nacija.hr

Što je Sveti Leopold Mandić skrivio?

Ako ne biste dozvolili da se netko iživljava nad mrtvim tijelom vašeg pokojnika, zašto biste dozvolili da se netko iživljava nad mrtvim tijelom jednog sveca Katoličke Crkve ili još gore, sudjelovali u tako nečemu?

Tekst: Elvis Duspara

Strašno! Eto kako doživljavam ovo iživljavanje nad posmrtnim ostacima Svetog Leopolda Mandića. Jednostavno strašno i ne mogu riječima opisati koliko sam užasnut onime što sam vidio i što vidim. Sve slušam kako govore da je u Hrvatsku stigao Sveti Leopold. Čime je stigao? Jel’ platio kartu? Jel’ sam vozio? Nije?! Pa, kako je onda stigao?

Bez da ga je tko pitao, mrtvo tijelo Svetog Leopolda Mandića su oteli i donijeli u Hrvatsku i još od toga rade spektakl. U biti priča je ljudski, a i teološki mnogo strašnija nego što prosječni čovjek može i zamisliti…

Zašto uopće osjećam potrebu nešto napisati o ovome svemu? Pa, zato što smatram da treba netko braniti interese Boga Izraelovog, a i Svetog Leopolda Mandića kad su već ostali pijani od vračarskog duha. Naravno, ima tu i svećenika i laika s kojima sam razgovarao i koji se sa mnom slažu, ali se zbog straha prema ljudima ne usude išta javno pisnuti.

U medijima ćete pročitati uljepšane priče i na prvu nećete biti niti svjesni koji um stoji iza ovoga svega. Večernji List kaže: “Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića u potpunosti je sačuvano. Nedostaje mu samo desna ruka, koja je uklonjena kako bi se od nje napravile relikvije, od kojih su neke i u katedrali te crkvi sv. Leopolda Mandića u Dubravi.”

Ovo djeluje zanimljivo, zar ne? Prosječni duhovno polupani čovjek će u želji za senzacionalizmom odmah poletiti za time da je tijelo Svetog Leopolda Mandića u potpunosti sačuvano. Bog Izraelov sigurno ima razlog zašto nešto čini, ali čvrsto vjerujem da to nije učinio da bi netko od toga radio predstavu i tako zabavljao široke narodne mase.

No, skoro nitko neće shvatiti što je samo sljedeću rečenicu dalje upravo rečeno kada se kaže: “Nedostaje mu samo desna ruka, koja je uklonjena kako bi se od nje napravile relikvije…”.

Jel’ itko svjestan što to u stvarnosti znači? To znači, da je netko nakon što je tijelo Svetog Leopolda Mandića počivalo u miru 21 godinu, odlučio remetiti njegov mir i iz groba iskopati njegovo mrtvo tijelo! No, to mu nije bilo dosta, nego se iživljavao nad tim mrtvim tijelom koje je Bog čudesno odlučio sačuvati od propadanja. Ja ne znam kakav moraš biti u glavi i koliko moraš mrziti nekoga da bi, nakon što ga iskopaš iz groba, išao mu odsjeći desnu ruku?! Onda mu tu odrezanu desnu ruku usitniš na sitne dijelove i slavodobitno kažeš da si napravio relikvije?!

Večernji List prenosi izjavu biskupa Košića koji kaže: “I što je zanimljivo, sv. Leopold nije se žalio što je zbog svoje nacionalnosti morao trpjeti progone i putovanja od samostana do samostana. On je svako trpljenje strpljivo podnosio.”

Mene sada zanima od strane koga je zbog svoje nacionalnosti Sveti Leopold Mandić unutar Crkve trpio progone i putovanja od samostana do samostana? Da to ne reče biskup Košić da su upravo oni koji upravljaju Crkvom progonili Svetog Leopolda? Da, da, biskup Košić nam odaje tajnu nad tajnama, a ta je da Crkva progoni svoje svece koji moraju trpjeti putovanja od samostana do samostana. Koliki li sveci sada u Crkvi trpe progone i putovanja od samostana do samostana? I što se dogodi? Oni isti progonitelji Svetog Leopolda Mandića mu zbog njegove nacionalnosti niti u smrti ne daju mira nego se nastavljaju iživljavati nad njegovim mrtvim tijelom koje su nakon što su mu dali mira 21 godinu, prvo iskopali, ruku mu usitnili na dijelove i na kraju njegovo mrtvo tijelo i dalje šalju od samostana do samostana.

Nema sumnje da je Sveti Leopold Mandić bio veliki svetac koji se jako zamjerio Sotoni. Jer da je drukčije, ostavili bi na miru njegovo mrtvo tijelo da čeka uskrsnuće. Jasno mi je da se Sveti Leopold Mandić zamjerio Sotoni, ali čime se zamjerio svim onim ljudima koji su stajali u redu kako bi sudjelovali u ometanju njegovog mira radi zadovoljenja svojih sebičnih potreba?

Ne znam koliko me netko prati ili želi li me pratiti u razmišljanju, ali tko bi normalan dozvolio da njegovog pokojnika netko iskopa iz groba, reže na tanke šnite, a ostatak šalje po svijetu prikazujući to kao “vrhunac” duhovnosti? Dobro da mu nisu zakupili mjesto u zagrebačkoj Areni.

Možda me netko neće shvatiti i zbog ovog moga teksta će se uvrijediti. Neka se uvrijedi. Njegov problem. I ja sam uvrijeđen, ali me nitko ne pita. Valjda bih se trebao glupavo smijuljiti i klimati glavom kako je super da se osakaćeno tijelo mrtvaca razvozi od mjesta do mjesta?! Da ne spominjem da se ovim vrijeđa moga Boga, Boga Izraelovog.

Možda nekome nije jasno, vjerovao netko u Boga ili ne vjerovao, ali ne može se odobravati iživljavanje nad posmrtnim ostacima bilo kojeg pokojnika pa tako ni Svetog Leopolda. Možda netko ne razumije o čemu pričam pa da pojasnim. Zamislite da netko želi nakon 21 godinu iskopati nekog vašeg pokojnika. Može to biti vaša majka, otac, brat, sestra, sin, kćer, unuk, unuka. I sad taj netko ne samo da želi iskopati vašeg pokojnika, nego posmrtnim ostacima želi odrezati desnu ruku čije će komadiće slati okolo po svijetu?! Na kraju mu to nije dosta nego to mrtvo tijelo koje nije izrezao do kraja šalje okolo da ga ljudi gledaju i dotiču se?! Biste li vi to dozvolili? Gdje je nestalo ono: “Pokoj vječni daruj mu Gospodine!” i “Počivao u miru!”?

Ili, da slučajno pročitate u novinama da je netko iskopao mrtvo tijelo koje je 21 godinu bilo zakopano na gradskom groblju i da se naknadnom analizom ustanovi da je taj netko ne samo iskopao mrtvaca nego i odrezao mu desnu ruku, biste li rekli da se tu radi o duhovno normalnim ljudima ili biste pomislili na neki sotonistički obred? Sigurno ne biste pomislili da je to netko napravio iz ljubavi prema tom pokojniku, zar ne?

Ako ne biste dozvolili da se netko iživljava nad mrtvim tijelom vašeg pokojnika, zašto biste dozvolili da se netko iživljava nad mrtvim tijelom jednog sveca Katoličke Crkve ili još gore sudjelovali u tako nečemu?

Zašto bi netko podržavao kasapljenje i ometanje mira Svetog Leopolda Mandića ako ne podržava kasapljenje i ometanje mira svoga pokojnika? Jel’ to možda ima veze s time da nam Sveti Leopold nije u krvnom srodstvu?

Kazneni zakon Republike Hrvatske, članak 332 jasno govori o Povredi mira pokojnika i za tako nešto propisuje kaznu zatvora.

Tako stavak 1. kaže: “Tko neovlašteno iskopa, prekopa, razruši, ošteti ili na drugi način grubo oskvrne grob, mjesto ukopa ili spomen na umrle, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine.”.

Stavak 2. istog tog članka 332 Kaznenog Zakona kaže: “Tko neovlašteno iskopa, odnese, ošteti, uništi, sakrije ili premjesti tijelo, fetus, dio tijela ili pepeo umrle osobe, ili tko oskvrne tijelo, kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.”

Čak i bezbožnici shvaćaju da se mrtve ne dira u njihovom miru.

Ovo čega smo svjedoci je pokušaj navlačenja velikog prokletstva na hrvatski narod i takvu praksu Bog Izraelov nikako ne odobrava.

Kad sam već spomenuo Kazneni Zakon, Bog Izraelov je jasno rekao što misli o takvoj praksi. U Prvoj knjizi o Samuelu u 28. poglavlju čitamo kako je Šaul otišao prizivati Samuela koji je već bio umro. Tada Samuel kaže Šaulu: “Zašto si pomutio moj mir?” (Prva Samuelova 28,15)

Naravno, odmah vidimo i presudu takvog ponašanja kada Samuel kaže Šaulu u Prvoj Samuelovoj 28,19: “Jahve će predati, zajedno s tobom, i Izraela u filistejske ruke. Sutra ćeš sa svojim sinovima biti sa mnom, a i tabor izraelski Jahve će predati u filistejske ruke. “

Izvršenje te kazne čitamo u Prvoj Samuelovoj 31,6: “Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi.”

Naravno, imamo priču o Josipovim kostima, ali te kosti Izraelci nisu nosili da bi ih čudotvorno pokazivali od sela do sela ili od samostana do samostana, nego na isti način kao što i mi danas preseljavamo kosti svojih pokojnika u smislu da im dadnemo mjesto gdje će njihove kosti počivati u miru i čekati uskrsnuće tijela.

Isto tako, ako ljubitelji mrtvih kostiju misle dati argument kako je onaj mrtvac oživio nakon što su njegovo tijelo bacili na Elizejeve kosti, nigdje nemamo zabilježeno da su Izraelci nakon toga Elizejeve kosti izrezali na sitne dijelove ili da su njegovo tijelo nosali po Izraelu. Zašto? Pa, zato što se Bog Izraelov ne da izrugivati. Ako jasno kaže da se ne smije doticati mrtvaca jer tko god se dotakne mrtvaca neka je nečist, onda nije nečije da mudruje.

Ipak, da ne bi bilo zabune, jer oni koji zagovaraju iskapanje mrtvih i ometanje njihova mira vole koristiti upravo taj primjer s Elizejem, evo doslovce citata iz 2. Kraljevima 13,21: “Dogodilo se te su neki, sahranjujući čovjeka, opazili razbojnike: baciše mrtvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.”

Znači, Elizejeve kosti su bile u grobu. Nije ih nitko vadio napolje! Ovi koji su se, očito, uplašili razbojnika su bacili mrtvaca kojega su trebali sahraniti u Elizejev grob. Čita li tko ovo? Bacili su mrtvaca u Elizejev grob! Nisu te Elizejeve kosti bile vani niti ih je, ponavljam, tko vadio napolje! Ako je tko vadio kosti napolje, onda bi vjerojatnije bilo da su to radili razbojnici koje su ovi vidjeli dok su sahranjivali mrtvaca. Elizejeve kosti su i dalje ostale ležati u grobu!!!

Neki su otišli “samo pozdraviti” i reći koju riječ Svetom Leopoldu, kao da je to živ čovjek s kojim se može pričati. No, Riječ Božja u Ponovljenom Zakonu 18,10-12 jasno kaže: “Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi…”.

Ne bi bilo loše da svi oni koji misle da mogu razgovarati s pokojnicima dobro razmisle o tom svom “razgovaranju” jer Bog Izraelov kaže da mu se takvi gade. Nema razgovora s mrtvima! Tko razgovara s mrtvima gadi se Bogu Izraelovu. Da se ne bi netko sa mnom natezao oko toga, to ne kažem ja nego Bog Izraelov.

Uglavnom, tko ne bi nakon svega poželio biti “katolik”? Kada umreš, iskopaju te i kao nagradu te izrežu. Kako netko može i pomisliti da bi se neki ateist mogao obratiti kada vidi da “katolici” ne daju mira svojim svecima i pokojnicima?

Ako netko i dalje misli da je u redu ometati mir mrtvima i kasapiti njihovo mrtvo tijelo, možda da ukinemo sahrane? Lijepo se obitelj okupi i umjesto sahrane dogovori se tko će uzeti koji dio tijela svog pokojnika. Onome ruka, onome noga, onome prst… i tako, zavisno koliko je brojna obitelj. Onaj kojega je pokojnik najviše volio taj bi mogao dobiti njegovu glavu koju može objesiti na zid. Ako mogu lovci, koji ubiju životinju i onda njenu glavu objese na zid, pričati o toj silnoj ljubavi prema toj životinji, tako može i onaj kome pripadne glava njegovog pokojnika. Mislite li da pretjerujem? Pa, upravo “lovci” na glave su, recimo, Svetoj Katarini Sienskoj uokvirili glavu za pokazivanje.

Saint_Catherine_of_Siena

Da ne gnjavim pretjerano jer tko je shvatio, shvatio je, sljedeći puta kada pročitate vijest da je nepoznata skupina ljudi teško oskvrnula nečiji grob, nemojte odmah s gnušanjem na licu pomisliti na sotoniste koji vole takve stvari raditi. Možda se, naprosto, radi o nekoj vatikanskoj komisiji koja u tajnosti ispituje da li je ta osoba sveta ili nije.

Kako bilo, Bog Izraelov neće to mirno promatrati i tko zna kakva tek kazna slijedi. Rani kršćani takve gadosti nisu radili.

E, da ne zaboravim jer koliko god puta to spomenuo, kakvi su “katolici” nije loše to stalno ponavljati. Ja stvarno imam ambiciju biti svet i ako umrem prije nego Gospodin Isus Krist dođe, niti u kojem slučaju ne želim da jednog dana netko moje tijelo komada i šalje ga po svijetu. Ako me netko ljubi i poštuje onda nakon što me isprate s riječima “Počivao u miru Božjem”, neka me ostavi na miru.

Neka mi ne reže tijelo koje čeka uskrsnuće niti mi se obraća, jer ima najboljeg i jedinoga posrednika kojemu ja nisam dostojan niti obuću odvezati – Isusa Krista, Nazarećanina, Sina Marijina.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci