nacija.hr

Krah evolucionističkih metoda određivanja starosti stijena i fosila: Nema znanstvenog dokaza da je Zemlja stara milijardama godina

Jesu li valjane tvrdnje koje redovito susrećemo u medijima, školskim udžbenicima i enciklopedijama u kojima slušamo i čitamo o nekim pronalascima koji bi prema tim pisanjima bili stari milijunima godina? Ideja prema kojoj bi stijene i fosili u njima bili stari milijunima godina temeljno je vjerovanje onih ljudi koji su povjerovali u ideju evolucije. Bez ideje o tim navodnim milijunima godina, propada cijela ideja evolucije. Kako uopće evolucionisti dolaze do tih ogromnih brojki koje navodno predstavljaju starost i povijest stijena i fosila?

Tekst: Ivan Rusarin

Krah evolucionističke „metode relativnog datiranja“

Vjerojatno ste primijetili da u medijima, školskim udžbenicima i enciklopedijama stalno slušamo i čitamo o nekim pronalascima koji bi prema tim pisanjima bili stari milijunima godina.

Kako uopće evolucionisti dolaze do tih ogromnih brojki koje navodno predstavljaju starost i povijest stijena i fosila? Svakako, niti stijene, niti fosili nemaju etikete na kojima piše datum njihovoga nastanka. Prirodoznanstvenik kreacionist i katolički svećenik, vlč. dr. Victor Warkulwiz, 2007. godine, objašnjava da je geološki stup izvorno je bio osmišljen kao razlučivanje slojeva stijena na površini zemlje u sustave slojeva, bez ikakvog govora o njima kao navodnim dugim vremenskim razdobljima. No, kaže vlč. dr. Warkulwiz, evolucionisti su taj sustav iskoristili za svoju hipotezu i predstavili su javnosti te slojeve kao dugotrajna povijesna „razdoblja” ili „ere”. Datirali su sustave slojeva stijena prema fosilima koje su našli u sloju na osnovi svojeg vjerovanja o tome koliko je vremena trebalo da fosilizirane vrste evoluiraju. Fosile su, zatim, počeli datirati prema stijenama u kojima su pronađeni. Zatim su sve to prikazali kao dokaz da su vrste kroz jako dugo vrijeme evoluirale. To je kružni način razmišljanja i potpuno je znanstveno nelogičan i neutemeljen. Naime, niti su znali kada su nastali slojevi stijena, niti su znali kada su nastali fosili da bi pomoću njih mogli bilo što datirati. O ne-znanstvenim razlozima uvođenja ideje ogromnih vremenskih razdoblja pročitajte ovdje.

Mineraloginja i biokemičarka, dr. Marie-Claire Van Oosterwyck-Gastuche, bila je osobno uključena u geokronološka istraživanja. Na katoličkoj kreacionističkoj konferenciji kojoj je papa Benedikt XVI. službeno dao svoj apostolski blagoslov, dr. Oosterwyck-Gastuche je podsjetila da evolucionisti koriste debljine slojeva stijena i indeks fosile kao dokaze za evoluciju što jasno pokazuje slučaj kružnog razmišljanja. Dr. Oosterwyck-Gastuche kaže da evolucionisti pretpostavljenu starost indeks fosila koriste da bi identificirali sloj stijene što je pogrešan način, te da isto kružno razmišljanje evolucionisti primjenjuju iznova i iznova.

Zanimljivo je da su neki iskreniji evolucionisti priznali očiti problem kružnog razmišljanja kod evolucionističkog pokušaja datiranja stijena i fosila.

Tako evolucionist paleobiolog, Ronald R. West, priznaje: „Suprotno tome što većina znanstvenika piše, fosilni zapis ne podržava darvinovsku teoriju evolucije jer je to teorija koju mi koristimo da bi protumačili fosilni zapis. Čineći to krivi smo za kružno razmišljanje ako zatim kažemo da fosilni zapis podupire ovu teoriju.”

Paleontolog evolucionist, David Raupt, iako očito nerado, ipak priznaje: „Optužba da izrada geološke ljestvice uključuje kružnost (kružno razmišljanje) ima određenu valjanost.“

Poznati evolucionistički paleontolozi, Bobb Schaeffer, Max K. Hecht i Niles Eldredge, također kažu: „Prva poteškoća s korištenjem pretpostavljene predačko-potomačke sekvence da bi se izrazila filogeneza (zamišljenji evolucijski razvoj) jest da se biostratigrafski podaci često koriste u spoju s morfologijom u početnoj procjeni odnosa, što vodi do očite kružnosti (kružnog razmišljanja).“

Poznati geolog evolucionist, Derek Ager, govoreći o ovoj evolucionističkoj metodi datiranja kaže: „To je problem koji nije lako riješiti klasičnim metodama stratigrafske paleontologije jer ćemo se očito staviti u nemogući kružni argument.“

Geolog evolucionist, J. E. O’Rourke, priznaje: „Inteligentan laik je dugo sumnjao na kružno razmišljanje u korištenju stijena da bi se datiralo fosile, a fosile da bi se datiralo stijene…Stijene datiraju fosile, ali fosili datiraju preciznije. Stratigrafija ne može izbjeći ovu vrstu razmišljanja, ako inzistira samo na korištenju vremenskih pojmova zato što je kružnost (kružno razmišljanje) nerazdvojivo prisutna u izvođenju vremenskih ljestvica.“

Geolog evolucionist, Robert Heron Rastall, kaže: „Ne može se zanijekati da sa strogo filozofskog stajališta geolozi ovdje argumentiraju u krug. Slijed organizama bio je određen istraživanjem njihovih ostataka položenim u stijenama, a relativne starosti stijena određene su ostacima organizama koje one sadrže.“

Također, kada su u snimljenom razgovoru upitali poznatog evolucionističkog paleontologa Donalda Fishera kako datira određene fosile, Fisher je odgovorio da to čini prema stijenama u kojima su pronađeni. A kada su ga nakon toga upitali nije li to kružno razmišljanje, Fisher je iskreno odgovorio: „Naravno. Kako biste drukčije to napravili?

Kako funkcionira to evolucionističko kružno razmišljanje? Naprimjer, pretpostavimo da je pronađena vapnenačka stijena koja sadrži očuvan fosil. Sedimentne stijene su vrsta stijena koje sadrže fosile, a njih evolucionisti niti ne pokušavaju datirati (određivati im starost) radioaktivnim metodama. Takve metode pokušavaju primijeniti samo na magmatske stijene. Umjesto toga, evolucionisti vjeruju da određivanjem starosti fosila mogu odrediti starost stijene. Pretpostavimo da je pronađeni fosil izumrla vrsta školjke. Takvu školjku oni su već ranije proglasili provodnim ili indeks fosilom i pripisali joj navodnu starost od X milijuna godina. Zbog te školjke, evolucionisti zaključuju da je stijena u kojoj je ta školjka pronađena također stara X milijuna godina. Kao što se vidi, sama stijena uopće nije proučavana. Njezina navodna starost je određena na osnovi fosila u njoj, a navodna starost ove vrste fosila je već ranije određena na osnovi vjere u ideju evolucijskog razvoja tijekom navodnih ogromnih vremenskih razdoblja. Ova vapnenačka stijena može biti potpuno ista vapnenačkoj stijeni bilo koje navodne starosti, ali ova stijena se ne može koristiti za određivanje starosti nje same. Vidimo, ovdje evolucionisti koriste fosile da bi odredili starost stijene, a ideja evolucije im zapravo određuje starost fosila. Evolucionisti vjeruju da su dublji slojevi stijena stariji, a one koji su iznad njih smatraju mlađim. Ispada da se starost mnogih sedimentnih stijena ne može odrediti na osnovi njih samih. Ako one ne sadrže fosile pomoću kojih se može odrediti starost u okviru evolucionističke sheme, onda oni promatraju druge slojeve koji sadrže fosile, iznad i ispod, koji im navodno mogu pomoći da umetnu njihovu starost između njih. Takvi slojevi ne moraju čak biti niti na istoj lokaciji, ali njihovi tragovi sa strane, možda na velikim udaljenostima, nekada im navodno mogu pomoći. Evolucionist će razmišljati otprilike na sljedeći način: „Na sreću, pronađena stijena ima fosil u sebi, indeks fosil, koji predstavlja organizam koji je živio u tijeku samo jednog vremena evolucijske povijesti. On u biti ne izgleda manje ili više napredan negoli drugi, ali ima jasne odlike koje se ponešto razlikuju od ostalih školjki. Kada vidimo ovu vrstu, mi znamo da je stijena u kojoj smo je našli stara oko X milijuna godina, zato što je ova vrsta školjke živjela prije X milijuna godina. Mnogi fosili nisu indeks fosili. Mnogi organizmi, uključujući razne vrste školjki, puževa, kukaca, čak i jednostaničnih organizama, nisu se promijenili tijekom svih tih stotina milijuna godina, i pronađeni su u mnogim različitim slojevima. Kako oni nisu živjeli u neko posebno vrijeme, mi njih ne možemo koristiti za određivanje starosti stijena. Samo se indeks fosili mogu koristiti zato što se samo oni nalaze u jednoj stijenskoj zoni, ukazujući time da su živjeli za vrijeme relativno kratkog razdoblja geološke povijesti. Mi to znamo jer ih pronalazimo samo u jednom razdoblju vremena. Svaki put kad ih pronađemo, mi određujemo starost stijene na osnovi njihove starosti.“ Ali, zaustavimo se za trenutak. Ovakav proces razmišljanja očito predstavlja kružno razmišljanje. Toga ne smije biti u ozbiljnoj, objektivnoj, čistoj znanosti. Umjesto znanstvenog procesa koji bi morao ići od promatranja do zaključka, mi ovdje vidimo evolucionističko kružno razmišljanje gdje evolucionistima zaključak objašnjava promatranje, koje, prema evolucionistima, dokazuje zaključak. Fosili bi trebali sadržavati glavni dokaz za evoluciju, ali, ustvari, mi vidimo da se starost stijena određuje zamišljenim stupnjem evolucije indeks fosila koje pronalazimo u stijenama, koji su sami datirani na osnovi starosti stijena. Tako evolucionisti po stijenama pokušavaju odrediti starost fosila, a po fosilima odrediti starost stijena. Dakle, radi se o krajnje neozbiljnom, neznanstvenom načinu razmišljanja. Svakome je jasno da nisu znali niti kada su nastali slojevi stijena, niti su znali kada su nastali fosili da bi pomoću njih mogli bilo što datirati. Cijela ideja takvog „datiranja“ je umjetno osmišljena i ne odgovara stvarnim činjenicama.

Kružno razmišljanje fosili stijene

Danas, u 21. st., možemo objektivno zaključiti da, u strogo znanstvenom smislu, nema niti jednog stvarnog znanstvenog dokaza da su sedimentne stijene i fosili u njima zaista stari milijunima godina. Krahom evolucionističkih metoda datiranja, automatski je i hipoteza darvinovske makroevolucije izgubila svako znanstveno opravdanje. O tome aktivni katolik, francuski stručnjak za sedimentologiju, Guy Berthault, član Geološkog društva Francuske, Francuskog društva sedimentologa i Međunarodnog društva sedimentologa, čije radove objavljuju Francuska i Ruska akademija znanosti, nedavno zaključuje: “Očito, ovo kratko vremensko razdoblje ne podupire evolucijsku hipotezu…predlažem geološku kronologiju u skladu s eksperimentalnim promatranjima utemeljenu na vremenu sedimentacije – vremenu koje nije dovoljno za evoluciju vrsta kakva je smišljena od strane zastupnika evolucijske hipoteze” (vidi).

Krah evolucionističkih radiometrijskih „metoda datiranja“            

Geolozi, geofizičari i fizičari kreacionisti podsjećaju da su nedavne eksperimentalne provjere radiometrijskih metoda datiranja na koje se evolucionisti pozivaju, a na osnovi kojih evolucionisti vjeruju da je Zemlja stara 4.6 milijardi godina, pokazale da su te metode datiranja znanstveno neupotrebljive i nevaljane. Naime, kada se pokušalo datirati stijene čiji je nastanak promatran, a to znači da je starost tih stijena svima poznata, rezultati koje su evolucionističke „metode datiranja“ pokazale bili su poražavajući za vjerovanje u Zemlju staru milijardama godina.

Stijena sa lokaliteta Hualalai nastala prije 200 godina, prema evolucionističkim „metodama“ ispala je stara 1.6 milijuna godina.

Stijena s vulkana Etna, nastala prije 2100 godina, ispala je stara 250.000 godina.

Također, stijena sa Etne, nastala prije samo 29 godina, ispala je stara čak 350.000 godina.

Stijena sa planine Lassen, stara 85 godina, ispala je stara 110.000 godina.

Stijena jednog od mlađih vulkana, Sunset Cratera, stara 950 godina, ispala je stara 270.000 godina.

Stijena vulkana Kilauea, stara manje od 200 godina, ispala je stara 21 milijun godina.

Stijena sa Kilauea-e, nastala u erupciji prije 40 godina, ispala je stara 8.5 milijuna godina.

Stijena sa talijanskog vulkana Strombolija, nastala u erupciji prije 38 godina, ispala je stara 2.4 milijuna godina.

Stijena vulkana Medicine Lake, stara manje od 500 godina, ispala je stara 12.6 milijuna godina.

Stijena novozelandskog vulkana Mt. Ngauruhoe, stara 60 godina, ispadala je evolucionističkom metodom K-Ar stara od 270.000 do 3.5 milijuna godina, metodom Rb-Sr 133 milijuna godina, metodom Sm-Nd gotovo 200 milijuna godina, a metodom koja se bazira na olovu, ta ista stijena ispala je stara čak 3.9 milijardi godina!

plakat John Morris

plakat Jay L. Wile

plakat Jim Mason 2

plakat Jim Mason

Sve ovdje navedeno je samo jedan dio rezultata nedavnih istraživanja. Dakle, imati povjerenje u evolucionističke „metode“ datiranja i imati povjerenje u vjerovanje da je Zemlja stara 4.6 milijardi godina, koje je utemeljeno na tim „metodama“, krajnje je neozbiljno, a dugoročno i opasno. Napuštanje vjere u povijesnu pouzdanost biblijske kronologije koja svjedoči o starosti Zemlje manjoj od 10.000 godina, a koju su nepokolebljivo držali oci i naučitelji Katoličke Crkve, nije opravdano, a pokazalo se iznimno opasnim. Napuštanje vjere u povijesnu pouzdanost biblijske kronologije Knjige Postanka, sa svakom sljedećom generacijom, donosilo je sve očitije zle plodove poput širenja moralnog relativizma i kulture smrti. Protivno sveprisutnoj evolucionističkoj propagandi, stijene ne daju svjedočanstvo o ogromnim vremenskim razdobljima koja evolucionisti očajnički trebaju da bi nekako hipotezu evolucije prikazali kao moguću. Također, podsjećaju znanstvenici, čak niti produljenje vremena ne može učiniti makroevoluciju mogućom jer se s produljenjem vremena povećava nered, djelovanje entropije, a u živim organizmina djelovanje genetičke entropije po nezaustavljivom nakupljanju mutacija što neizbježno dovodi do postupne degeneracije i izumiranja, a nikako do evolucije. Katolik 21. stoljeća ima sve potrebne argumente da s punim povjerenjem prihvati povijesnu pouzdanost biblijske kronologije upravo kao što su je prihvaćali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

GeoloskiSlojeviNisuDugaVremenskaRazdoblja

Što još prirodoznanstvenici govore o neutemeljenosti evolucionističkih metoda datiranja pogledajte od 1:04:40 do 1:12:57 ovog videa.

 

Vezani članci