nacija.hr

Helij u stijenama i atmosferi svjedoči da je Zemlja mlađa od 10.000 godina

Otkrića suvremene znanosti snažno podupiru vjeru u povijesnu pouzdanost biblijske kronologije iz Knjige Postanka koju su nepokolebljivo držali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Tekst: Ivan Rusarin

Katolički svećenik, prirodoznanstvenik kreacionist, doktor fizike i kozmolog, vlč. dr. Victor Warkulwiz, stručnjak za temu odnosa znanosti i katoličke vjere, napisao je 2007. godine da većina geokronometara (metoda za procjenu starosti Zemlje) jasno upućuje na Zemlju staru samo tisućama godina. Vlč. dr. Warkulwiz podsjetio je na poznatu činjenicu da niska koncentracija helija u Zemljinoj atmosferi, te činjenica da helij još uvijek iz Zemljine unutrašnjosti ulazi u atmosferu upućuje na zaključak da je Zemlja mlada (tj. stara tisućama godina, a ne milijunima i milijardama godina).

Na Međunarodnom katoličkom simpoziju o Stvaranju u Rimu, 2002. godine, član prestižnih znanstvenih organizacija poput Američkog udruženja za unapređenje znanosti (AAAS) i New Yorkške akademije znanosti, te svjetski priznati stručnjak na području radiokemije i geokemije, nuklearni fizičar, dr. Robert Gentry, izvijestio je o rezultatima eksperimenata koji su pokazali da minerali cirkona granita iz različitih dubina Zemljine kore sadrže previše helija da bi bili stari milijardama godina (koliko im pripisuju evolucionisti). Dr. Gentry kaže da rezultati tih eksperimenata pokazuju da je starost Zemlje od 6000 do 14 000 godina što, kaže dr. Gentry, podupire biblijski izvještaj i protivi se dugim vremenskim razdobljima koja zahtijeva hipoteza evolucije.

Znanstvenici kreacionisti organizatori spomenutog katoličkog kreacionističkog simpozija bili su pozvani u Vatikan da osobno na privatnoj audijenciji upoznaju papu Ivana Pavla II. sa sadržajem tog kreacionističkog simpozija. Nakon njihovog izlaganja o geološkim i paleontološkim dokazima za biblijski globalni Potop, te biološkim činjenicama koje upućuju na nemogućnost darvinovske evolucije koje je papa pratio s velikim zanimanjem, uručili su papi katoličku kreacionističku literaturu, a papa im je nakon toga udijelio svoj papinski blagoslov.

helij

Radioaktivni elementi u stijenama stvaraju za vrijeme raspada velike količine helija, a helij brzo pobjegne u atmosferu, posebno kada su stijene jako tople. A ipak radioaktivne stijene u Zemljinoj kori sadrže jako puno helija, atmosfera malo. Jedino realno objašnjene je da helij nije imao dovoljno vremena da bi pobjegao! Drugim riječima ni stijene ni atmosfera nisu stare milijunima godina.

Spomenuta iznenađujuće velika količina helija u stijenama toliko je očita i uznemirujuća da su je zastupnici evolucije i hipoteze o milijardama godina staroj Zemlji pokušali diskreditirati.

Jedan je evolucionist predložio da nije sav helij u kristalima cirkona došao od raspadnutog uranija, već je u njega prodro iz okolnih minerala. Ali ova zamišljena pretpostavka zanemaruje mjerenja koja pokazuju da u okolnim mineralima ima manje helija. Zahvaljujući dobro utvrđenim fizičkim zakonima difuzije, plinovi uvijek prodiru iz prostora veće koncentracije u okolni prostor u kojem je koncentracija manja.

Jedan drugi evolucionist predložio je ideju da su rubovi kristala cirkona spriječili helij da se oslobodi i tako ga navodno učinkovito sačuvali u cirkonu. Međutim, ova ideja se isto tako lako pobija jer su kristali cirkona smješteni između ravnih listova minerala tinjca (liskuna), a nisu umotani u njih, tako da je helij mogao lako i slobodno protjecati između tih listova.

Zadnji pokušaj evolucionista da riješe problem helija u korist svoje vjere u Zemlju navodno staru milijardama godina došao je od strane evolucionista Loechelta. No, ispostavilo se da je upravo Loecheltov pokušaj dodatno potvrdio da sve najjače evolucionističke ideje o količini helija nisu dale rezultate niti blizu onima koji bi trebali biti da bi ideja o milijunima godina starosti Zemlje bila realna i ozbiljna.

O čemu se ovdje zapravo radi? U tijeku radioaktivnog raspada uranija i torija koji se nalaze u stijenama, nastaje jako puno helija. S obzirom da je helij drugi najlakši element i plemenit plin – što znači da se ne može kombinirati s drugim atomima – on se lako oslobađa i konačno odlazi u atmosferu. Helij se oslobađa tako brzo da se sav trebao osloboditi za manje od 100 000 godina. Zašto su onda te stijene i dalje pune atoma helija? U tijeku dubinskih iskopavanja tzv. predkambrijskih (a zapravo pretpotopnih) granitnih stijena u Novom Meksiku, geolozi su izdvojili uzorke kristala cirkona (cirkonijevog silikata) iz različitih dubina. U kristalima su pronašli ne samo uranij, već i vrlo velike količine helija. Što je stijena toplija, helij se brže oslobađa, međutim znanstvenici su bili iznenađeni kada su ustanovili da najdublji, dakle i najtopliji, uzorci cirkona (197°C) sadrže daleko više helija od očekivanog. U kristalima je bilo prisutno i do 58% helija kojeg je uranij ukupno mogao proizvesti.
Brzina oslobađanja helija utvrđena je pomoću nekoliko eksperimenata. Sva mjerenja se slažu. Helij se oslobađa tako brzo da bi se sav u tim kristalima cirkona trebao osloboditi za manje od 100 000 godina. Činjenica da postoji i dalje tako puno helija znači da ne mogu biti stari 1.5 milijardu godina kako vjeruju evolucionisti prema svojim (eksperimentalno dokazano nevaljanim) metodama datiranja utemeljenim na uraniju i olovu. U stvari, ističu geolozi i fizičari, ako se mjerenja obavljaju na osnovi brzine oslobađanja helija, te pretpotopne stijene imaju prosječnu starost od samo 6000 (± 2000) godina. Ti eksperimentalni i ponovljivi dobiveni rezultati, utemeljeni na dobro poznatim fizikalnim procesima difuzije, tako jasno pokazuju da je taj cirkon star samo nekoliko tisuća godina. Navodna starost od 1.5 milijarde godina utemeljena je na nedokazivim pretpostavkama datiranja pomoću radio-izotopa koje je krajnje pogrešno. Još jedan dokaz koji snažno upućuje na to da Zemlja nije stara 4.6 milijardi godina je mala količina helija u atmosferi. Mjerena je brzina oslobađanja helija u atmosferu. Iako vrlo malo helija uspije pobjeći u otvoreni svemir, količina helija koja je i dalje prisutna u atmosferi nije ni izbliza dovoljna ukoliko je Zemlja zaista stara preko 4.5 milijarde godina. U stvari, ako pretpostavimo da u prvobitnoj atmosferi uopće nije bilo helija, on bi se sav akumulirao za najviše 1.8 milijuna godina, dakle gledano čak i s evolucionističkog stajališta Zemljina atmosfera nije stara milijardama godina. Kada se uz sve to uzme u obzir katastrofički globalni Potop koji je velikom brzinom oslobađao ogromne količine helija u atmosferu, sav se helij mogao bez problema akumulirati za manje od 10 000 godina. Evolucionisti danas imaju iznimno ozbiljan problem s objašnjavanjem ovih činjenica koje obaraju hipotezu o milijardama staroj Zemlji. Svjesni tog problema za evolucioniste, svjetski poznati stručnjaci za atmosferske plinove, J. W. Chamberlain i D. M. Hunten, iako su i sami evolucionisti, iskreno priznaju: „Problem [helija] neće otići i neriješen je”. Tako, svi postojeći dokazi o količini helija snažno upućuju na to da je prava starost tih cirkona, granitnih stijena i atmosfere manja od 10 000 godina što se jako lijepo slaže s biblijskom kronologijom koju su nepokolebljivo zastupali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

plakat Jim Mason

Kreacionizam s blagoslovom pape Benedikta XVI.

Na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji kojoj je papa Benedikt XVI. od srca udijelio svoj apostolski blagoslov, održanoj na katoličkoj Gustav Siewerth akademiji, katolički filozof dr. Dominique Tassot održao je predavanje „Stvaranje i vrijeme“. U tom predavanju dr. Tassot je detaljno prikazao autentičan nauk Katoličke Crkve o stvaranju svemira, trajanju stvaranja, starosti svijeta, o prvome ljudskom paru Adamu i Evi, te Potopu. Donosimo samo vrlo kratak, djelomičan pregled zaključaka, inače vrlo detaljnog i opsežnog predavanja dr. Tassota o autentičnom katoličkom nauku. Dr. Tassot zaključuje: „Prvi čovjek Adam bio je posebno, izravno i trenutačno stvoren od Boga…dan kojega je Bog stvorio Adama i Evu – bio je posljednji dan tjedna stvaranja…Oci (Katoličke Crkve) držali su da je razdoblje stvaranja bilo dovršeno šestoga dana, a da je razdoblje Providnosti počelo Sedmoga dana…Mora se spomenuti najnovije geološke eksperimentalne podatke koji pobijaju hipotezu da su stijene i fosili u njima jako stari. Geološke formacije na koje je ona bila primijenjena pokazale su se stare par tisuća godina, a ne milijunima…doslovno povijesni smisao prva tri poglavlja Knjige Postanka ne može se dovesti u pitanje…Knjiga Postanka sadrži pripovijesti o događajima koji su se zaista dogodili, koje su u suglasju s povijesnom stvarnošću i objektivnom istinom, nisu legende dijelom povijesne, dijelom mašta…Ukratko, PBP (Papinsko biblijsko povjerenstvo) definitivno isključuje mogućnost da bi čak ijedan dio pripovijesti Postanka 1-3 mogao biti fikcija i ne-povijesan…Prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka ne upućuje na to da je milijun godina prošlo između stvaranja Adama i spomena Abrahama. Rodoslovlja u ranim poglavljima Knjige Postanka pokazuju kontinuitet. Zašto bi iznenada, tijekom par godina oko 1860. godine (što je vrijeme pojave Darwinove knjige), povijest Adama i njegovih potomaka, uključujući Potop, bila odbačena kao alegorija? Povijest neupitno prihvaćena od strane Židova, a zatim od kršćana opisuje razdoblje od nekoliko tisuća godina. Je li moguće da je patrijarsima, apostolima, crkvenim ocima, naučiteljima i papama, nemajući ‘povlasticu’ (evolucionističke) geološke hipoteze dugih razdoblja, Bog dopustio da stoljećima naučavaju zabludu? Nije li vjerojatnije da su predstavnici Crkve bili u pravu, a (evolucionistički) geolozi u krivu? Nije li znakovito da je sam Isus Krist naučavao da su izvještaj o Stvaranju i Potop bili povijesni?“ Da ovi zaključci dr. Tassota nisu nikakav fanatizam, fundamentalizam ili protestantizam, već autentična katolička vjera svjedoči i činjenica da je papa Benedikt XVI. znao da će ovo biti izrečeno jer je unaprijed dobio materijale ove katoličke kreacionističke konferencije, osobno ih je pažljivo proučio i tek nakon što ih je proučio dao je svoj službeni apostolski blagoslov ovoj kreacionističkoj konferenciji.

Pročitajte i sljedeći članak:

Slabljenje magnetskog polja Zemlje: Starost Zemlje je manja od 10.000 godina

Vezani članci