nacija.hr

Bako, jesi li to ti?

Vučja teologija Duha Asiza u par crta…

Tekst: Elvis Duspara

Koja je razlika između pastira i Crvenkapice? Pastir čuva svoje stado od vukova. On zna kakav je vuk i ako treba život svoj daje za ovce. Uz pastira se ovce osjećaju sigurno i zbog toga slušaju njegov glas.

S druge strane postoji Crvenkapica. Ona nabije crvenu kapu na glavu i veselo skakuće kroz šumu pjevušeći:

– Trala lala la la…

Njoj su rekli da je u šumi vuk i da je vuk opasan, ali Crvenkapica se ne želi baviti teškim temama.

– Trala lala la la… – skakuće Crvenkapica veselo kroz šumu ispunjena silnom ljubavlju prema svijetu.

Da je Crvenkapica kojim slučajem čitala Jakovljevu poslanicu znala bi da je prijateljstvo prema svijetu neprijateljstvo prema Bogu.

No, problemi nastupe kada Crvenkapica umisli sebi da je postala pastir samo zato što ima crvenu kapicu na glavu.

– Crvenkapice, Crvenkapice… – zovu ovce Crvenkapicu.

– Što je? – čita Crvenkapica s nekog papira.

Ovce zbunjene zbog čega Crvenkapica ne može svojim riječima niti javiti se, ali svejedno nastavljaju:

– Vuk! Vuk je kod bake. Mislimo da je pojeo baku! Crvenkapice, molimo te zaštiti nas! – skoro u glas govore uzbuđeno ovce.

– Kakav vuk? Nema vuka! Nemojte biti fundamentalisti. Mi smo svi iz istoga stada. – smiruje Crvenkapica ovce koje se poslušno vraćaju svojim obavezama kako to i priliči ovcama.

– Ali, Crvenkapice… to je vuk! Vuk stvarno postoji i hoće nas pojesti. – još su neke ovce uporne.

– Ajd, ajd… valjda ja znam. Ja sam Crvenkapica! – lagano gubi Crvenkapica strpljenje.

– Ali,… – promuca jedna ovca.

– Što ali? Što? Koja je ovo boja? – pokazuje prstom Crvenkapica na kapu koja joj je na glavi.

– Crvena… – promuca ovca.

– E, vidiš! To znači da ja znam, a vi ne znate. Ja imam crvenu kapu, a ne vi i zato ima da me slušate. Jeste li čuli za svetu poslušnost? – ne želi se baviti glupostima Crvenkapica, a pogotovo ne ovcama.

No, Crvenkapicu je ipak zainteresiralo o čemu te neke ovce govore pa je dugo razmišljala trebali li ipak provjeriti o čemu to ovce pričaju ili ne. Sjetila se da bi joj sada dobro došao hrvatski ovčar koji joj je dosađivao lajući na vukove. Tražeći pogledom ponovno se sjeti da ga je radi vlastitog mira otjerala od stada riječima da samo ona ima pravo paziti na ovce. Onda se sjetila, kao i uvijek spasonosnom rješenju i odlučila sazvati komisiju. No, kako to obično i bude, od te komisije ništa nije bilo pa je na kraju ipak odlučila sama obići baku. Kako dugo nije bila kod svoje bake, tako nije ni prepoznala da je vuk odavno pojeo baku i presvukao se u nju.

– Bako, bako, a zašto imaš tako velike oči? – pita Crvenkapica.

– Da bolje vidim što ću sljedeće obići okolo pa proždrijeti. – odgovara vuk.

– Bako, zašto imaš tako velike uši? – opet pita Crvenkapica.

– Da bolje čujem što pričaju ovce o meni. – odgovara vuk.

– A zašto imaš tako velika usta? – pita Crvenkapica uvjerena da razgovara s bakom.

– Da te bolje pojedem! – skoči vuk i u jednom zalogaju proguta Crvenkapicu.

Za to vrijeme ovce pričaju među sobom:

– Što ćemo s vukovima koji su donijeli zakon o abortusu, zakon o diskriminaciji, školski kurikulum, zdravstveni odgoj,…? Što ćemo s našim torom koji se raspada? Žele nas čipirati da se ne možemo slobodno kretati po svojoj livadi. Vukovi nam otimaju vodu i hranu. Čak su i potok zagadili… Donose svakodnevno sve one bezbožničke zakone kojima nas uništavaju… – bleje zabrinuto ovce.

– Vvv… – pokušava jedna ovca blejati.

– Što ti je? Što si problijedila? – pitaju ovce.

– Kakva će biti? Mi ovce smo i inače blijede. – ubacuje se jedna ovca pokušavajući biti duhovita.

– Vvv… – i dalje pokušava ova ovca nešto reći.

– Ma, vidi je. Blijeda je kao krpa. – komentiraju ovce.

– Vvv…VUK! – vrisnu konačno ova.

– Gdje je vuk? – smrzle se ovce od straha.

– Ttt… tamo… – pokaza ovca kad stvarno ide vuk prema ovcama.

– Bjež’te! Spašavajte se koja može. – krenuše blejati ovce.

– Ne bojte se. Ja sam. Crvenkapica. – govori umilno vuk dok vadi crvenu kapu koja mu je ostala za zubima i stavlja je na glavu.

– Ali, izgledaš kao vuk. – reče jedna ovca nepovjerljivo.

– Ma, ja sam Crvenkapica. Ne bojte se. – smiruje vuk ovce.

– Vid’ stvarno, Crvenkapica je. Ima kapicu na glavi. – smiruju se ovce i osim one nepovjerljive sve prilaze vuku da ih on dalje vodi.

– Samo da Lovac još ne dođe. – više za sebe mrmlja vuk, ali ga ovce ne čuju jer su pogled uprle u crvenu kapicu iz koje dolazi sva “mudrost”.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci