nacija.hr

Svi pjevaju, ja ne čujem…

Kakvo je stanje, možda uskoro doživimo da roditelji krste svoju djecu u nekom noćnom klubu uz zvukove narodnjaka?! Na stolu.

Tekst: Elvis Duspara

Žena nasmijana, vesela, hrabro grabi kroz sredinu crkve usput se pozdravljajući s ljudima koji stoje sa strane. Hej, pa to je mlada mama! Došla krstiti svoje dijete. Mislim, lijepo se ona obukla, malo previše kratko i malo previše čipkasto. Ipak je krštenje i treba svima pokazati da je mama i dalje komad. Sve je to meni jasno, ali de budi svjesna da si došla krstit’ dijete i da nema potrebe zavoditi nikoga u crkvi, a pogotovo svećenika. Osim toga, tako se obući za crkvu je nekulturno.

– Gle, ova došla u spavaćici. – prođe mi misao kroz glavu.

Kad sam već spomenuo zavođenje, mi svi u zimskim kaputima kad ide mačka na štiklama kroz sredinu crkve. Na sebi ima malo dulju majicu. I štikle. To je to što se donjeg dijela tiče. Gore ima neku bundu. Meni bilo zima kada sam je vidio. Žena došla skoro gola u crkvu. E, ona je kuma. Prevarili je u dućanu. Kad je tražila haljinu za krštenje uvalili joj majicu.

– Vid’ kume nije imala novaca za ostatak haljine. A je kuma što jest’ jest’.– ote se meni uzvik.

Nema šanse da svećenik nije vidio kakve gaćice kuma ima. Toliko je ta majica, za koju kuma misli da je haljina, kratka. Moguće su se mnogi pitali da li su gaćice bile iste boje kao i ta majica koja glumi haljinu. Nije joj nitko niti rekao da vani pingvini padaju u nesvijest od hladnoće. Nema šanse da se nije prehladila kako se obukla.

Uglavnom, krštenje ide dalje i svi su u zanosu jer se upravo obećalo da će se dijete odgajati u “kršćanskom duhu”. Nitko ni ne gleda više tu golotinju ispred Oltara kad meni zape za oko da se zbor priprema za novu pjesmu. Na projektoru se lijepo vide slova pjesme da narod zna što treba pjevati.

Ne znam tko je birao pjesmu, ali super odgovara ambijentu. Naslov pjesme je “Prosti, moj Bože”

– Jel’ vaš Bog prost? – pitam gospođu pored mene.

– Molim? – odgovara gospođa pitanjem.

– Jel’ Bog prost? – kažem malo glasnije.

– Što vam je? Kako će Bog biti prost? – čudi se gospođa.

– Nije ni moj Bog prost, ali samo slušajte što će zbor sada pjevati. – kažem ja, a gospođa i njen suprug dižu pogled prema platnu da vide tekst pjesme.

Znam, znam, sad će mi prigovoriti oni koji su totalno otupili na sve moguće ludorije unutar Katoličke Crkve kako je to stara korizmena pjesma. Znam ja to, ali znate li vi da Bog nije prost? Jasno je meni da bi to kao fol trebalo značiti “oprosti”, ali u stvarnosti zbor pjeva da je Bog prost!!! Onaj zarez koji genijalci stavljaju se ne čuje u pjesmi.

– OOOOOOOOOOOOO… – nadglasavam ljude oko sebe kako bih dao do znanja da im je netko izbacio jedno slovo.

– … prosti moj Bože. – pjeva i narod.

– Sramota! Kako netko može reći da je Bog prost! – opet čujem sebe kako na glas govorim.

Nekima je neugodno jer ja nisam “normalan” kao oni i ne pjevam da je Bog prost.

– OOOOOOOOOOOO… – opet ja pjevam to lijepo slovo O kojemu ovi ne znaju smisao.

– … prosti moj Bože… – opet narod pjeva kako mu je Bog prost.

Prava pjesma za pravi trenutak. One dvije gole u Prezbiteriju krste djecu, ovi pjevaju da je Bog prost… ma, tko ne bi poželio biti katolik?!

Kada sam već spomenuo pjesme, svašta katolik čuje na svetoj Misi. Zna se pjevati Svet, svet, svet, svet… ovo četiri puta Svet nije greška nego stvarno pjevaju četiri puta Svet! Do dana današnjeg nemam pojma tko su ta četvorica svetih. Znam da je Svet: Otac, Sin i Duh Sveti, ali još uvijek nisam skužio tko je taj četvrti kojemu znaju pjevati.

Inače, koliko je meni poznato, Svet je dio liturgije i ne bi se smio mijenjati, ali znam čuti na nekim mjestima da pjevaju:

– Ptičica na grani, lišće u travi, Hosana u visini…

– Svet, Svet, Svet, Gospodin Bog Sabaot!… – krenem ja na glas govoriti, a “katolici” me gledaju u čudu kako ja ne znam da se upravo pjeva da je ptičica na grani…

E, da… ima jedna genijalna pjesma. Prava u Duhu Asiza. Ta je opći hit. Mislim, pjesma je stvarno lijepa. Ovo stvarno mislim, ne zezam se. Iako je ta pjesma lijepa ja još uvijek ne znam o kome ona pjeva. Kada se čuje u crkvi svi misle da ta pjesma pjeva o Isusu. No, da je čuje sljedbenik Dalaj Lame, on bi rekao da se tu radi o Dalaj Lami. Onaj što je upravo okren’o svoju ljubavnicu također može pjevati tu pjesmu, a da polupani katolici misle da on pjeva o Isusu.

– Šiljiš bezveze, to ti je pjesma o Isusu. – uvjeravaju me “katolici”.

– Zašto onda Isus nije niti jednom spomenut? – i dalje ja ne vjerujem svemu što mi kažu.

Ponavljam, pjesma je stvarno lijepa, ali kako se ne spominje niti jednom ime nad svim Imenima, ime Isusa Krista, ja nemam pojma o kome ta pjesma pjeva.

Sigurno vas sad zanima koja je to pjesma. Ne znam kako se službeno zove ta pjesma, ali stihovi idu ovako: “Da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine…”.

E, nek’ me netko uvjeri da ova pjesma pjeva o Isusu, a ne o kumi s početka priče.

 

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci