nacija.hr

Mostar – Jeruzalem – Švicarska

Tekst: Mario Bošnjak

E svašta li pada naum ovom drugu – pajdi – gosp. Bošnjaku kad stavlja ovaj naslov svog članka?, reći ćete, poštovani čitatelji.

Dopustite mi da naslov i pojasnim “naglas”.

Naime, kad Švicarac, kao turista dođe u Mostar, moj rodni grad, i posjet mu padne točno na Božić (kršćansko-zapadni kalendar) i razgleda zapadni dio Mostara, gdje žive većinom Hrvati, primijetiti će da radnje ne rade i da je neki blagdan. Međutim, kad isti prijeđe preko jednog od mostova u gradu, gdje većinom žive muslimani ‘ Bošnjaci,  primijetiti će drugu stvarnost: sve radnje rade i tamo nema nikakva praznika. Golemo?! Isto tako se događa ako istomu padne posjet istočnom dijelu grada za vrijeme muslimanskog praznika – Bajrama, tada je situacija obratna: sad se ovdje ne radi a na zapadnom dijelu radi. Sad bi jugonostalgičari rekli: eh, lijepog li vremena kad je drug Tito vlado’. Imali smo praznike koji su vrijedili za svakoga, religiozne si mogo’ slaviti privatno!

Kako je Švicarac naviknuo na različitosti u svojoj državi (CH) gdje se razlikuju kantoni između sebe (protestantski i r.katolički povezano sa blagdanima) ovo mu stanje u Mostaru nije bilo skroz čudno, ali jest datost da u istom gradu je ta ogromna razlika pa ga ta vodi do Jeruzalema. Sličnosti postoje između ova dva grada s tom razlikom jer u Mostaru nedostaje i treći kalendar: židovski.

Pitam se: kako dalje, odnosno kako do “bratstva i jedinstva” u mom gradu gdje postoji jedna politička “Vlada” jedan gradonačelnik i tomu slično? Budi sad pametan?! LaHko je ne vladati i u mutnome loviti ribu, ali je teže u ovakvoj situaciji vladati: svatko vuče  “deku” na svoju stranu, svatko hoće da je po njegovu. Je li bolja ova “demokracija” ili Titova diktatura?

Ovi na zapadnoj strani bi najradije Partizansko groblje negdje drugdje premjestili samo da im ne para oči, mujezine bi ušutkali kada s minareta pozivaju na molitvu, a oni iz istočnog grada ne mogu nikako gledati prema zapadnoj strani jer im dva križa, jedan ogroman (brdo Hum) a drugi visok (zvonik franjevačke Crkve), bodu oči i, naravno smetaju: najradije bi ih minirali. Osjeti se ta nabijenost i zategnutost  odnosa i u samom zraku: stanje je visokog tlaka. Kako se opustiti ili smiriti?

Ima jedan lijek po meni za sve: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme laHko”, veli Gospodin Isus Krist u evanđelju po Mt 11,28-29.

Amen?!











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci