nacija.hr

Oceani stari milijardama godina? Ni slučajno!

Najsuvremenija znanost pokazuje koliko su oci i naučitelji Katoličke Crkve bili u pravu što su biblijsku kronologiju koja svjedoči o starosti svijeta manjoj od 10 000 godina nepokolebljivo držali povijesno i znanstveno pouzdanom. Ne postoji niti jedan stvarni znanstveni dokaz u prilog vjerovanju da su Zemlja i oceani na njoj stari milijardama godina.

Mnogi procesi stalno unose sol i ostale tvari u oceane. Geolozi kreacionisti objavili su u zadnjih par godina da se dokaz za malu starost Zemlje odnosi upravo i na količinu natrija (Na), poznatog kao komponentu soli (NaCl) u oceanima. Svi znamo da su oceani slani i to navodi na zaključak da su oni s vremenom bili sve slaniji i slaniji svake godine kako su rijeke donosile rastvorenu sol sa kontinenata u oceane.

Evolucionisti tradicionalno vjeruju da je život evoluirao u slanoj vodi prije nekih 3 do 4 milijarde godina. Ako su oceani tako stari, a morali su biti slani tako dugo, zašto danas nisu previše slani? Jasno je, postoji određeni broj mogućih načina pomoću kojih u oceane može dospjeti natrij. Također, postoje i mogući mehanizami pomoću kojih se natrij može ukloniti iz oceana. Analizom sadašnjih i mogućih vrijednosti u prošlosti, i ulaznih i izlaznih procesa, omogućava se uvid u povijest oceana. Jednostavnim korištenjem suvremenih mjerenja, sadašnji sadržaj soli u oceanima akumulirao bi se za samo 32 milijuna godina. Drugim riječima, pri sadašnjim stopama ulaza i izlaza, neuravnoteženost između ulaza i izlaza je tako velika da bi se sva sol u oceanima, po sadašnjim stopama, akumulirala za 32 milijuna godina, što je puno manje od 3 do 4 milijarde godina koje oceanima pripisuju evolucionisti. Evolucionisti su ovom problemu pokušali pobjeći svojom nedokazanom tvrdnjom prema kojoj je u prošlosti unos natrija morao biti manji, a odnošenje veće. Međutim, čak i proračuni koji su najtolerantniji prema evolucionističkom vjerovanju, vremenski okvir akumulacije soli u oceanima razvlače na svega 62 milijuna godina.

Sol u oceanima mlada Zemlja

Svake godine, kontinenti, atmosfera i morsko dno dodaju 458 milijuna tona soli u oceane, ali samo 122 milijuna tona (27%) nestane drugim prirodnim procesima. Današnjim tempom današnja bi slanost bila dostignuta za 32 do 62 milijuna godina. Ali, prvobitna slanost oceana koju je Bog stvorio za morska stvorenja i brzi katastrofički procesi erozije sedimentacije i vulkanizma koji su se očito odigrali tijekom globalnog Potopa povećali bi slanost oceana u vrlo kratkom vremenu.

Jedna, u stvarnosti apsolutno nerealna varijanta, koja je potpuno prilagođena evolucionističkim pretpostavkama, dala bi po današnjoj stopi unosa maksimalnu starost oceana od 273 milijuna godina što je još uvijek neusporedivo manje od 3 do 4 milijarde godina navodne starosti koju oceanima pripisuju evolucionisti. Ponovimo, ove ovdje navedene milijunske cifre nisu stvarna starost oceana već su to rezultati koji bi se dobili ako bi se potpuno sve namjestilo u korist evolucionističkog vjerovanja. Također, evolucionisti vjeruju da su ogromne količine natrija nestale tijekom formiranja bazalta u srednjeoceanskim grebenima, ali, ističu geolozi koji se time bave, evolucionisti ovdje zanemaruju činjenicu da se natrij vraća u ocean kako se bazalt sa morskog dna pomiče sa grebena. Geolozi kreacionisti dodaju zaključak da su za vrijeme katastrofičkog djelovanja globalnog Potopa erozija, sedimentacija i vulkanizam djelovali u mnogo većem stupnju. Većina sadašnje oceanske soli je tada bi bila dodana, što drastično smanjuje maksimalnu starost oceana. Također, najvjerojatnije je pogrešno pretpostavljati da je u početku ocean sadržavao slatku vodu. Bilo koja količina soli koja je bila prisutna prilikom Stvaranja smanjila bi maksimalnu starost još više. Razumne pretpostavke bi učinile da se starost još smanji, ali ponovimo, ne bi dale preciznu starost. Ali, čak i maksimalno korištenje evolucionističkih pretpostavki daje rezultate koji su suprotne hipotezi o Zemlji staroj milijardama godina. Da su oceani zaista stari 3 ili više milijardi godina, danas bi u oceanima bilo 70 puta više soli nego što je zapravo danas ima, a oceani bi bili toliko zasićeni solju da bi život bio nemoguć. Slanost oceana upućuje na puno manju starost oceana. Ovakva vrsta proračuna se može dobiti za mnoštvo procesa. Oceanska voda sadrži više rastvorenih elemenata i sastojaka, a većina od njih daje maksimalne starosti za oceane koje su premale da bi bile u skladu s hipotezom o navodno milijardama godina staroj Zemlji i oceanima na njoj.

Današnja slanost oceana daleko se bolje slaže s Božjom Objavom koja svjedoči o starosti svijeta manjoj od 10 000 godina i o globalnom katastrofičkom Potopu koji se dogodio prije nekih 4500 do 5000 godina.

Vezani članci