nacija.hr

Frankfurtska škola: Uvod u mračno doba nastranosti

Sa stranice Hrvatske akademske zajednice Domovine i Dijaspore prenosimo članak “KULTURNI TERORIZAM LJEVICE, TEORIJA GENDER, HOMOSEKSUALIZAM – NOVO MRAČNO DOBA FRANKFURTSKE ŠKOLE”:

NASTANAK KULTURNOG MARKSIZMA ILI KAKO JE FRANKFURTSKA ŠKOLA PROMIJENILA AMERIKU  I SVIJET

Autor: David Galland, 12 kolovoz 2016/Izabrala i s engl. prevela prof. Kornelija Pejčinović

Koliko puta ste slušali o tome koliko se svijet promijenio od dobrih starih vremena? Sjećate se vremena prije računala kada se svijet ravnao približno predvidivim principima. A onda smo se probudili u jednom svijetu u kojemu je svaka utvrda normalnosti došla na udar. Institucije koje su 100 godina bile neprikosnovene, kao brak na primjer, počele su se gledati kao zastarjele. Čak i ideja o naravi nacionalnosti došla je u pitanje, a u  uspješnim društvima Zapada i dodatno, čak rasistička.

Kako je do toga došlo? Ili bolje rečeno otkuda je to počelo?

U ovotjednom izdanju The Passing Parade, Stephen McBride skreće pozornost na Frankfurtsku školu,  na jedan urotnički pokret koji nastaje oko 1900-te godine. Kako ćete saznati čitajuči Frankfurtsku školu možemo okriviti za kulturne devijacije modernog svijeta. Shvatite da ljudi moraju razumjeti program koji stoji iza onoga što se danas smatra normalnim.

Pedesete godine 20-tog stoljeća bile su jednostavne, romantične i zlatno doba Amerike. Kalifornijske obale, predgrađa, objavljen je Shrugged Atlas, nastala je NASA, Elvis je rokao širom nacije. Svake godine tih 1950-tih rađalo se 4 milijuna djece. Nacija je stajala čvrsto na svim poljima. To je bilo vrijeme velikog ekonomskog napretka. Zemlja je bila slobodna.

Što se to dogodilo američkom pouzdanju, ponosu i odgovornsti? Korijeni zapadnog kulturnog propadanja imaju duboke korijene i proklijali su stoljeće ranije s grupom ideologa unutar europskog komunističkog pokreta. Danas se zna da je njegov cilj bio izopačiti američko društvo.

KAD IZOSTANU REZULTATI MJENJAJ TEORIJU

Prije I svjetskog rata marksistička teorija je smatrala, da će se, izbije li rat u Europi, radnička klasa pobuniti protiv buržoazije i započeti komunističku revoluciju. Kao i s mnogim stvarima iz marksističke teorije stvari nisu tako krenule. Kad je izbio rat 1914 umjesto da otpočne revoluciju proletarijat je navukao uniforme i krenuo u rat. Nakon kraja rata teoretičari ljevice su se pitali: „Što je bilo krivo?“

Dvojica istaknutih marksističkih mislilaca tog vremena bili su Antonio Gramsci i Georg Lukacs. Obadvojica mislilaca su došli do zaključka da je radništvo Europe bilo zasljepljeno uspjesima zapadne demokracije i kapitalizma. Došli su do zaključka da ako i jedno i drugo ne bude uništeno komunistička revolucija neće biti moguća. I Gramsci i Lukacs su bili članovi komunističke partije ali njihovi putovi krenuli različito.

Za vrijeme Musolinija Gramsci je bio utamničen i 1937 je umro u zatvoru zbog lošeg zdravlja.

Lukacs je 1918 postao ministar kulture u boljševičkoj Madžarskoj. U tom vremenu je shvatio da će se, ako se uništi obitelj i razuzda seksualni moral, urušiti drušvo.

Lukacs je stvorio politiku pod naslovom „kulturni terorizam” koja je bila usmjerena u tom smislu. Najvažniji dio je bio usmjeren prem djećijoj svijesti kroz predavanja koja su podsticala ismijavanje i odbacivanje kršćanske etike. U tim predavanjima se seksualnost grafički predstavljala djeci koja su bila podsticana na razuzdano seksualno ponašanje. I ovdje marksistička teorija nije bila uspješna u stvarnosti. Ljudi su Lukačev program smatrali skandalom, a onda je boljševičku Madžarsku osvojila Rumunija 1919.

NASTANAK KULTURNOG MARKSIZMA

Na marksističkom frontu je nastalo zatišje sve do 1923 kada su se kulturni teroristi okupili u Frankfurtu, u Njemačkoj. Lukacs je tu upoznao mladog i bogatog marksista po imenu Felix Weil. Do Lukacsa marksistička teorija se temeljila samo na ekonomskim promjenama za koje je bio potreban klasni rat. Weil-a je oduševio Lukacsev kulturni aspekt marksizma.

1930 je Škola promijenila smjer pod novim direktorom Max Horkheimer-om. Grupa je počela miješati ideje Sigismunda Freud-a i Marksa i tako je stvoren kulturni marksizam.

U klasičnom marksizmu radništvo je tlačila vladajuća klasa. Nova teorija je naučavala da su svi u društvu psihološki potlačeni institucijama zapadne kulture. Škola je zaključila da je to novo središte promjena na koje se mora  usmjeriti nova avangarda. Jer radnici se ne mogu pobuniti sami od sebe.

Sudbinski događaj je bio dolazak nacionalsocijalista na vlast u Njemačkoj 1933. To je bilo krivo mjesto i vrijeme za biti židov i marksist što je bio najveći dio  Škole i fakulteta. Tako se Škola preselila u New York City, u utvrdu zapadne kulture tog vremena.

PRELAZAK U AMERIKU

1934 Škola se preporodila na Columbia University. Njeni su članovi počeli širiti svoje ideje na američku kulturu. Na Columbia Unirversity Škola je oštrila svoje oruđe kojim  će uništiti zapadnu kulturu tiskanom rječju.

Škola je objavila mnogo popularnih materijala. Prvi među njima je bila Kritička teorija. Kritička teorija je semantička igra. Teorija jednostavno kritizira svaki stup zapadne kulture: obitelj, demokraciju, zakon, slobodu govora i sve drugo. Nadali su se da  će se stupovi srušiti pod takvim pritiskom. Iduće djelo je bilo knjiga Theodora Adorna, Autoritarna osoba. Ona je dala nove ocjene tradicionalnih američkih nazora, usmjerila se na ulogu spolova i seksualne običaje i ocijenila ih kao predrasude. Adorno ih je usporedio s tradicijama koje su dovele do fašizma u Europi. Škola je u svojoj publicističkoj djelatnosti napustila područje ekonomije i skrenula prema Freudu i psihološkoj represiji. Njihova djela su podijelila društvo u dvije grupe: tlačitelji i žrtve. Tvrdili su da su povijest i stvarnost oblikovale ove grupe koje kontroliraju trdicionalne institucije. U to vrijeme to je bio kod za muškarce europskog porijekla. Otuda su krenuli tvrdeći da su društvene uloge muškarca i žene nastale na spolnim razlikama koje su utvrdili „tlačitelji“. Drugim riječima spol nije postojao u stvarnosti nego je samo „društvena tvorevina.“

SAVEZ ŽRTAVA

Adorno i Horkheimer su se vratili u Njemačku po završetku II svjetskog rata. Herbert Marcuse, drugi član Škole ostao je u Americi. 1955 objavio je Eros i Civilizacija. U toj knjizi Markuze tvrdi da je zapadnoj kulturi urođena represivnost jer podstiče sreću društvenim napretkom. Knjiga poziva na „polimorfnu perverziju“. Taj je pojam skovao Freud. Ona izlaže ideju seksualnog zadovoljenja izvan tradicionalnih normi. Eros i Civilizacija je postala vrlo utjecajna u stvaranju seksualne revolucije 1960-tih. Marcuse će odgovoriti na pitanje koje je postavio Horkheimer 1930-tih: Tko će zamijeniti radničku klasu kao avangardu marksističke revolucije?

Marcuse vjeruje da će to biti žrtve, koalicija manjina: crnaca, žena i homoseksualaca.

Socijalni pokreti 1960-tih bio je: crna snaga, feminizam, gay pokret za prava i seksualna revolucija. Oni su poslužili Marcuseu kao jedino sredstvo da pusti kulturni marksizam u glavnu društvenu struju koja će se usmjeriti protiv institucija – establishment-a. Ideje Frankfurtske škole su zahvatile američka sveučilišta kao divlji požar.

Onda je Marcuse objavio Represivnu toleranciju 1965 u vrijeme kada su različiti društveni pokreti bili u punom zamahu. U toj knjizi dokazuje se tolerancija svih vrijednosti i ideja, a to znači potiskivanje „bivših korektnih“ ideja. Marcuse je skovao izraz „oslobađajuća tolerancija“. To je značilo toleranciju svih ideja koje dolaze od ljevice, ali netrpeljivost svih onih koje dolaze od desnice. Udarne teme Frankfurtske škole su bile netolerancija spram svih nazora osim vlastitog. To je ujedno i temeljna karakteristika današnjih vjernika političke korektnosti. Da ponovimo citat Maxa Horkheimera „logika nije neovisna od sadržaja.“

POZIVANJE NA RIJEČI WINSTONA (NE ONOG)

Djelo Frankfurtske škole duboko je promijenilo američku kulturu. Ono je pretvorilo homogenu Ameriku iz 1950-tih u današnju podijeljenu naciju punu animoziteta. Ono je doprinjelo neporecivom raspadu obitelji  i političkog identiteta, stvorilo radikalni feminizam i rasnu polarizaciju Amerike. Danas je teško odlučiti je li današnja kultura više Orwelova 1984 ili Huxley-ev Vrli novi svijet. Politički establishment Amerike je potpuno prihvatio ideje Frankfurtske škole i progurao ih u američko društvo kroz javni, na zlu glasu, obrazovni sustav.

Barack Obama i Hillary Clinton su glavni nositelji progresivizma. Obadvoje su učenici Saula Alinskog, uvjerenog kulturnog marksista. Tako mi danas živimo u hipersenzibiliranom društvu u kojemu su poruke i osjećaji prekrili biološku i objektivnu stvarnost i postali glavna odrednica onoga što je pravo ili krivo.

POLITIČKA KOREKTNOST JE RAT PROTI LOGIKE I RAZUMA. Citiramo Winstona, protagonista Orwelove distopije: „Sloboda je slobda kad možeš reći da je 2+2=4.”

Amerika danas nije slobodna

A je li Hrvatska?

Izvor: Hrvatska akademska zajednica Domovine i Dijaspore

Save










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci