovima, što se vidi po dosadašnjoj recepciji koja je uglavnom ignoriranje i ne želi se o tome razgovarati, pa je to i dalje osjetljiva tema. Ljudi se boje to istraživati jer očekuju da će doći pod udar manjinskih i drugih političkih skupina koje se ne slažu s time, pa vidimo kako se do sada to izbjegavalo.

– Nije li to sve malo čudnovato i pomalo nerazumljivo da od Tuđmana na ovamo ne možemo izreći niti jedno ime političara ili dužnosnika s državne razine koji je inzistirao na nekome povjerenstvu ili ustrajao na rješenju tog poprilično velikog tereta na leđima hrvatske države, ponajviše naroda?
Pa, do sada nije i tu moramo odati priznanje predsjedniku Tuđmanu koji je nastojao to riješiti putem one „Komisije za istraživanje rata i poraća“, gdje je bio Vice Vukojević i prikupili su dosta dokaza od ljudi koji su sudjelovali u svim tim događajima, pa je i to dobar izvora za dalja istraživanja, međutim znate političku situaciju koja je tada bila. Predsjednik Franjo Tuđman je bio predložio jedno mjesto obilježavanja svima poginulima za Hrvatsku i to upravo u Jasenovcu, zato što su tamo i u okolici bili poubijani ljudi sa „Križnoga puta“. Međutim kakvu je to recepciju imalo? Samo salve napada i osuda čak i međunarodne zajednice, pa smo svjedoci da se naši politički dužnosnici neprestano moraju, gotovo ritualno ispričavati, umjesto da pokrenu istraživanja o NDH, da konačno vidimo što je ona bila, i sa lošim i dobrim stranama. Ima tu dosta zanimljivih stvari koje bi izašle na vidjelo, nekome možda i bizarnih. Recimo, malo tko zna da je izbornik Boksačke reprezentacije NDH bio crnac Jimmy Lyggett, ali zato se naveliko govori o rasnim zakonima. Pa on u Americi nije smjeo boksati sa bijelcima, pa je došao u Europu, u NDH, gdje mu je sigurno bilo lakše.

– Možda jedno neuobičajeno pitanje o tome jeste li vi ili kolege u dosadašnjim istraživanjima naišli na tragove stranih službi ili vojnih djelatnika u pomaganju partizanskim ubojicama na održavanju logora Jasenovac do poslije pedesetih godina i kasnijem zataškavanju učinjenih zločina?
Pa, za sada ne, mada je „logor“ podosta obavijen zataškavanjem, odnosno dosta je poslijeratne arhive, MUP-a iz komunističkog razdoblja negdje sklonjeno ili je možda uništeno, tako da to otežava istraživanje poratnog razdoblja. Međutim vjerujem da to postoji i kolege u Srbiji su uspjeli pronaći nešto spletom političkih okolnosti i kada je nastupila politička situacija da su mogli doći do tajnih arhiva. Došli su do OZNA-nih zapisnika o likvidacijama političkih i ratnih neprijatelja iz 1944. ’45. i ’46. godine, tako da to sve postoji. Dakle, ljudi su poslije rata ubijani sustavno temeljem dojava i popisa iz gradova kojima bi se približavali partizani. Znači, u Srbiji je država objavila te spiskove 60.000 ljudi streljanih od partizana i mogu se s dva klika vidjeti na službenim stranicama Ministarstva pravde Republike Srbije.

– Kakvi su vama i „Društvu za istraživanje trostrukog logora Jasenovac“ planovi za budući rad?
Kolega Stipo Pilić priprema knjigu o Vladi Singeru. On je bio Židov koji se obratio na kršćanstvo i bio je u prijeratnoj emigraciji s Pavelićem. U ratu je postao je prvi čovjek UNS-a, ali je zbog navodnog propusta u radu kod diverzantskog partizanskog napada na glavnu poštu u Zagrebu, uhićen i odveden u Jasenovac gdje je po nepoznatim okolnostima ubijen. Evo to ide prvo, a i dalje ćemo nastaviti sa istraživačkim radom sa svih mogućih aspekata, jer ovo je do pola napisana priča.

 










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci