nacija.hr

Polistratski fosili: Svjedoci biblijskog globalnog Potopa

Geološke i paleontološke činjenice upućuju na povijesnu pouzdanost podataka iz biblijske Knjige Postanka koju su oci i naučitelji Katoličke Crkve i svi ostali vjerni katolici oduvijek držali povijesno pouzdanim dokumentom iza čije objave stoji osobno Bog Stvoritelj.

Tekst: Ivan Rusarin

Katolički svećenik i teolog, doktor fizike i kozmolog kreacionist, vlč. dr. Victor Warkulwiz, u knjizi „Nauk Postanka 1-11: Kompendij i obrana tradicionalne katoličke teologije Porijekla“, 2007. godine, podsjetio je na postojanje polistratskih fosila, tj. fosila (okamina) koji prolaze kroz više geoloških slojeva koji svjedoče o brzom taloženju slojeva stijena. Dakle, polistratski fosili su fosili drveća, a ponekad i fosili životinja, npr. riba, koji prolaze kroz više slojeva stijena. To je vrlo jak dokaz da sedimentni slojevi stijena nisu nastajali polaganim taložnjem kroz jako duga vremenska razdoblja jer niti jedno drvo ili drugi organizam ne bi mogao biti očuvan da su se ti slojevi taložili polako oko njega i preko njega, jednostavno bi ubrzo istrunuo. Po tome je očito da su ti slojevi i fosili koji prolaze kroz njih nataloženi odjednom u kratkom vremenu u uvjetima vodene katastrofe.

Zanimljive pojave koje nalazimo u mnogim naslagama ugljena diljem svijeta jesu fosili drveća. Što zapravo znamo o porijeklu ugljena? Tradicionalno evolucionističko vjerovanje o nastanku ugljena kaže da se treset (organski talog za koji se smatra da je prethodnik ugljena) akumulirao u tresetištima močvara. Kako je močvarno drveće i drugo raslinje živjelo i ugibalo, organski materijal se akumulirao kao treset u stajaćoj vodi močvare. Evolucionisti vjeruju da su velike debljine treseta akumulirane tijekom godina kada je močvara (navodno) tonula pod more. Kada je treset močvare potpuno potonuo u ocean, bio je zatrpan laganom sedimentacijom mulja na oceanskom dnu. Za ovaj pokrov mulja evolucionisti vjeruju da se polako pretvorio u stijenu (najčešće glinu ili vapnenac), dok se treset, duboko zatrpan tijekom zamišljenih milijuna godina, postupno pretvorio u ugljen pod utjecajem topline i pritiska. Ovaj proces uključuje uklanjanje iz treseta vode i ostalih tvari koje isparavaju, ostavljajući za sobom uglavnom ugljen. Uz to, mulj oceanskog dna se akumulira vrlo polako, najčešće od oko 1 mm do 2.5 cm godišnje u blizini obala kontinenata ili u plitkim morima. U dubokom oceanu, sedimenti se talože brzinom od oko 1 mm na 1000 godina. S ovom stopom, duboko zatrpavanje i pretvaranje treseta u ugljen trebalo bi milijune godina.

Ali, u nekim područjima bogatim ugljenom na istoku Amerike, postoji i do 50 različitih naslaga ugljena koje se nalaze jedne preko drugih, odvojene slojevima vapnenca i gline. Hipotetski, koristeći evolucionistička vjerovanja, svaki je sloj navodno nastao tijekom vrlo dugog vremena akumulacije, sačinjavajući tako ukupno vrijeme taloženja, u stvari, kao da se cijelo područje kretalo gore-dolje, iznad oceana, pa ispod oceana, iznad oceana, pa ispod oceana, itd. Ali, fosilno drveće daje nam dodatne informacije koje pomažu u datiranju cijele sekvence i povezivanju bar nekih od slojeva zajedno. Ako je drveće raslo na području gdje je sada nađeno (drugim riječima, ako je drveće raslo u močvari), onda su, prije nego što se treset akumulirao i cijelo područje eventualno polako potonulo, njezina uginula stabla stršala iznad oceanske vode, nekada od 10 do 12 metara.

No, je li ovo evolucionističko vjerovanje realno? Zanimljivo je da je čak i veliki autoritet evolucionističke vjere, geolog i paleontolog sa sveučilišta Swansea, Derek Ager, istražujući polistratske fosile, zaključio da polistratski fosili upućuju na vrlo brz nastanak slojeva stijena koje sadrže te fosile. Ager zaključuje: „Ako netko procijeni potpunu debljinu British Coal Measures (skupina određenih geoloških formacija u Britaniji) na oko 1000 m nataloženih za oko 10 milijuna godina, a zatim, pretpostavljajući konstantnu stopu sedimentacije, trebalo bi 100.000 godina da se zatrpa drvo visoko 10 m, što je besmisleno. Umjesto toga, da je 10 metarsko drvo bilo zatrpano u 10 godina, to bi značilo 1000 km u milijun godina. Ovo je jednako besmisleno i mi ne možemo pobjeći od zaključka da je sedimentacija u određeno vrijeme bila zaista brza…“.

Razmotrimo jedno ovakvo stablo drveta koje strši 10 metara iz oceanskog dna. Niti jedno šumsko drvo ne bi moglo dugo opstati pod vodom. Neko drveće može rasti sa svojim korjenjem u slanoj vodi, ali kada bi bilo koje drvo bilo potpuno prekriveno morskom vodom ono bi uginulo. Koliko je vremena potrebno da uginulo drvo istrune i padne na dno? Može li ono ostati uspravno tijekom nekoliko tisuća ili milijuna godina, dok bi se mulj polako akumulirao oko njega? Jasno je da ne može. Neka polistratska stabla čak presjecaju više slojeva ugljena! Jesu li su ona rasla tijekom taloženja ovih slojeva u razdoblju od više milijuna godina? Proučavajući ovo drveće, geolozi i ostali znanstvenici koji se bave ovom temom, zaključili su da je vrijeme akumulacije treseta (koji se kasnije pretvorio u ugljen) i zatrpavanje sedimentom, bilo puno kraće od onoga koje je potrebno drvetu da se raspadne. Jasno je da se drvo u potpunosti raspada za samo nekoliko desetljeća, bilo da se nalazi u oceanskim uvjetima, a viri iz vode, ili je djelomično zatrpano sedimentom. Polistratsko drveće koje se pruža kroz više od jednog sloja (od tuda dolazi ime „poli-stratsko“ – što znači „kroz više slojeva“) podržava model „vezivanja slojeva zajedno“ tijekom kratkog vremenskog razdoblja. Ovo vremensko razdoblje se ne može precizno odrediti, ali se snažno protivi evolucionističkom vjerovanju o velikoj starosti slojeva i dugotrajnom polaganom nastanku tih slojeva. Neki mogu pokušati objašnjavati da su polistratska stabla taložena pod čudnovatim uvjetima, ali činjenica je da danas diljem svijeta ima puno polistratskog fosiliziranog drveća.

PolistratskiFosilDrvetaKrozDvaSlojaUgljena

Ovo 10 metara dugačko fosilno deblo prolazi kroz dva sloja ugljena. Evolucionisti su svojim metodama dobivali tisućama godina međusobno različite starosti ta dva sloja ugljena. U stvarnosti, očito je da su slojevi ugljena i fosil stabla koje prolazi kroz njih nastali u kratkom vremenu jer deblo ne bi moglo ostati sačuvano da je polako zatrpavano tisućama godina. Također, očito je da su i slojevi ugljena i fosil stabla jednake starosti.

U rudnicima ugljena, polistratska stabla su sasvim uobičajena pojava. Nekada su pronalaženi izuzetni primjeri na područjima gdje je ugljen u poprečnom presjeku bio izložen djelovanju erozije ili prilikom otvaranja rudničke jame.

Činjenice se ne odnose samo na velika stabla. Na jednom lokalitetu u Oklahomi proučavan je tankoslojeviti vapnenac na putnom usjeku, sa slojevima debljine oko jednog metra, koji su bili nagomilani jedan preko drugog u obliku palačinki. Evolucionisti objašnjavaju da su ovi vapnenački slojevi rezultat dugih i sporih procesa akumulacije. Ali, na cijelom izdanku uočeni su dokazi za vrlo brzu kontinuiranu akumulaciju. Gdje god se pogledalo, nailazilo se na polistratske fosile koji su svi prolazili kroz nekoliko slojeva vapnenca. To nije bilo veliko drveće, ali ove fosilizirane biljke, zvane kalamiti (porodica drvolikih papratnjača), imale su u nekim slučajevima promjer 15 cm, dok su najčešće imale promjer od oko 3 cm. Ove stabljike su očito bile krhke i zato ih pronalazimo u malim fragmentima. Očito je da se vapnenac nije taložio polako i postupno oko još rastuće biljke, već je morao biti vrlo brzo nataložen u seriji podvodnih događaja (što snažno upućuje na katastrofički Potop).

polistratski2

Polistratski fosil

Drugi tipovi fosila također ukazuju na isti zaključak. Ponekad, fosilizirana životinjska tijela presijecaju više od jednog sloja ili lamina (tankih slojeva sedimenta) u stijeni, na što se može primijeniti ista argumentacija. Jedan od standardnih primjera koji, prema evolucionističkom vjerovanju, ukazuje na duga vremenska razdoblja, nalazi se u Green River Formaciji u državi Wyoming (SAD). Tu se nalaze zanimljive naslage gline sastavljene od milijuna lamina milimetarske debljine, za koje uniformisti (evolucionisti) vjeruju da predstavljaju zimsko-ljetnje sekvence sedimentacije u mirnim jezerskim uvjetima. Pa ipak, ovdje fosila ima u izobilju! Dakle, kako su nastali fosili? Jesu li su životinje i biljke tonule na dno jezera ili oceana i tu ostajale, dok su ih minijaturni iznosi godišnje sedimentacije prekrivali i fosilizirali? Naravno da ne. Mrtve životinje i biljke uglavnom plutaju na površini, iako nekada potonu na dno, gdje u oba slučaja bivaju pojedene od strane drugih organizama ili razloženi pod utjecajem bakterija ili mehaničkim djelovanjem. U niti jednom slučaju njihovi ostaci ne ostaju dugo sačuvani.

Često fosile nalazimo u „svježem“ položaju, što nekada može ukazivati na to da su živi zatrpani. Dok specifični mehanizmi fosilizacije variraju, dovoljno je reći sljedeće: Da bi došlo do fosilizacije, organizmi moraju biti brzo zatrpani, bez mogućnosti djelovanja uništavajućih čimbenika. A tako upravo izgleda u Green River Formaciji. Fosilizirani somovi pronađeni su u izobilju, ponekad i više od 30 cm dužine – u nekim slučajevima sa sačuvanom kožom i mekim dijelovima, što očito ukazuje na naglo zatrpavanje. Fosili somova pronalaženi su u raznim orijentacijama, presijecajući mnoge milimetarski tanke lamine. Oni nisu ugibali i tu ležali tisućama godina dok su bili polako zatrpavani. Drugi tipovi fosila, kao što je ogromna koncentracija fosila ptica, pronađeni su u ovakvim jezerskim sedimentima što je u stvarnosti potvrda vrlo brzog zatrpavanja u katastrofi globalnog Potopa.

Polistratski

Katastrofički globalni Potop istovremeno je taložio više slojeva materijala koji su kasnije očvrsnuli i postali slojevi stijena koji sadrže fosile od kojih neki prolaze kroz više slojeva.

Geološke činjenice, u stvarnosti, ne daju potporu vjerovanju u milijune godina staru Zemlju, već upućuju na brzo taloženje slojeva koji sadrže fosile u uvjetima globalnog katastrofičkog djelovanja vode od prije nekih 4500 do 5000 godina, upravo kako su nepokolebljivo vjerovali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Nauk Katoličke Crkve: Noa i Potop su stvarna povijest

Povezano s temom geologije i male starosti Zemlje, također pročitajte:

Slabljenje magnetskog polja Zemlje: Starost Zemlje je manja od 10.000 godina

Mlade planine na mladoj toploj Zemlji

Save

Save

Save

Vezani članci