nacija.hr

IZGUBLJENO – NAĐENO

Ova je parabola (uz onu o dobrom Samarijancu) sigurno najpoznatija parabola prosječnom poznavatelju Novog Zavjeta. Čuli smo je toliko puta da smo uvjereni kako je već o njoj sve rečeno.

Tekst: Ivica Ursić

„Kada je bogatstvo izgubljeno, ništa nije izgubljeno.

Kada je zdravlje izgubljeno, nešto je izgubljeno.

Kada je karakter izgubljen, sve je izgubljeno.“

(Billy Graham)

 

Nevjerojatan je popis svega onoga što je čovjek u stanju izgubiti.

Od materijalnog, pa sve do duhovnog.

Od bezvrijednog, pa sve do dragocjenog.

Slobodno možemo reći u stanju smo izgubiti sve.

Apsolutno sve.

Što smo u stanju pronaći?

Malo toga.

Jako malo.

A što smo u stanju izgubiti, pa isto to i pronaći?

Uglavnom kilograme.

Na onoj banalnoj, svakodnevnoj razini gubimo: prtljagu, ključeve, kišobrane, naočale, mobitele, šešire, rukavice, novčanike, osobne dokumente… i to nas užasno nervira.

Zatim s godinama gubimo: kosu, zube, sluh, vid, pokretljivost, seksualnu moć, snagu, apetit, živce… i to nas muči, baca nas u očaj, u depresiju.

I iz dana u dan gubimo: mir, čast, ponos, dostojanstvo, slobodu, vjeru, zdravlje, hrabrost, strpljenje, identitet, vjerodostojnost i karakter… ali to nas baš nešto puno i ne zabrinjava.

I konačno gubimo: vrijeme, nadu, zdrav razum, ideale, snove, obitelj, domovinu, dušu… ali tko bi još i o tome vodio računa.

Glavno je danas ne izgubiti kreditne kartice i naravno prije svega moć, bitno je ostati u igri, na vrhu, ne smije se izgubiti utjecaj, pozicija, status.

To što smo izgubili osjećaj za stvarnost, pravdu, milosrđe, to što smo se izgubili u labirintima laži i licemjerja, to što smo na kraju balade izgubili sami sebe, ma koga je uopće za sve to briga.

Poodavno izgubljeni više se niti ne nadamo da bi nas netko mogao pronaći.

Čitanje iz Evanđelja po Luki dio je 15-og poglavlja koje govori o Isusovom sjedanju za stol s grješnicima, o izgubljenoj i nađenoj ovci, o izgubljenoj i nađenoj drahmi i o izgubljenom i nađenom sinu.

Danas je u središtu naše pozornosti parabola o izgubljenom i nađenom sinu.

Teško je na prvi pogled vidjeti u ovoj paraboli nešto novo.

Ova je parabola (uz onu o dobrom Samarijancu) sigurno najpoznatija parabola prosječnom poznavatelju Novog Zavjeta. Čuli smo je toliko puta da smo uvjereni kako je već o njoj sve rečeno.

  1. godine, nizozemski teolog i pisac, Henri Nouwen posjećuje muzej Ermitaž u Sankt Peterburgu. Tu se susreće po prvi put s Rembrandtovim remek djelom „Izgubljeni sin“.

Slika je bila izložena na mjestu do kojeg je dopiralo dnevno svjetlo. Dva sata je Nouwen stajao kao hipnotiziran pred ovom slikom. Kako je vrijeme prolazilo sunce je mijenjalo svoj položaj i svakom promjenom kuta pod kojim je obasjavalo sliku Nouwen bi sagledao neki njezin novi aspekt. Kasnije će napisati: „Bilo je u slici „Izgubljeni sin“ toliko slika koliko je bilo promjena pozicije sunca u danu.“

I baš kao što je Henri Nouwen gledajući dva sata u Rembrandtovo remek djelo vidio toliko različitih slika, tako i mi ovu parabolu možemo sagledavati s bezbroj različitih aspekata. Danas sigurno na način koji je blizak ovom našem vremenu, u kojem caruje vrhunska tehnološka komunikacija, a mi smo se unatoč svemu ipak u njemu pogubili kao nikada do sada.

„Ja tražim nešto u životu.“

Ovo su uobičajene riječi koje danas često čujemo, poglavito kod mladih.

Jedna knjiga Amerikance naziva „nacijom tragača“. Čitava zapadna civilizacija u neprestanoj je potrazi.

Tražimo ono što smo izgubili.

Tražimo smisao svojega života.

Tražimo Boga. Tražimo sami sebe. Tražimo izgubljeno.

Ako se podsjetimo dviju parabola (koje se danas ne čitaju) iz ovog istog poglavlja (izgubljena ovca i izgubljena drahma) onda se možemo zapitati:

„Pa koji to pastir ne bi ostavio 99 ovaca i išao tražiti onu izgubljenu i našavši je ne bi proslavio s prijateljima? Pa koja to žena ne bi okrenula kuću naopako i potražila izgubljeni novčić i našavši ga ne bi pozvala susjede na feštu? Pa koji to otac ne bi sinu koji mu kaže: „Daj ti meni moje i odoh ja.“ dao što ovaj traži? I kad taj sin sve profućka i vrati se u dronjcima, koji to otac ne bi do zore feštao?”

Ali vidite nitko, ali baš nitko, od nas ništa od svega toga ne bi nikada učinio!

Nitko!

Nikada!

Pa to je suludo!

Ali Isus kaže: „Oprostite, ovo nisu priče o tome kako se vi ljudi ponašate. Ovo su priče o tome kako se Bog ponaša. Kužite li vi to?“

Bog je pastir koji traži, Bog je žena koja traži i Bog je Otac koji čeka.

Kako se samo ova definicija Boga ne podudara s našim suvremenim poimanjem Boga.

Kakav je Bog?

Da, Bog je velik, silan, dalek – jako, jako – dalek.

Bog je tamo – negdje. Daleko. Gore. Visoko.

Bog je pokrenuo ovaj svijet, postavio je određene zakone i svijet funkcionira, manje-više bez problema (ako mi sami nešto ne uprskamo) i Bog je otišao u zasluženu – mirovinu.

Ali Isus sada priča o Bogu koji ne miruje.

Bog traži, traži, traži i – nalazi.

Bog je onaj koji gleda kako doći do nas.

Isus Krist je najveći Božji čin u približavanju nama ljudima.

Isus Krist nas traži kako bi nas izgubljene vratio Bogu.

Isus Krist je Bog koji ne prepušta isključivo sve nama.

I nije gotovo između nas i Boga sve dok Bog ne kaže da je gotovo.

Samo jedan izgubljeni a pronađeni grješnik razlog je za veliku feštu na nebu.

I hvala Bogu da naša veza s Bogom ne ovisi isključivo o nama.

Hvala Bogu što mi, ne samo da imamo Boga koji nas voli ovakve kakvi smo, nego nas i traži tamo gdje jesmo. Tamo gdje izgubljeni lutamo.

Priča župnik o svojem susretu s jednom župljankom koja se je nakon dužeg izbivanja i nedolaženja u crkvu opet pojavila.

„Što je odlučilo da ste se vratili nakon toliko dugog vremena?“ pita župnik.

„Nisam ja odlučila vratiti se. Bila sam jednostavno dovučena ovdje.“ kaže ona.

„Dobro, pa tko je to učinio? Tko vas je dovukao?“ ustrajava župnik.

„Toliko sam vremena u svojem životu pokušavala pobjeći od Boga, a onda sam prošla kroz ružan razvod i Bog me je stjerao u kut, zgrabio me i evo me – tu sam.“

Što reći na sve ovo?

Možda samo jedno, ako pokušavate pobjeći od Boga, dok izgubljeni lutate bespućima života, pogledajte preko ramena …

 „Čak kad izgubiš sve za što si mislio da se može izgubiti,

netko naiđe i dade ti nešto besplatno.“

(Jenny Valentine, Broken Soup)

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci