nacija.hr

OPREZ, NARODI! Mržnjom na Izrael zazivate prokletstvo na sebe!

U poplavi tekstova i stavova koji odišu netrpeljivošću prema Izraelu, obradovao nas je tekst koji smo pronašli na stranici rastimo-u-vjeri.com te ga prenosimo kako bi ga što više ljudi moglo pročitati i razmisliti o važnoj poruci koja je u njemu rečena.

Tekst: rastimo-u-vjeri.com

Nije potrebno dokazivati da su apostoli razdijelili svoje puteve te su se jednakim žarom borili za duše kako Židova tako i pogana. Petar je bio upućen Židovima a Pavao poganima. Ne govori li nam to o podjednakoj važnosti Židova u Božjem naumu spasenja? Zašto bi Bog odjednom zaboravio i odbacio svoj izabrani narod? Pošto se Kristove crkve razdijeliše, u vodu je pao Isusov poziv svima da budu jedno, kao što su On i Otac jedno. Ipak, duhovno Tijelo Kristovo mistično je i o njemu možemo učiti iz Svetog Pisma. S druge strane, Katolička, univerzalna crkva pod stalnom je izgradnjom te i sama priznaje kako se ne može zadovoljiti brojem duša koje je stekla Kristu te stalno teži za većom i širom puninom. To je naime vrlo dobra težnja i ne možemo osporiti da iza toga stoji Isus.

No zagledajmo se malo sami u sebe – što je s Božjim obećanjem koje je uputio Židovima, svojim odabranima preko proroka Jeremije?

„Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce”

Zakon će svoj upisati u srca židova i pogana. Braćo i sestre, svjedoci smo toga! Nebuloza koja se kao zmija uvukla u teološke krugove govori kako je Bog zamijenio Izrael s Crkvom, no takvo što ne dolazi u obzir. Jasno je i bjelodano kako su židovi tek sada pozvani i slobodni da Zakon Božji vrše voljno i oslobode se stege kojoj su toliko silno pokušavali umači! Jasnije će nam biti ako pogledamo usporedbu iz Pavlove poslanice Rimljanima: Vidimo sliku drveta masline: Prirodne grane masline (Izrael) otrgnute su, a divlje grane (Crkva) pricijepljene su drvetu masline.

Pošto grane označavaju Izrael, pa tako i Crkvu, jasno je da ni jedna grupa ne čini cijelo stablo. Cijelo stablo predstavlja Božji naum s cijelim čovječanstvom, tako da ni jedan segment- ni Izrael ni Crkva nisu manje bitni, već su dijelovi jedne, Božje, duhovne cjeline – Crkve.

“Ako li su prvine svete, sveto je i tijesto; ako li je korijen svet, svete su i grane. Pa ako su neke grane odlomljene, a ti, divlja maslina, pricijepljen umjesto njih, postao suzajedničar korijena, sočnosti masline, ne uznosi se nad grane. Ako li se hoćeš uznositi – ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe. Reći ćeš na to: grane su odlomljene da se ja pricijepim. Dobro!

Oni su zbog nevjere odlomljeni, a ti po vjeri stojiš. Ne uznosi se, nego strahuj! Jer ako Bog ne poštedje prirodnih grana, ni tebe neće poštedjeti. Promotri dakle dobrotu i strogost Božju: strogost na palima, a dobrotu Božju na sebi ako ostaneš u toj dobroti, inače ćeš i ti biti odsječen.

A i oni, ako ne ostanu u nevjeri, bit će pricijepljeni; ta moćan je Bog da ih opet pricijepi. Doista, ako si ti, po naravi divlja maslina, odsječen pa mimo narav pricijepljen na pitomu maslinu, koliko li će lakše oni po naravi biti pricijepljeni na vlastitu maslinu!”

Mnoge crkve ne žele niti govoriti o Izraelu, no Gospodin kaže kako će kosti Izraela ponovno oživjeti te će Jeruzalem postati slavan u Gospodinu. To će se zbiti za zadnje generacije koja će vidjeti ponovnu obnovu Jeruzalema- i tada dolazi Krist.

I on je rekao svojim učenicima kada su ga pitali o kraju vremena kako će posljednje vrijeme biti popraćeno tim znakovima, ne radi se ovdje o kraju svijeta, nego baš o kraju jednog vremena. No glavni znak (ni potresi, ni glad, ni lažni proroci) bit će ono što će se dogoditi narodu Izraela. Izrael gotovo da je proročki sat, pogotovo grad Jeruzalem. Kada vidimo plodove onoga što je mrtvo, (Isusova prispodoba o smokvi) tada možemo biti sigurni da svjedočimo Isusovim obećanjima i realnom kraju vremena i da smo baš mi ta generacija koja će to gledati. Sjetimo se porođajnih muka svijeta. Ne vidimo li ih i osjetimo na vlastitoj koži?

Sada na 70. Godišnjicu Izraela kao službene nacije, vidimo veliki proročki znak. Bog je obećao kako će Nebo zadržati Krista da se ne vrati sve do vremena u kojemu će početi obnova Jeruzalema. Vidimo kako se obistinjuju riječi proroka Zaharije kada upalimo svoje televizore, kada se spojimo na internet.

Sve vrvi antisemitizmom. Narodi su se skupili, sklopili savez protiv Božjeg odabrane zemlje!

“Evo, učinit ću Jeruzalem čašom opojnom svim narodima uokolo – za opsade Jeruzalema. U onaj dan učinit ću Jeruzalem teškim kamenom svim narodima: koji ga budu dizali teško će se izraniti, a skupit će se na nj svi narodi zemlje.” Kako je moguće da kršćani drže protiv Izraela? Gdje smo se izgubili kada smo prestali pozivati Židove na obraćenje? Zapitajmo se!

Duhovna Crkva našega Gospodina Isusa Krista Crkva je u kojoj se pogani i židovi sjedinjuju u Kristu, ona nije mjesto gdje odlazimo da bismo dobili upute za samo-pomoć. Dopustimo da nas ovo potrese! Krenimo ponovno izgubljenim ovcama doma Izraelova!

“Blagoslivljat ću one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih ću proklinjati; sva plemena na zemlji tobom će se blagoslivljati” (pročišćavati) (Postanak 12)

Izvorni članak se nalazi na stranici rastimo-u-vjeri.com

 

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci