nacija.hr

Bezvezna i beznačajna etiketa „populist“  postaje jezik masonerije

Riječ populist bi trebala značiti da je nešto korisno za narod i nikako je ne bi trebalo stavljati u negativan kontekst. Gledajući žestinu kojom se u Hrvatskoj prokazuju navodni populisti, mi vjernici bi mogli pomoći na način da im predložimo kršćanski prefiks, kojim bi postali „Kršćanski populisti“.

Tekst: Smiljan Strihić

U zadnje dvije godine jedna od najčešće spominjanih riječi u javnom političkom diskursu je zasigurno „Populizam“. Prati li tko izbore u Italiji i politička previranja u raznim zemljama Europe,  također može čuti istu riječ. Populisti su kažu nam mainstream mediji opasna sorta i navodno ruše etabliranu masoniziranu europsku demokraciju. U Hrvatskoj su populisti ušli na scenu putem Živog zida i glasnog Ivana Pernara koji se nije libio navesti problem ovrha i rodonačelnika istih masona pok. Marijana Hanžekovića. Tada je Pernar postao popularan i pozivan u brojnim medijima diljem bivše države, te je u svojim otvorenim, navodno populističkim nastupima prvi prozvao tzv. nevidljive strukture, kako ih je Šeks nazvao „Gremije“. Međutim poslije smrti Hanžekovića, koji i nije u masonskoj hijerarhiji predstavljao ključnu polugu, Ivan Pernar je prestao spominjati masone nastavljajući svoj „populistički“ ples kao da je Hanžeković predstavljao samog sebe a ne međunarodnu agendu Novog svjetskog poretka koja melje gotovo sve države svijeta. U tom kontekstu populisti su svi oni koji nisu uz establišment europskih a i svjetskih država, gdje je bipolaran sustav u kojem dvije stranke na masonski pogon decenijama igraju žandara i lopova. I tada kako se inače prije ili kasnije dogodi u većini država, ti „Bipolarci“ se toliko zaigraju da se odnarode do razine izdajstva vlastitog naroda i tada po logici stvari nastupaju treće – populističke stranke koje ovima ukazuju na takvu šizofrenu politiku.  Ali onda dolazi pomoć iz masoniziranih PR agentura koje ove treće nemaju u šaci, te se na njih bacaju bombe populizma kako bi ih ismijali i omalovažili.

Prateći medije i vijesti još od moje sedme godine naučio sam – ponavlja li se češće neki pojam, riječ ili fraza u mainstream medijima, moram je odmah analizirati ne krije li se neka masonska patka ili podvala, budući ta bratija diljem svijeta ima strategiju upravljanja medijima indirektno preko tajnih službi i pripadajućih infiltriranih nižih medijskih žbira. Sličan primjer je kako svijetu nametnuše riječ i pojam „Terorizam“, a čiji je, i kako funkcionira dobro danas znamo. Jednako tako u masonskim podzemnim hodnicima tvorene su i vraćene riječi „fašizam“ i „antifašizam“, kojima se etiketiraju oni sa nekakve uvjetno desne pozicije političkog spektra, mada fašista vidimo može postati i osoba koja hoda za život prosvjedujući ulicama Zagreba. Siguran sam kada bi iznenadili nekoliko ljevokrilnih profesora sa FPZG u Zagrebu, recimo Zakošeka, Šalaja ili Lalića te ih pitali koja je suštinska definicija populizma, rekli bi kako je to književni pravac razvijen još davno u Francuskoj.

Međutim nije prošlo dugo, a ovo sa populizmom pokazalo se zanimljivim i to na uzavreloj talijanskoj političkoj sceni, o čemu nas izvještavaju neki domaći portali. Naime, prije nekoliko dana 18. svibnja, buduća talijanska vlada sastavljena od Pokreta pet zvjezdica i Sjeverne lige objavila je „Etički kod“, odnosno kodeks koji bi trebao onemogućiti osobama koji pripadaju masoneriji i sličnim tajnim društvima, te onima kriminalne prošlosti sudjelovanje u talijanskoj vladi i ostalim segmentima vlasti. Navodno se odmah javio talijanski „Grand Orient“, masonska loža talijanske komunjarske ljevice gunđajući kako je takve zabrane radio i fašizam. Zanimljivo da se nije oglasila uglednija talijanska masonska loža P2, prikačena revno uz Veliku ložu Engleske, i u javnosti poznata iz početka osamdesetih godina prošloga stoljeća kada je bila prokazana u velikom Vatikansko-mafijaškom skandalu “Sindona“. Tada je između 972 imena najviših dotadašnjih državnih dužnosnika bilo ime Silvia Berlusconia kao člana P2, zanimljivo opet populiste i to uz Orbana zasigurno najvećeg u novijoj povijesti Europe. Ništa neuobičajeno što je on kasnije postao talijanski premijer, medijski tajkun glumeći desničara do danas u nekakvoj neartikuliranoj političkoj stranci.

Zanimljivo je pogledati značenje te riječi kod Bratoljuba Klaića u velikom rječniku iz 1988. godine gdje ta riječ označava narod i sasvim je bezazlena, te nema negativnu konotaciju, ali nije istoznačnica sa grčkom riječju „demos“ što znači narod ali izuzev tadašnjih robova. Dakle budući smo podosta danas porobljeni raznim prisilnim asocijacijama, riječ populist je na diku i ponos jer označava cjelokupan narod. Čak se može tvrditi da je partijski vokabular u bivšoj zločinačkoj nije ni koristio u svojim komunističkim medijima, jer bi se sigurno sjetili gore navedenog značenja, pa bi nazivanjem nekomunista populistima sebe automatski diskreditirali i odnarodili. Značenje se promijenilo i liberalni masonizirani PR inženjeri su toj riječi dodali nož, pištolj, bombu, top i ta riječ je postala najopasnije oružje novog masonskog meta – jezika. Dakle možemo ustvrditi – ne sviđa li ti se da te EU pljačka, maltretira i gazi, nameće zakone, kvote, pravnu stečevinu, neotplative dugove, IK, zadnjičarske ideologije, pa bi htio izaći iz te neo – babilonske tvorevine, ti si populista. A nisi populista ako pristaješ biti u dužničkome ropstvu, u NATO paktu i sudjelovati u sveopćem porobljivačkom čušpajzu, kojeg po staroj masonskoj doktrini SAM plaćaš i kusaš. Gledajući žestinu kojom se u Hrvatskoj prokazuju navodni populisti, mi vjernici bi mogli pomoći na način da im predložimo kršćanski prefiks, kojim bi postali „Kršćanski populisti“. Tako bi ih propustili u jedan logičan smisaoni politički prostor koji im po značenju riječi pripada, bez straha da ih lijeva hrvatska demokratska falanga nazove „Klero-populisti“.










Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci