nacija.hr

Ugljik-14: dijamanti i fosili su zapravo mladi

Uzorci stijena i fosila iz raznih dubina, te uzorci ugljena, nafte i prirodnog plina otkrivaju da je njihova stvarna starost u skladu s biblijskom kronologijom o Zemlji mlađoj od 10.000 godina, koju su nepokolebljivo zastupali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Tekst: Ivan Rusarin

Ugljik-14 (C-14 ili radioaktivni ugljik) je radioaktivni oblik ugljika za koji su neki povjerovali da bi se njime moglo utvrđivati starosti fosila. Ali, C-14 se raspada tako brzo – s vremenom poluraspada od samo 5730 godina – tako da se ne može očekivati da ga imalo ostane u fosilima već nakon nekoliko stotina tisuća godina. Ipak, ugljik-14 je još od najranijih dana upotrebe ove (tzv. radiokarbonske) metode za pokušaj utvrđivanja starosti ipak otkriven u navodno prastarim fosilima, prema evolucionističkom vjerovanju, starim navodno nekoliko stotina milijuna godina.

Čak i kad bi svi atomi na cijelom planetu bili ugljik-14, oni bi se tako brzo raspali da niti jedan ne bi ostao već nakon milijun godina. Suprotno očekivanjima, samo od 1984. do 1998. u znanstvenoj literaturi se spominje postojanje ugljika-14 u 70 uzoraka iz fosila, ugljena, nafte, prirodnog plina i mramora, koji predstavljaju dijelove geološkog zapisa u kojima se pronalaze fosili, iz zamišljenog razdoblja koje se, prema evolucionističkom vjerovanju, navodno proteže 500 milijuna godina. Svi ti uzorci sadrže ugljik-14, dakle, ne mogu biti stari milijunima godina.

amonit

Morski organizam amonit otkriven je u blizini Reddinga u Kaliforniji, a uz njega je fozilizirano drvo. Za oba fosila evolucionisti na osnovi svoje, u stvarnosti znanstveno nevaljane, stratigrafske „metode“ vjeruju da im je starost od 112 do 120 milijuna godina, dok metoda C-14 pokazuje starost od svega nekoliko tisuća godina. Postoji mnoštvo ovakvih primjera.

Stručnjaci za metode datiranja ističu da oni koji vjeruju da je Zemlja stara milijardama godina, u želji da izbjegnu neugodnost vezanu za postojanje ugljika-14 gdje ga, prema evolucionističkom datiranju, ne bi smjelo biti, ponavljaju ista dva znanstveno nevaljana, odavno pobijena argumenta. Prvi izgovor evolucionita jest da je to „sve zbog kontaminacije”. Međutim, AMS radiokarbonski laboratoriji već 30 godina prije primjene metode C-14 sve uzorke koje ispituju podvrgavaju agresivnoj obradi kiselinama i izbjeljivačima da bi se uklonila svaka kontaminacija. I kad se zatim instrumenti testiraju praznim uzorcima, pokazuju da nema nimalo ugljika-14, tako da ne može biti govora o onečišćenju ili problemima sa instrumentima.

Drugi evolucionistički navodni argument glasi – „novi ugljik-14 je formiran izravno u fosilima dok je iz okruženja uranij u raspadu bombardirao tragove dušika u zakopanim fosilima”. Ugljik-14 zaista nastaje od takvog raspada dušika, ali stvarni znanstveni proračuni definitivno pokazuju da ovaj proces ne proizvodi toliko ugljika-14 koliko su najbolji svjetski laboratoriji pronašli u fosilima, ugljenu i dijamantima.

Osim toga, analize uzoraka fosiliziranog drveta u ugljenu, čija je starost navodno od 32 do 350 milijuna godina, pomoću metode C-14 pokazale su starost od 20.000 do 50.000 godina. Zbog svoje čvrste strukture, dijamanti su posebno otporni na kontaminaciju koja bi došla izvana i znalo se da ukoliko bi se u dijamantima pronašlo ugljika-14, to bi bio vrlo jak dokaz da dijamanti nisu stari milijunima godina, a kamoli milijardama godina. I evo što suvremeni eksperimenti pokazuju: Dijamanti, navodne starosti od  čak 1 do 3 milijarde godina, imaju ugljik-14 i metodom C-14 pokazali su starost od svega 55.000 godina. Čak je i ta cifra prevelika ako se zna da ta starost podrazumijeva da je Zemljino magnetsko polje uvijek bilo konstantno. Ali, ono je nekad bilo jače i štitilo je atmosferu od solarnog zračenja i tako smanjivalo stvaranje ugljika-14. Kao rezultat toga, stvorenja su u prošlosti imala puno manje ugljika-14 u svojim tijelima, a njihova smrt nastupila je u puno bližoj prošlosti nego što nam se službeno govori! Zato bi, prema geolozima i fizičarima koji vrše ove eksperimente, starost na osnovi ugljika-14 svih fosila i ugljena trebala biti smanjena na starost manju od 5000 godina, što se poklapa sa vremenom kada su ti organizmi bili zatrpani tijekom globalnog katastrofičkog  Potopa. Prema tim znanstvenicima, stvarna starost dijamanata bila bi oko 6000 godina.

Katolici, stručnjaci za metode datiranja iz katoličkog kreacionističkog Kolbe centra za istraživanje Stvaranja, jedni su od vodećih po pitanju datiranja fosila dinosaura metodama C-14 i AMS (suvremenijom verzijom metode C-14). Posebno je zanimljivo što su oni kao znanstvenici kreacionisti svoje rezultate o maloj starosti fosila dinosaura, krajem 2011. godine, prezentirali na sekularnoj međunarodnoj konferenciji Američke geofizičke unije (AGU), a u kolovozu 2012. godine, u Singapuru na sekularnom Zapadnopacifičkom geofizičkom susretu, koji je konferencija koju organizira AGU i Geoznanstveno društvo Azije i Oceanije (AOGS).

U travnju 2011. godine, evolucionisti sa švedskog Sveučilišta Lund datirali su tkiva mozasaura metodom C-14 koja je pokazala starost mozasaura od 24.600 godina. Znanstvenici iz Kolbe centra za izučavanje Stvaranja, krajem studenog 2011. godine, datirali su materijal apatosaura koji se pokazao star 38.250 (+/- 160) godina. Naravno, cifre koje pokazuju C-14 i AMS metode nisu stvarna starost fosila dinosaura, već te cifre samo svjedoče da fosili dinosaura nikako ne mogu biti stari milijunima godina kako vjeruju evolucionisti. Kada se svi čimbenici uzmu u obzir, stvarna starost tih fosila dinosaura je nekih 4500 do 5000 godina. To automatski znači da niti te stijene koje sadrže fosile dinosaura ne mogu biti stare milijunima godina već sve upućuje da su ti slojevi nataloženi prije 4500 do 5000 godina tijekom globalnog katastrofičkog djelovanja vode – tijekom Potopa.

Kreacionizam s blagoslovom pape Benedikta XVI.

Katolici znanstvenici kreacionisti, geofizičar i geolog, dr. Josef Holzschuh, radiokemičar i stručnjak za C-14 metodu, Hugh Miller i ugledni francuski nuklearni fizičar, dr. Jean de Pontcharra, prezentirali su rezultate najnovijih određivanja starosti materijala iz kostiju raznih vrsta dinosaura. Rezultati su bez iznimke pokazivali da kosti dinosaura iz raznih dijelova svijeta nisu stare milijunima godina već su se redovito pokazale stare tisućama godina. Analiza slojeva u kojima su pronađeni fosili tih dinosaura pokazala je da su živjeli u suptropskoj klimi, a zatrpavanje organizama uzrokovano je djelovanjem vode koje je nataložilo sedimentne slojeve koji sadrže fosile dinosaura. Nakon što je pažljivo otklonjena svaka mogućnost kontaminacije uzoraka, kolagen iz ostataka 9 dinosaura iskopanih u raznim državama SAD-a i Kini, npr. triceratopsa, akrokantosaura, hadrosaura i alosaura, bio je datiran AMS metodom i ono što su rezultati pokazali bilo je porazno za evolucionističke tvrdnje o milijunima godina starosti. Da su dinosauri stvarno stari desecima milijuna godina, uopće ih se ne bi moglo datirati AMS metodom. Starosti koje je pokazao AMS bile su: 30 890 godina (+/- 380) za ostatke triceratopsa, 23.170 godina (+/- 170) za hadrosaure, a 31. 360 godina (+/- 100) za alosaura. Dodatno je zanimljivo što su znanstvenici iz Kolbe centra sva datiranja vršili u nekoliko međusobno neovisnih ne-kreacionističkih instituta. Ovi znanstvenici katolici, stručnjaci za metode datiranja, zaključuju da kosti dinosaura nikako ne mogu biti stare milijunima godina, već mogu biti stare samo tisućama godina. Također, zaključuju da zbog više čimbenika koji su utjecali na količinu C-14 u fosilima, starost kostiju dinosaura može biti puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina koje su pokazale C-14 i AMS metode. Autori podsjećaju na dokazane slučajeve gdje se pokazalo da više čimbenika iz okoliša utječe da C-14 i AMS metode pokazuju tisućama godina veće starosti od stvarnih starosti uzorka. Tako su materijali iz sada živućih stabala koja rastu u blizini aerodroma ispadali stari 12.000 godina, sada živuće biljke u Montezuma Well-u ispadale su stare od 19.300 do 24.750 godina, a biljke uzgajane u laboratoriju ispadale su stare 4000 godina. Zato ovi stručnjaci smatraju da je stvarna starost fosila dinosaura puno manja od tih 22.000 do 38.250 godina. Tako, ističu oni, nova istraživanja pokazuju da su dinosauri jednako stari kao mamuti, mastodonti, sabljasti tigrovi i ljudski rod, tj. dinosauri su živjeli u isto vrijeme s ljudskim rodom, a to dodatno dovodi u pitanje i evolucionističke metode određivanja starosti stijena u kojima su ti fosili dinosaura pronađeni, a na koje se evolucionisti pokušavaju osloniti. Autori su točku po točku pobili svih pet evolucionističkih pokušaja objašnjenja  kojima su evolucionisti pokušali izbjeći ove činjenice koje se protive hipotezi o milijunima godina starosti stijena i fosila u njima. Doslovno svi argumenti evolucionista bili su utemeljeni na već otprije pobijenim tvrdnjama, te zastarjelim i znanstveno nedokazanim i, zapravo, nevaljanim uniformističkim vjerovanjima. Ovi katolici, stručnjaci za problematiku metoda datiranja, postavljaju pitanje: „Kako, dakle, itko može vjerovati radiometrijskom datiranju mjesečevih stijena, meteorita i drevnih slojeva koje je ustanovilo starost Zemlje od oko 4.5 milijardi godina? Sa svim njegovim problemima, kako radiometrijsko datiranje može biti od ikakve vrijednosti za izučavanje zemljine kronologije? Suprotstavimo gore navedenim dugim razdobljima od milijuna i čak milijardi godina s rezultatima Guy Berthaultove paleohidrauličke analize geoloških formacija u Rusiji i SAD-u. ‘U slučaju Ruske platforme, pokazalo se da vrijeme koje bi bilo potrebno da se sediment nataloži ne bi bilo dulje od 0.01% od onoga koje im pripisuje (evolucionistička) vremenska ljestvica.’…Zaključak: evolucija se, kako je zamišljena od strane svojih zastupnika, ne može, dakle, odigrati u tako kratkom vremenu…’“. Za nas katolike osobito je važna činjenica koja je istaknuta u pismu državnog tajništva Vatikana da je papa Benedikt XVI. osobno vrlo pažljivo proučio materijale (koji sadrže i ove informacije) sa katoličke kreacionističke konferencije na Gustav Siewerth akademiji. Nakon toga, uz osobnu zahvalu, papa Benedikt je od srca toj katoličkoj kreacionističkoj konferenciji udijelio svoj apostolski blagoslov.

Pročitajte i sljedeći članak:

Krah evolucionističkih metoda određivanja starosti stijena i fosila: Nema znanstvenog dokaza da je Zemlja stara milijardama godina

Vezani članci