Warning: fopen(/tmp/custom-gyNcJR.tmp): failed to open stream: Disk quota exceeded in /home/naacijah/public_html/wp-admin/includes/class-wp-filesystem-ftpext.php on line 117

Warning: unlink(/tmp/custom-gyNcJR.tmp): No such file or directory in /home/naacijah/public_html/wp-admin/includes/class-wp-filesystem-ftpext.php on line 120
Samoorganizacija: Samo još jedna propala evolucionistička ideja | nacija.hr

nacija.hr

Samoorganizacija: Samo još jedna propala evolucionistička ideja

Suočeni s Božjim čudom složenosti stvorenog života na Zemlji, evolucionisti su neuspješno pokušali problem nastanka života riješiti hipotezom samoorganizacije.

S obzirom da evolucionisti uvjeravaju djecu u školama, kao i javnost općenito, da su dokazali da je život na Zemlji nastao evolucijski, spontano iz nežive materije, dobro je već na početku pročitati iskreno priznanje evolucionističkog autoriteta, Stuarta Kaufmanna, koji, govoreći upravo o tim evolucionistima, kaže: „Svatko tko kaže da zna kako je život na Zemlji započeo…luđak je ili ništarija. Nitko to ne zna.“[1] To je stvarno stanje evolucionističke vjere. Sada upoznajmo to evolucionističko vjerovanje zvano „samoorganizacija.“

Godine 1985., evolucionisti Iliya Prigogine i Isabelle Stengers su vjerovali da red i organizacija mogu nastati spontano iz kaosa i nereda.[2] Oni su se bavili kaosom kojega se moglo vidjeti kod termodinamičkih sustava koje se odvodi daleko od ravnoteže i koji počinju pokazivati nelinearno ponašanje takvog tipa da i vrlo male promjene u unosu mogu izazvati neproporcionalno velike posljedice.

Najpoznatiji primjer toga je tzv. efekt leptira kod kojega mahanje krila leptira u jednom dijelu svijeta pokreće niz događaja koji izazivaju oluju u drugom dijelu svijeta. Ovakvi sustavi, poput vremenskih prilika, koji su krajnje osjetljivi na promjene početnih uvjeta i zato inherentno nepredvidivi, nazivaju se kaotični sustavi. Prigogine pokazuje da mogu nastati neočekivano uređeni uzorci. Jedan primjer je Rayleigh-Bernardova konverzija kod koje se toplina koja glatko teče kroz iznenada mijenja u konvekcijsko strujanje koje organizira tekućinu tako da se pojavljuju saćasti uzorci sačinjeni od šesterokutnih ćelija, izgledom jednakih poznatim stjenovitim formacijama nazvanim Giant’s Causeway[3] u Sjevernoj Irskoj.

Drugi primjer je Belousov-Zhabotinskijeva reakcija koja pokazuje vremensko narušavanje simetrije, umjesto prostornog. Ova se pojava događa, na primjer, kod oksidacije malonske kiseline kalijevim bromatom uz dodatak dva katalizatora, kao što su npr. cerijev sulfat i feroin (eng. ferroin).

Ako se smjesa drži na približno 25°C i stalno miješa, opetovano će mijenjati boju između crvene i plave[4] u intervalima od približno jedne minute, tako da reakcija služi kao neka vrsta sata vrlo pravilnog razdoblja. Ova reakcija je toliko zadivljujuća da ju je dobro ovdje prikazati na vrlo pojednostavljen način koji koriste znanstvenici da bi približili javnosti ovu temu.

Tako, ovdje ćemo zamislit reakciju u kojoj se tvar A pretvara u tvar B. To možemo prikazati ovako:

  1. A >> B

Pretpostavimo da nakon toga slijedi druga reakcija nazvana autokatalitička reakcija:

  1. A+B >> 2B

Ovdje B djeluje kao katalizator jer se svaka molekula B s lijeve strane pojavljuje i na desnojh. Ali, postoji veća količina B od početne, tako da brzina reakcije 2 ovisi o količini nastalog produkta i tako se javlja pozitivna povratna sprega koja ubrzava reakciju i zato se naziva autokatalitičkom. Složenija stvar nastaje uvođenjem dvije dodatne reakcije:

  1. B+C >> 2C
  2. C >> D

Reakcija 3 je još jedna autokatalitička reakcija, ali ovaj put djeluje tako da smanjuje količinu B, tako da djeluje u suprotnom smjeru od reakcije 2. Također, četvrta reakcija može proizvesti otpadni produkt D. Još trebamo sastojke koji su indikatori: jedan koji postaje crven kada je prisutan B i drugi koji postaje plav kada je prisutan C. Reakcija će započeti proporcionalnom većom količinom A negoli C. Tako će, zato što su brzine reakcija proporcionalne koncentracijama reaktanata, na početku reakcija 2 dominirati nad reakcijom 3. Tako će rasti koncentracija B i smjesa će biti crvena. Ali, kasnije će nadvladati autokatalitička reakcija 3 i smanjiti koncentraciju B, te tako promijeniti boju u plavo zbog prevlasti C. Ali, tada nastupa reakcija 4 i uklanja C, tako da B ponovno prevladava i dolazi do nove promjene boje. Na kraju će proces stati kada se potroši A ili kada D zaguši sustav. Dodavanjem A i uklanjanjem D možemo sustav održavati daleko od ravnoteže.

U svakom od ovih sustava nastaje red, tako da neki evolucionisti vjeruju da im ovi procesi daju ideju kako je na sličan način mogao nastati život.[5]

Evolucionist Robert Shapiro i drugi vjeruju u ideju „prvo metabolizam“ ili „prvo mala molekula“ u kojoj u zamišljenom evolucijskom početku nema mehanizma nasljeđivanja i zato uključuje male molekule umjesto velikih molekula koje prenose informacije kao što su DNK ili RNK. Shapiro tako vjeruje u nastanak „nečega poput života…definiranog kao stvaranje većeg reda u lokaliziranim područjima kroz kemijske cikluse pokretane protokom energije“.[6]

Čak i poznati evolucionist daje kritiku

Čak se ni poznati evolucionist, koji i sam vjeruje u ateističko-naturalističku ideju evolucijskog nastanka života, Leslie Orgel, ne slaže jer analizira takve cikluse, a osobito rad poznatog evolucionista Kaufmanna, i na temelju kemije zaključuje da je njihovo postojanje jako malo vjerojatno čak i unutar evolucionističkog vjerovanja. Tako Orgel piše: „Jasno je da je postojanje niza katalitičkih reakcija koje bi činile autokatalitički ciklus nužan uvjet održivog rada ciklusa, ali ono nije dovoljan uvjet. Također je nužno izbjeći usporedne reakcije koje bi prekinule ciklus. Nije potpuno nemoguće da postoje dovoljno specifični mineralni katalizatori za svaku od reakcija obrnutog ciklusa limunske kiseline, ali vjerojatnost postojanja cijelog kompleta takvih katalizatora na jednom mjestu na primitivnoj[7] Zemlji uz izostanak katalizatora za disruptivne usporedne reakcije izgleda krajnje mala. Nedostatak specifičnosti, a ne nedovoljna učinkovitost može biti glavna prepreka postojanju složenih autokatalitičkih ciklusa gotovo bilo koje vrste.“ Orgel dalje kritički piše: „Zašto bi netko vjerovao da je bilo gdje na primitivnoj Zemlji postojao komplet minerala sposobnih katalizirati svaki od brojnih koraka obrnutog ciklusa limunske kiseline ili da se ciklus misteriozno topografski organizirao na površini metalnog sulfida?“ Orgel, komentirajući jedan evolucionistički rad koji promovira ideju kemijske samoorganizacije, i opet kritički piše: „Ghadiri i suradnici…demonstrirali su samoorganizaciju mreže reakcija ligacije uz uporabu više od dva pažljivo dizajnirana ulazna peptida. Ovi rezultati ne mogu podržavati Kaufmannovu teoriju ako se pritom ne objasni predbiotička sinteza specifičnih 15-mernih i 17-mernih ulaznih peptida od monomernih aminokiselina. U suprotnom, Ghadirijevi pokusi ilustriraju ‘inteligentni dizajn’ unosa peptida, a ne spontanu samoorganizaciju polimerizirajućih aminokiselina…Niti jedna od ovih mogućnosti, niti bilo koja druga s kojoj sam upoznat, ne objašnjava kako su nastale složene, međusobno povezane porodice ciklusa sposobnih evoluirati ili zašto bi one trebale biti stabilne.“ Tako, Orgel, iako je i sam evolucionist, iskreno zaključuje o nestvarnosti te evolucionističke ideje: „Eksperimentalno istražene predbiotičke sinteze gotovo uvijek vode do nastanka složenih mješavina. Predloženi scenariji replikacije polimera imaju malu vjerojatnost za uspjeh, osim kod unosa razumno čistih monomera. Niti jedno rješenje problema nastanka života neće biti moguće dok se ne zatvori jaz između dviju vrsta kemije. Pojednostavljenje mješavine produkata kroz samoorganizaciju nizova organskih reakcija, cikličkih ili ne, bilo bi od ogromne pomoći, kao što bi bilo i otkriće vrlo jednostavnih replicirajućih polimera. Međutim, rješenja koja nude zagovornici genetskih ili metaboličkih scenarija koji ovise o hipotetskoj kemiji u stilu ‘kad bi svinje mogle letjeti’, nisu od velike pomoći.“[8]

Još priznanja neuspjeha evolucionističkih autoriteta

Vjerovanje evolucionista da takvi procesi, čak i da su se dogodili protivno svim vjerojatnostima koje im nameću kemičari, na neki način daju uvid u nastanak života na Zemlji, u konačnici nailaze na puno veće probleme koji se tiču naravi složenosti kakvu pokazuje struktura bjelančevina. Naime, središnji problem nije proizvodnja reda kakvog vidimo kod kristala, saća ili čak Belousov-Zhabotinskijeve reakcije. Radi se o kvalitativno drukčijih struktura sličnih jeziku, formiranih složenim redanjem aminokiselina koje tvore bjelančevine.

Poznati evolucionist Paul Davies iskreno priznaje da evolucionistička ideja samoorganizacije ima velike probleme: „Život zapravo nije primjer samoorganizacije. Život je zapravo specifična, tj. genetski usmjerena organizacija. Živa bića navođena su genetičkim softverom kodiranim u njihovoj DNK (ili RNK). Konvekcijske ćelije nastaju spontano samoorganizacijom. U konvekcijskoj ćeliji nema gena. Izvor reda nije kodiran u softveru, već se može pronaći u graničnim uvjetima fluida…Drugim riječima, red konvekcijske ćelije je nametnut izvana, od strane okoline sustava. Za razliku od toga, red žive stanice izvodi se iz unutarnje kontrole…Teorija samoorganizacije za sada ne daje naznake kako je došlo do prijelaza između spontane, samostalno potaknute organizacije, koja i kod najrazrađenijih nebioloških primjera još uvijek uključuje relativno jednostavne strukture – i vrlo složene, genetske organizacije temeljene na informaciji živih bića.“[9] Zapravo, evolucionističke teorije samoorganizacije objašnjavaju ono što ne treba objašnjavati. Ono što treba objasniti nije porijeklo reda, već porijeklo informacije jer se pojam informacije nalazi u središtu problema, a s time evolucionisti imaju ogromne probleme.

Već spomentuti autoritet evolucionističke vjere, Leslie Orgel, o tom problemu piše: „Postoji nekoliko logičkih teorija o nastanku organskih materijala na primitivnoj Zemlji, ali ni u kom slučaju dokazi njima u prilog nisu uvjerljivi. Na sličan način, nekoliko alternativnih scenarija može objasniti samoorganizaciju samoreplicirajućeg subjekta od predbiotičkog organskog materijala, ali se svi oni temelje na hipotetskoj kemijskoj sintezi koja je problematična.“[10]

Još jedan autoritet evolucionističke vjere, Klaus Dose, iskreno priznaje evolucionistički neuspjeh: „Više od 30 godina eksperimentiranja s nastankom života na području kemijske i molekularne evolucije dovelo je do bolje percepcije veličine problema nastanka života na Zemlji, umjesto do njegovog rješenja. Trenutno sve rasprave o glavnim teorijama i eksperimentima na ovom području završavaju u pat-poziciji ili priznavanju neznanja.“[11]

Poznati evolucionist Francis Collins također priznaje problem u kojemu se evolucionisti nalaze: „Ali, kako su uopće nastali samoreplicirajući organizmi? Pošteno je reći da trenutno to jednostavno ne znamo. Niti jedna trenutna hipoteza ne približava se objašnjenju…Time se ne želi reći da nisu predložene razumne hipoteze, ali njihove statističke vjerojatnosti objašnjavanja razvoja života i dalje ostaju male.“[12]

Na kraju, podsjetimo se iskrenog priznanja evolucionističkog autoriteta, Stuarta Kaufmanna, koji piše o tvrdnjama svojih kolega evolucionista: „Svatko tko kaže da zna kako je život na Zemlji započeo…luđak je ili ništarija. Nitko to ne zna.“[13]

Neuspjeh tijekom više desetljeća provođenih skupih evolucionističkih eksperimenata i hipoteza dodatno svjedoči da prirodne znanosti jasno upućuju na Boga Stvoritelja objavljenoga u Bibliji koji nije stvarao postupno evolucijski kroz mnoštvo grešaka i nemilosrdnog uništavanja svojih stvorenja koje podrazumijeva hipoteza evolucijskog razvoja života.

Povezano s temom pogledajte sljedeće:

(VIDEO) Abiogeneza, evolucionistička ideja postupnog nastanka života iz nežive materije, znanstveno je nemoguća

Miller-Ureyev eksperiment kao dokaz kemijske evolucije? Ni najmanje!

[1] At Home in the Universe, 1995., str. 31.

[2] usp. Order out of Chaos, 1985.

[3] Geološki lokalitet Giant’s Causeway je također zanimljiv jer rezultati novijih istraživanja geologa upućuju da je Giant’s Causeway formiran uz prisutnost vode tijekom brzih katastrofičkih procesa kakvi su se odvijali tijekom biblijskog globalnog katastrofičkog Potopa prije 4500 do 5000 godina.

[4] Druge mješavine proizvode drukčije promjene boje. Npr. ako se zamijeni feroin sulfatnom kiselinom, boja se mijenja između žute i bezbojne.

[5] O tom evolucionističkom vjerovanju vidi: Michael Lockwood, The Labyrinth of Time, 2005., str. 261. itd.

[6] A simpler origin for life, Scientific American, 25. lipnja 2007., str. 24.-31.

[7] U stvarnosti ne postoji znanstveni dokaz za evolucionističku ideju primitivne Zemlje.

[8] The implausibility of metabolic cycles on the prebiotic earth, PloS Biology, 22. siječnja 2008.

[9] The Fifth Miracle, 1998., str. 122.

[10] The origin of Life: A Review of Facts and Speculations, Trends in Biochemical Sciencies, 1998., str. 491.-500.

[11] The Origin of Life: More Questions than Answers, Interdisciplinary Science Reviews, 1988., str. 348.

[12] The Language of God, str. 90.

[13] At Home in the Universe, 1995., str. 31.

Vezani članci