nacija.hr

Proljeće ili zima Crkve?

S Drugim vatikanskim koncilom počinje proljeće crkve koje traje već 50 godina. Kad će više doći ljeto, pitaju se vjernici koji vide zimu na vratima?

Tekst: Elvis Duspara

– Nije tvoje da gledaš okolo! – kažu mi neki.

– Nisam ja kriv što primijetim. – odgovaram.

– Kako ja nikada ne primijetim nešto takvo? – opet pitanje.

– Možda ti nije stalo? – opet odgovaram.

Svako malo na Svetoj Misi primijetim neku anomaliju u kojoj ne želim sudjelovati. Recimo, ide molitva vjernika i onda dijete koje je tek naučilo čitati dođe za ambon i onako slabašnim glasom promrmlja:

– Gospodine, neka se tvj slvv šrr p cjlm svjt… Molimo Te!

– Gospodine, usliši nas! – odgovaraju vjernici.

Malo je reći da sam svaki put u šoku kada čujem da vjernici mole da ih Gospodin usliši, a nemaju pojma što je dijete upravo pročitalo. Još ako razglas ne radi, ni onaj koji stoji na par metara ne čuje tiho mrmljanje djeteta, a kamoli netko na kraju crkve. Ali, važno je onako “pobožno” moliti da nas Gospodin usliši. Pa, kako netko može moliti da ga Gospodin usliši ako ne zna za što moli? Možda je dijete krivo pročitalo? Možda dijete dobro čita, ali je tipfeler? Tko može znati što dijete čita kao molitvu ako ga nije jasno čuo? No, to nema veze i ja pretjerujem. Jer tako je slatko kada dijete čita molitvu. Ionako izgleda nitko u Crkvi ne vjeruje u tu Molitvu vjernika jer da vjeruje onda bi se netko i pozabavio time da se jasno čuje i da jasno bude pročitano što vjernici mole.

Drugi vatikanski koncil

S Drugim vatikanskim koncilom počinje proljeće Crkve. Inače, to proljeće crkve traje već 50 godina. Nikome nije neobično što se proljetno cvijeće već posušilo i da je već i zima Crkve na zalasku, ali oni koji zlorabe Drugi vatikanski koncil nam i dalje tule o proljeću Crkve?! Kad će više doći ljeto da mi je znati? Možda je stvarno na snazi zloupotreba Drugog vatikanskog koncila?

– Koliko je star nauk Katoličke Crkve? – pita me jedan moj prijatelj teolog.

Malo me zatekao i dok sam ja razmišljao koji bi bio ispravan odgovor, on nastavi:

– Ipak mi imamo nauk star nekih pedeset godina. Toliko je prošlo od Drugog vatikanskog koncila. – reče on sarkastično opisijući koliko nam mijenjaju nauk.

Eto, ako nekome nije jasno zašto u zaglavlju Glasa Koncila piše “Novo lice Crkve” to je zato što oni stvaraju “novu Crkvu i novi nauk”.

Svetohranište

Prije su se znala pravila igre. Dok nije došlo “proljeće”. Nije to bilo kao danas da ti angažiraju nekog masona pa ti on projektira crkvu prema sebi. Prije su crkve izgledale kao crkve, a ne kao masonske lože. Kada sam nedavno otišao u takvo jedno “moderno” zdanje, stajao sam na vratima “pola sata” tražeći gdje je Svetohranište da se poklonim svome Gospodinu.

– Gospodine, ja ne znam gdje su tebe sklonili, pa ću ja kleknuti, a Ti znaš da sam Tebi kleknuo. – rekao sam svome Gospodinu kojega su “odgovorni” oci i naučitelji novoga doba sklonili negdje da im ne smeta.

Iznajmljivanje

Kad već imamo dvorane umjesto crkvi nije niti čudno što se javlja nova pošast. Svako malo čujem da je neki župnik iznajmio crkvu za neki događaj. Tu ne mislim na hvalevrijedno okupljanje vjernika oko nekog događaja na duhovnu korist župi, nego kada se doslovce crkva iznajmi nekome tko ima lovu, a Sveta Misa se služi u nekoj dvorani pored crkve. Ne bih se začudio da uskoro u oglasniku vidim da se crkve iznajmljuju za momačke večeri. Super ozvučenje, ugodna atmosfera, klupe i stolovi uračunati u cijenu. Lista čekanja bi bila jedno tri godine.

Pomoćni oltar

U crkvama koje su sagrađene prije Drugog vatikanskog koncila postoje pomoćni oltari. Na tim oltarima su se nekada služile Svete Mise (ako Bog da i opet će). Sada su ti pomoćni oltari mjesta gdje ljudi odlažu svoje stvari. Ne znaš gdje bi s kaputom? Ma, nema problema, odloži ga na pomoćni oltar.

Prije nekog vremena sam gledao jednu mamu kako svoju “žensku” torbu veličine putne torbe odlaže na oltar. Kada mi srce nije stalo. Valjda je mama čula da nije dobro ostavljati torbu na podu, pa da ne bi urekla sebe “pobožno” je torbu odložila na pomoćni oltar. Kako je njena kćer bila žedna, tako mama skine torbu, izvadi bocu s vodom, i torbu nazad na oltar. I tako nekoliko puta. Skine torbu, uzme igračku, a torbu “pobožno” vrati na oltar. Sva sreća pa se njena djevojčica nije ukakala u gaće, jer bi je mama vrlo vjerojatno presvukla na oltaru. Taman joj fino povišeno.

I da, redovito reagiram, ali već sam umoran od toga. Zašto je to tako? Jel’ cura koja je za Uskrs pomakla svijeće da bi se mogla nalaktiti na pomoćni oltar imala vjeronauk u školi? Jesu li to ti veličanstveni “plodovi” Drugog vatikanskog koncila, da neki doživljavaju oltar kao šank? Za one koji vole odlagati svoje stvari na pomoćnom oltaru imam genijalnu vijest. Puno više mjesta imaju na glavnom oltaru.

Djeca

Potpuni raspad obitelji je vidljiv na svakom koraku. Nekada nisi smio kao laik nogom stupiti u Prezbiterij, dok danas svećenik jedva odsluži Svetu Misu od čopora djece koji veselo trčkaraju i skaču oko Oltara. Mame to sve “pobožno” gledaju i čudom se čude ako bi im netko rekao da nije u redu što su se njena djeca popela na svećenika koji služi Svetu Misu.

Zanimljivo, ali kada dođemo kod nekoga sa svojom djecom, itekako pazimo da djeca ne bi napravila neki nered ili još gore, učinila neku štetu. Radi se o poštovanju. No, u Domu Očevu ta pravila ne vrijede. Siguran sam da bi neki neodgojeni roditelji bili jako sretni da umjesto oltara u crkvama imamo trambuline i tobogane. Neka se djeca zabave. Kada ta ista djeca narastu onda ćemo se čuditi što rade nered oko crkve i razbijaju crkvenu imovinu.

Minjaci

Znam da neke cure jedva čekaju ljeto pa da pokažu svoje noge, ali de makar se za Svetu Misu obuci kao pristojno žensko. Ovako ne znaš gdje bi gledao od silne golotinje. Ali, Bog je ljubaaav,… što fali, kada sam rođena gola… No, i krava je rođena gola pa joj ne dozvoljavamo da ulazi u crkvu. Em je krava, em je gola…

Pričest

Stvarno već zna biti degutantno gledati kako se neki pričešćuju.

– Daj meni jedan s kečapom. – kao da govore neki dok pružaju svoje ruke da bi sami sebe pričestili.

Osjećati strahopoštovanje pred Isusom Kristom prisutnim u Hostiji je, ovima što zloupotrebljavaju Drugi vatikanski koncil, izgleda, nadiđeno. Njima je sve nadiđeno.

Redovito stojim u redu i kao kakav kobac gledam neće li tko posegnuti i ukrasti Hostiju. Malo je to naporno, ali što se može kada su “oci” to dozvolili. E, kako redovito pazim da netko ne ukrade Hostiju, tako još u svome životu nisam vidio da je netko od ovih što vole sami sebe pričestiti, pogledao u svoj dlan da mu kojim slučajem nije ostao komadić Hostije na dlanu. Umjesto toga, redovito vidim da se “pobožno” otresaju ruke.

– Zašto vi velečasni stružete Pliticu nakon Pretvorbe? – pitao sam jednog svećenika.

– Kako zašto??? Pa, zato da ne bi Predragocjene čestice Tijela Kristova pale na pod!!! – objašnjava on meni kao kakvom djetetu na trambulinu.

– Nemojte to više raditi! Nema smisla. Jednostavnije je da puhnete u Pliticu! To ima više smisla. – odgovorio sam mu.

– Molim??? – samo što nije dobio srčani.

– Budite dosljedni, pa pustite neka Predragocjene čestice Tijela Kristova padnu na pod i pomiješaju se s onima koje padaju redovito s ruku vjernika koji se pričešćuju na ruku. – odgovorio sam s ironijom.

I stvarno, zašto svećenik struže Pliticu kada mu nije stalo što se događa s dijelovima Hostije koji padaju s ruku vjernika? Nije li to isto Tijelo koje ni u kojem slučaju ne bismo smjeli gaziti?

Ulazna voda

Inače, ona voda koja stoji pored ulaza u crkvu je ulazna, a ne izlazna voda. Prije ulaska se njome poškropimo da bi nas očistila od naših grijeha i da bi nam bila na blagoslov. No, što se događa? Primiš blagoslov od svećenika i onda se odeš oprati od tog blagoslova kada izlaziš van crkve? Čemu pranje na izlazu?

De, ljudi, kada primite blagoslov, poklonite se Isusu prisutnom u Svetohraništu (ako ga liberali nisu još makli iz crkve), okrenite se i izađite Misiti dalje.

Idite u miru

Kada vidim onu rulju koja se zaglavi na vratima da što prije izađe iz crkve pomislim jesam li ja dobro čuo svećenika. Sve se pitam da svećenik na kraju Svete Mise umjesto “Idite u miru!” nije možda rekao: “Požar!!! Bježite vani i spašavajte glave!”?

Dajte ljudi, pričekajte da prvo svećenik izađe, a onda neka idu oni kojima se žuri na wc.

Naravno, sada će liberali i antikristi kojih je previše u Katoličkoj Crkvi, reći kako sam ja protestant?! A oni sve ono što ne valja uvezli iz liberalnih protestantskih krugova. Što je najbolje, njihovo protucrkveno djelovanje je u prošlosti već osuđeno od strane Učiteljstva Crkve!

Da ne bi netko pomislio da sam protiv Drugog vatikanskog koncila, ja sam protiv zloupotreba koje neprijatelji Crkve rade krijući se iza Drugog vatikanskog koncila. No, još nam je dobro. Čekajte Treći vatikanski koncil. To bi tek moglo biti “proljeće nad proljećima”.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci