nacija.hr

Može li se razdvojiti Crkva od Države?

Crkva nisu Papa i Biskupi, nego VJERNICI, a Država nisu “Državnici”, nego DRŽAVLJANI. Dakle, i VJERNICI SU DRŽAVLJANI! Odvajanjem vjernika od države UKIDA SE DRŽAVLJANSTVO (u Hrvatskoj) skoro svim državljanima!!!

Tekst: Elvis Duspara

Kao i mnoge klince moje generacije, mene je odgojila ulica. U mom svijetu nije bilo važnije stvari nego biti priznat na ulici. Ako nisi uspio na ulici, bio si nitko i ništa. Ono što ulica nikako nije podnosila su oni koji nemaju karaktera i koji se okreću kako vjetar puše. Takvi bi bili predmet izbjegavanja ili pedagoškog djelovanja ulice. S takvima se nitko nije volio družiti jer te bio spreman izdati ili cinkati miliciji, a cinkere nitko nije volio. Na njih se nisi mogao osloniti jer nisu imali karaktera i samo su gledali svoj interes. Znam da možda nije primjereno u današnje vrijeme, kada su svi fini ili se makar takvima prave ovo javno izgovoriti, ali takve ljude smo jednostavno zvali – šupci. To je bilo najgore što se nekome moglo dogoditi.

E, onda je došla demokracija i odjednom su se takvi pretvorili u pragmatike. Više nisi smio nikome reći tu ružnu riječ jer je to nepristojno, a ionako su se mnogi počeli diviti njihovom pragmatizmu. Preko noći se dogodilio da smo takve prezirali, a već sutradan se težilo biti pragmatik?!

Zašto ovo pišem? Neki dan pričam s ocem i on mi iznese zanimljivu tezu o odnosu Crkve i Države.

– Jesu li Crkva biskupi, svećenici, zgrade… ili su to vjernici? – pita me moj zemaljski otac Nikola.

– Vjernici. – odgovorio sam.

– Znači Crkva su vjernici? – opet pita da bi potvrdio sam sebi da li se slažemo.

– Slažem se da su vjernici Crkva.

– A čine li Državu i njeni državljani? – opet me pita.

– Pa, čine.

– Znači državljani su Država? – opet pitanje da ne bi bilo nejasnoća.

– Tako ispada.

– Jesu li vjernici ujedno i državljani?

– Jesu.

– E, de ti meni reci kako netko misli odvojiti Crkvu od Države?

– Ne razumijem.

– Crkva nisu Papa i Biskupi, nego VJERNICI, a Država nisu “Državnici”, nego DRŽAVLJANI. Dakle, i VJERNICI SU DRŽAVLJANI! Odvajanjem vjernika od države UKIDA SE DRŽAVLJANSTVO (u Hrvatskoj) skoro svim državljanima!!! – poentira on.

Zamislio sam se nad time jer nisam o tome tako razmišljao.

– Ako se 93 % ljudi u Hrvatskoj izjasni kao vjernici kako to da se sve mora podrediti onim, sedam posto, koji nisu vjernici?! – nastavio je moj otac.

I stvarno, ako Crkva jest Država, kako netko može uopće pomisliti da može odvojiti Crkvu od Države?

I sad dolazimo do pragmatika. Ovi koji su se izjasnili kao vjernici su najobičniji pragmatici. Jer da nisu u Hrvatskoj pragmatici mi ne bismo imali predsjednika koji je agnostik, a premijera koji je ateist. Da su u Hrvatskoj katolici većina niti SDP niti HDZ ne bi prešli izborni prag. Ne bi tada u Hrvatskoj bilo dozvoljeno ubiti dijete u utrobi majke. Ne bi bilo problema s dvojezičnim pločama niti bi se itko trebao baviti sa seksualnim (pre)odgojem. Ne bismo imali Zakon o diskriminaciji, a ljudi se ne bi kao u doba rata izbacivali iz stanova. Da su u Hrvatskoj većina katolici tada ne bi stopostotni ratni vojni invalidi morali prosvjedovati nego bi se tim ljudima dala sva prava koja im pripadaju. Sama riječ 100% ratni vojni invalid normalnom čovjeku govori dovoljno. Ti ljudi su 100 % dali za Hrvatsku! Sramota neka bude katolike što ti ljudi moraju prosvjedovati.

U konačnici da nema katolika koji su pragmatici, ne bi u Ustavu RH pisalo da je Hrvatska sekularna država.

Kad smo već kod tog pojma, sekularno znači odijeljeno od Boga. U Ustavu države u kojoj se 86 % pragmatika izjasni kao katolik piše da se Država odrekla Boga i da je u svađi s njime?!

Ima još jedna stvar, stalno čujem da Crkva treba otvoriti vrata svijetu. Hm, Sveti Ivan kaže da je sav svijet u vlasti Zloga (1. Ivanova 5,19) i sad sam ja zbunjen s ovima što bi otvarali vrata Crkve svijetu.

Naime, ako otvoriš vrata, onda će ti neminovno nešto ući. Ako Crkva otvori vrata svijetu onda bi to u prijevodu značilo da će svijet ući u Crkvu. Mislim da bi bilo puno mudrije da Crkva izađe u svijet i da svijet otvori vrata Crkvi, a ne da svijet koji je u vlasti zloga ulazi u Crkvu. Naravno, pragmaticima je draže otvoriti vrata svijetu jer su pragmatici.

Pragmatici unutar Crkve žele isto što i pragmatici izvan Crkve. Oni žele da Crkva bude na nivou neke građanske udruge ili nekog kulturno umjetničkog društva. Njima je normalno prihvatiti staro pogansko vjerovanje evoluciju i negirati sve istine koje su dane Crkvi. No, poslanje Crkve nije da održava priredbe nego spasenje duša.

Što se mene tiče, pragmatici, ma kako ih svijet volio, i dalje ostaju ono što me ulica naučila – najobičniji šupci. A oni su, sudeći po popisu stanovništva, većina u ovoj Državi.

Iz knjige Elvis Duspara: “Za dom spremni!”, str. 55- 57

Knjigu Elvisa Duspare “Za dom spremni” možete nabaviti u knjižari Svetog Antuna na Kaptolu, knjižari MenArta u zagrebačkom Avenue Mall-u te u svim knjižarama Hoću knjigu.










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci