nacija.hr

VIDEO: Zašto bi živjeli samo 100 godina?

Jao meni, ako me svijet voli. Nešto nije u redu s mojim odnosom s Isusom.

Tekst: Elvis Duspara

Znate kada vam netko kaže: “Živio ti meni sto godina!”? Uglavnom se na te riječi skoro svatko raznježi jer, eto, taj koji vam je zaželio da živite sto godina mora da vas voli i želi vam dobro. Čak i kada bi mu se želja i ispunila pa vi živjeli sto godina, što ćete s činjenicom da će svi ljudi koje danas poznajete, uključujući i vas koji ovo čitate, za sto godina skoro sigurno svi biti mrtvi? Znam, znam, vama je draže da vam netko kaže da ćete živjeti sto godina, nego ovo što vam ja govorim.

No, stvarnost je takva i svi moraju umrijeti, a potom dolazi sud kako nam i govori Sveti Pavao Apostol u Poslanici Hebrejima 9,27.

Jeste li svjesni činjenice da sve vaše brige neće postojati za tih sto godina? Što kada se navrši tih sto godina vašeg života? Razmišljate li o tome? A što kada jednom umrete? Da vas utješim, svaki čovjek mora umrijeti, uključujući i mene. A zašto mora umrijeti? Zato što je plaća grijeha smrt kako nam Sveti Pavao Apostol govori u Poslanici Rimljanima 6,23 i odmah dalje nastavlja: “A dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.”

Otkuda uopće smrt i zašto moramo umrijeti? Pa, Sveti Pavao Apostol u Poslanici Rimljanima 5,12 jasno kaže: “Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt…”

Dakle, vi morate umrijeti jer je vaš predak Adam sagriješio i zbog toga je i na vas prešla smrt. Jednostavno morate umrijeti i što je najbolje, ne znate ni dana ni časa kad će se to dogoditi. Ja ne mogu garantirati da ću završiti ovaj tekst do kraja jer me u međuvremenu može strefiti srce ili moždani udar. Ono što mogu je u svakom trenutku biti spreman za odlazak. No, jesam li spreman? Uh, kako se borim s time. Da ne bude zabune, ja spremam obranu za posljedni dan i već imam nekih taktika. Što da kažem svome Bogu Izraelovu kada me jednom bude pitao čime se mogu pohvaliti? Da mu se hvalim svojim dobrim djelima? A koja su to moja dobra djela? Što sam ja to učinio da bih mogao zaslužiti vječni život kada sam zbog samo jednog jedinog grijeha osuđen na vječnu propast. Dakle, grijesima se ne mogu hvaliti. Znate ono, imate najbolje jelo spravljeno od najboljih namirnica i na to vam kapne kap otrova. Ne umirete vi zbog tog vrhunskog jela, nego zbog te kapi otrova.

Moja taktika je da se planiram pozvati na Evanđelje po Ivanu 3,16: “Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.”

Također mi je u planu pozvati se i na Evanđelje po Ivanu 3,18: “Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.”

Dakle, nemam se čime hvaliti jer moji grijesi nisu za hvaljenje nego za plakanje, ali imam nešto čime se mogu hvaliti. Računam da ću uspjeti izgovoriti: “Hvalim se onime što je moj Gospodin Isus Krist učinio za mene. Njime se hvalim!”

Tada računam da će doći moj Gospodin Isus Krist, zagrliti me i reći: “Ovaj je moj, njega sam ja otkupio i platio kaznu za njega.”

No, prije nekog vremena sam se smrznuo kada sam pročitao Isusove riječi iz Evanđelja po Mateju 7,22-23: “Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?’ Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’”

A joj, jel’ postoji strašnija stvar koju ti Isus Krist može reći od toga da te nikada nije poznavao? Što ako to bude meni rekao? Meni, koji vjerujem u Njega, koji ne sumnjam u Njega… kojega volim najviše na svijetu… što ću ako mi to bude rekao?

Ništa mi nije tako strašno niti pomisliti nego da mi moj Gospodin Isus Krist kaže: “Odlazi Elvise, nikada te nisam poznavao!”

Ja vam o ovome razmišljam već mjesecima, godinama… meni je to problem. Ovi kojima će Isus reći da ih nije poznavao nisu neki koji nisu vjerovali u Njega. Vidite i sami da su prorokovali, izgonili đavle i mnoga čudesa činili u Isusovo Ime. Po svemu sudeći pravi karizmatici, zar ne? Kako čovjek da se ne zabrine i ne zapita: “Moj, Isuse da ti to ne govoriš o meni?”.

Onda vidim nešto što mi je promaklo sve do danas, a to je redak prije gdje Isus Krist u Evanđelju po Mateju 7,21 kaže: “Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’, nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.”

Nego onaj koji vrši volju Oca mojega! Možda je to odgovor svima onima koji se čudom čude što želim služiti i vršiti volju Boga Izraelovog kojega Isus naziva Ocem Svojim. Moj Bog je Bog Izraelov i neka svaki onaj koji ne priznaje Njega za svoga Oca i ne želi vršiti volju Njegovu dobro razmisli što će reći Isusu Kristu u onaj dan jer tada mu neće biti važno što je svijet o njemu govorio i koliko ga je svijet ljubio.

Kad sam već spomenuo svijet, kako netko tko tvrdi da pripada Isusu Kristu može uopće i pomisliti da se želi dopadati svijetu? Isus Krist Nazarećanin jasno kaže u Evanđelju po Ivanu 15,18-19: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi.”.

Dakle, ako te svijet mrzi, to je nešto što je potpuno normalno za onoga koji pripada Isusu Kristu. Svijet te ne smije voliti nego mrziti. A zašto bi te svijet mrzio? Pa, zato što Sveti Ivan u Prvoj Ivanovoj poslanici 5,19 jasno kaže da je sav svijet pod vlašću Zloga.

No, nemoj se slučajno uzoholiti zato što ne pripadaš svijetu! Ti si nekada bio dio tog svijeta, a više nisi samo zato što te Isus Krist izabrao od svijeta. Kada si već po Njegovoj milosti izabran, onda i moli za one koje još nije izabrao da i oni budu spašeni. To ne znači da im se želiš dopasti tako što ćeš odobravati ono što je grijeh, nego da budeš svjetlo svijeta i da svijetliš. Ti koji si izabran od Isusa Krista rasvjetljuj tamu i nemoj sudjelovati u zlim djelima. Svijet će te odvraćati od toga riječima: “Tko si ti da sudiš? Ne smiješ nametati vjeru! To je intimna stvar svakoga čovjeka. Ne sudi!…”

Ne obaziri se na takve nego ti naprotiv, ljubi svoje neprijatelje i moli za one koji te progone kako ti i kaže Isus Krist u Evanđelju po Mateju 5,44. Zašto se Bog ne bi i tvojim neprijateljima smilovao? Nisi li i ti jednom bio nečiji neprijatelj? Nisi li i ti svojim životom svjedočio da si neprijatelj Božji pa ti se Bog smilovao? Zašto ne bi htio da se Bog smiluje i onima koji te sada mrze? I ti si nekada bio od onih koji mrze.

Ako misliš da trebaš pohvale svijeta, onda si u problemu. Što ćeš nakon onih sto godina koje proživiš u slavi ovoga svijeta? Sjeti se, svakom je jednom umrijeti, a potom dolazi sud. Jednima na vječnu propast, a drugima na vječno spasenje.

Jao meni, ako me svijet voli. Nešto nije u redu s mojim odnosom s Isusom. Pa, kako opravdati Isusu Kristu da me svijet volio kada mi je On garantirao progon od strane tog istog svijeta? I po tome možeš znati je li netko Isusov ili nije. Ako ga svijet ljubi kao što ljubi svoje, onda on pripada svijetu. Ako želiš pohvale svijeta onda si u neprijateljstvu s Bogom. Ne ide ljubav ovoga svijeta zajedno s ljubavlju Boga Izraelovog. Čisto da podsjetim da i Sveti Jakov u Jakovljevoj poslanici 4,4 kaže: “Preljubnici! Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće da bude prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega.”

Ozbiljne su ovo stvari oko kojih se ozbiljan čovjek mora zamisliti. Bolje je biti spreman u svaki čas da ti u onaj dan Isus Krist kaže: “Dobrodošao slugo vjerni! Tebe poznajem jer si vršio volju Oca mojega.”











Loading…

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci