nacija.hr

Osudu svoju jede i pije tko ne razabire Tijelo

Može li netko reći da voli djecu, a dopušta im da nedostojno blaguju Tijelo Kristovo? Kakva je to ljubav prema djetetu ako dijete svoju osudu jede i pije zato što ne razabire Tijelo?

Tekst: Elvis Duspara

Prije nekog vremena svjedočio sam na Svetoj Misi vrlo neobičnom ponašanju djece koja se spremaju za Prvu Pričest. Iako je svećenik vrlo tolerantan, djeca su toliko bila neobično “razigrana” da je na kraju i taj dragi svećenik morao reagirati. Možda da spomenem da su ta djeca većinom bila bez roditelja koji su svoje “prvopričesnike” istovarili ispred crkve, a oni se otišli “pričestiti” u obližnju kavanu. Ipak je nedjelja dan za odmor, a ne Dan Gospodnji. Osim toga, današnji odgoj nalaže da pripustiš dijete nekoj instituciji zato što si ti preumoran i kronično ti nedostaje vremena.

– Poručite prijateljima da ako ne budu išli na Svetu Misu, neće biti pričešćeni. – reče župnik toj djeci koja se pripremaju za Prvu Pričest.

Poprilično sam uvjeren da je svećenik to rekao ne bi li potaknuo djecu koja ne idu na Svetu Misu da makar prije Prve Pričesti vide gdje će biti taj važni događaj. Ne znam je li svjestan da u “godini milosrđa” i silne “ljubavi” ga vjerojatno nitko od nadređenih ne bi podržao u njegovom pastoralnom djelovanju. Ipak se Crkva modernizirala i svijet ide naprijed. Nije to kao nekada kada Crkva nije bila od ovoga svijeta. To je “nadiđeno” još od “genijalnog” i toliko “uspješnog” Drugog vatikanskog koncila od kada počinje cijela tradicija Crkve. Usput, kada vas netko pita koliko traje nauk Katoličke Crkve, slobodno mu recite od Drugog vatikanskog koncila. Prije ljudi nisu vjerovali u Isusa Krista niti su znali što je milosrđe pa tek s Drugim vatikanskim koncilom kreće totalni – raspašoj.

Djeca kao djeca, radosna što će prvi puta u životu biti pričešćena, samo što od “sreće” nisu trgala klupe i sprejevima ispravljala umjetničke “nedostatke” te starinske crkve. Toliko su djeca bila “vesela” što se pripremaju za Prvu Pričest da ljudi okolo njih nisu niti čuli propovijed. Neki župljani su u svom nerazumijevanju te dječje “radosti” rekli da više neće ići na tu “dječju” Misu.

Meni misli odoše na onu djecu koja niti nemaju potrebu otići na Svetu Misu, a uskoro će biti pričešćena kako je i red kod Rvata katolika.

Ako su ovi, koje roditelji ostave ispred crkve, tako “razdragani” ja krenuo razmišljati kako će li se tek ponašati oni koji i ne idu u crkvu kada budu taj prvi puta došli u crkvu na Prvu Pričest.

– Znači, to je crkva! – vadit će mobitele u čudu “prvopričesnici” da bi slikali tu “čudnu” građevinu u kojoj nisu nikada prije bili.

Mislim da bi svi trebali biti dirnuti što se premijera ulaska u crkvu poklapa s premijerom Pričesti. Ne možeš vjerovati. U biti možeš vjerovati jer se Katoličku Crkvu uporno pretvara u kulturno umjetničko društvo ili neku građansku udrugu. Evo ja sam stvarno dirnut time. Do suza.

No, u tom razmišljanju uhvati me strah od Riječi Božje. Sveti Pavao u 1. Korinćanima 11,27-29 kaže: “Zato tko god nedostojno jede ovaj kruh ili nedostojno pije ovaj kalež Gospodnji, bit će odgovoran za tijelo i krv Gospodnju. Neka svatko ispita samoga sebe te onda jede od kruha i pije iz kaleža, jer tko jede i pije, osudu svoju jede i pije ako u tome ne razabire Tijelo.”

E sad, koliko razabiru Tijelo ta “razdragana” djeca koja idu na Svetu Misu, a pogotovo koliko razabiru Tijelo ona djeca koja ne idu na Svetu Misu pa samim time i ne znamo koliko su “radragana”? Razmišlja li tko o tome? Pismo jasno kaže da svoju osudu jede i pije onaj tko ne razabire Tijelo!

Zašto ovo pišem? Pa pišem ovo kao opomenu svoj djeci, roditeljima, vjeroučiteljima, svećenicima, biskupima…

Može li netko reći da voli tu djecu, a dopušta im da nedostojno blaguju Tijelo Kristovo? Kakva je to ljubav prema djetetu ako dijete svoju osudu jede i pije zato što ne razabire Tijelo? Ti i takvi koji guraju onu djecu koja nisu spremna na Pričest, mrze tu istu djecu jer da ih vole onda bi i njih brinulo razabiru li ta djeca Tijela!

Molim da me zaobiđu svi koji svoju vjeru prakticiraju na nivou folklora i narodnih običaja. Ja čvrsto vjerujem onome što piše u Svetom Pismu i odbijam sudjelovati u tom nabacivanju grijeha na tu djecu, a roditelje pozivam da dobro ispitaju da li njihovo dijete razabire Tijela.

Kad već spominjem tako važan događaj kao što je Prva Pričest, red je da spomenem i Krizmu.

Svako malo čujem da se prilikom Krizme prima Duh Sveti. Prosječni katolik uopće ne sumnja u tako nešto. Pogotovo u tako nešto ne sumnja prosječni kum koji zbog tako važnog događaja diže kredit da bi svome kumčetu kupio moped ili barem kompjuter, a ako je kuma u igri onda kuma ima još veći problem. Znate kakva su djeca i što misliš poslije se svaka krizmanica hvali sa svojom kumom, a njena kuma nije imala najkraću minicu. Svašta. Velike su tu pripreme za Krizmu. Depilacija nogu, pa onda sati i sati obilaženja dućana i na kraju tulum uz neki narodnjak. Nek se zna dan kad se “prima” Duh Sveti.

Nego, ta priča da se prilikom Krizme dobija Duh Sveti je vrlo zanimljiva. Čovjek bi očekivao da će dijete kada dobije Duha Svetog, kako se već tvrdi da dobija, postati uvaženi član župne zajednice i da će od sada: redovito ići na Svetu Misu, čitati Sveto Pismo, moliti se, ispovijedati se,… naravno i pričešćivati se jer već godinama razabire Tijelo.

Pa, tko tu koga laže? Kako nekome nije neugodno tako nešto tvrditi kad već i svećenici zbijaju šale na račun Krizme dok pričaju vic o golubovima koji se ne daju istjerati iz crkve.

– Možda da pucamo u njih. – kaže jedan svećenik.

– Ma, ne možeš pucati u crkvi. Možda da im stavimo otrova. – kaže drugi svećenik.

– Ljudi što vam je? Lijepo ih krizmamo i oni sami odu. – kaže treći svećenik dobro upućen u pastoral golubova.

Inače, ne može se dobiti Duha Svetog ako se ne ispune osnovni uvjeti za dobijanje Duha Svetog. Te uvjete je dao sam Isus Krist u Evanđelju po Ivanu 14,15-17: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi. – Ja ću moliti Oca, i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.”

Dakle, ako ljubim Gospodina Isusa Krista i vršim Njegove zapovijedi onda dobijam automatizmom Duha Istine.

Ako netko i dalje ustrajava u tome da se prilikom Krizme dobija Duh Sveti onda neka objasni kakav je to duh nakon kojega se više: ne moliš Bogu, ne ideš u crkvu, ne čitaš Sveto Pismo, ne ispovijedaš se, ne pričešćuješ se… ? Da to nije možda kod polupanih “katolika” tako popularni Duh Asiza?

Da me tko ne bi krivo shvatio, a među polupanim “katolicima” ih ima napretek, nisam protiv sakramenata. Smatram da osoba treba primiti Prvu Pričest i biti krizmana tek kada je spremna i kada zadovoljava uvjete da bi primila te sakramente. U suprotnom imamo ovu opasnu praksu koja se ruga cijeloj Crkvi.

Znam, znam, ja se tu sad našao pričati gluposti u dvadeset i prvom stoljeću, a Crkva poput brzog vlaka nezustavljivo napreduje svom silinom. Što jest, jest, nezaustavljivo napreduje, ali prema provaliji. Kočničari se, naravno, boje vlakovođe i zato se ne usude kočiti taj “napredak”.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci