nacija.hr

Fašnik je okultni obred u kojem katolik ne smije sudjelovati?!

Kod fašnika se ljudi oblače u demone da bi razbili strahove i otjerali demone koji ih plaše. Na kraju se taj fašnik zapali i ljudi vjeruju da su otjerali zle duhove. Taj magijski čin Crkva strogo zabranjuje jer ne treba griješiti i dati mjesta đavlu.

Tekst: Elvis Duspara

– Ti ne znaš kada je fašnik? – pita me jedna žena, aktivna vjernica, sva u čudu.

– Zašto bih ja znao kada je fašnik? – odgovaram ja.

– Svašta! Ti vjernik i ne znaš kada je fašnik?! – još uvijek ona u čudu.

– Kakve ja imam veze s fašnikom?

– Čekaj, stvarno ne znaš kada je fašnik? – još uvijek ona uporna.

– Kakav fašnik? O kakvom fašniku ti pričaš??? – dok to govorim vidi se na mom licu da mi se gadi ta riječ.

– Ti ne znaš što je fašnik??? – ubacuje se drugi, također aktivni “katolik”.

– Znaš li ti što je fašnik? – odbrusim mu jer već vidim s kojim duhovima razgovaram.

– I ne znaš kada je fašnik?

– Mene koji sam Isusov sluga pitaš kada je fašnik? Fašnik je okultna stvar. Najobičnije prizivanje demona!!! Kakve ja imam veze s fašnikom?– odgovaram s gnušanjem.

– Okultna stvar?! O čemu ti pričaš? To je dio crkvene godine. – eto i svećenika da svojim autoritetom odobri demonsko djelovanje.

– Dio crkvene godine? O čemu vi pričate velečasni? – zbunjen sam ja jer ne znam da li se šali ili misli ozbiljno.

– Jest, dio je crkvene godine. Uvijek smo se prije Korizme dobro proveselili i izludirali, a onda smo išli u Korizmu. – objašnjava on meni.

– Ako je dio crkvene godine, onda ne bi trebali imati problema pa da mi pokažete u katoličkom kalendaru mjesto gdje piše fašnik. – pokušavam ukazati da je proslava fašnika kao dijela crkvene godine plod njegove mašte.

– Uvijek smo slavili fašnik… i ti sada kažeš da je to demonska stvar? – eto još jednog.

– A što radite za vrijeme fašnika? Jel’ se oblačite kao demoni? – pitam ja.

– Da i što fali tome. Malo se izludiramo i proveselimo… – odgovaraju.

– A jel’ na kraju zapalite fašnik? – opet ja pitam.

– Da, kako i priliči. Fašnik se na kraju zapali. – opet dobijam odgovor.

– Eto, to vam je magijski čin koji Crkva strogo zabranjuje. Kod fašnika se ljudi oblače u demone da bi razbili strahove i otjerali demone koji ih plaše. Na kraju se taj fašnik zapali i ljudi vjeruju da su otjerali zle duhove. – pokušavam ja ukazati na magijske čine u fašniku.

– Pričaš gluposti. To je dio tradicije… uvijek smo slavili fašnik. – opet odgovor.

– Moj dida Ante nikada nije dozvolio da mu se djeca oblače kao demoni niti je mačkarama, kako su to kod mene u Bosni zvali, dozvoljavao da mu uđu u dvorište. Lopatom bi ih tjerao. – spominjem ja svoga svetog dida Antu koji je bio istinski Isusov sluga.

– De se ti malo drži onoga što kaže sveta i apostolska Katolička Crkva. – javlja se jedan “stručnjak”.

– Što se ti ne držiš onoga što kaže Crkva? Katekizam Katoličke Crkve 2117 kaže: “Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti tajne moći i staviti ih u vlastitu službu te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda kreposti bogoštovlja. A ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduhâ. Za osudu je također nošenje amajlija. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Crkva upozorava vjernike da ga se čuvaju. Traženje pomoći od tzv. tradicionalnih lijekova ne opravdava ni zazivanje zlih sila ni iskorištavanje lakovjernosti drugoga.” – potežem ja Katekizam jer vidim da meni ne vjeruju.

– Kakve to ima veze s fašnikom? – pita mene aktivni demonokatolik.

– Pa zato što je fašnik magija i čaranje, da ne kažem da se kod fašnika radi o čistom spiritizmu. – opet ja tvrdoglavo magare ne popuštam niti milimetra.

– Spiritizmu??? Ti nisi normalan. – dreči jedan kojemu nije potrebna maska.

– Ja nisam normalan, a ti se oblačiš kao demon da bi otjerao zlo?! Meni je Isus dao ovlasti da izgonim zle duhove u Njegovo Ime i nemam potrebe se maskirati u demona. Ti pališ fašnik da bi uništio zlo, a zapravo se time rugaš mome Gospodinu Isusu Kristu koji je umro na križu da bi uništio djela đavolska. – više nisam imao volje dalje se raspravljati.

Svake godine ista stvar i ista priča. Prizivaju se demoni, luduje se, a onda se glumi velikog “katolika” i odrekne se neke nevažne stvari u Korizmi. Kako se nitko ne odrekne spiritizma, da mi je znati?

Neki misle ako se iz šale ili nenamjerno uključe u to demonsko djelovanje da neće imati posljedica. No, varaju se jer svako sudjelovanje u okultnom činu je grijeh i povlači posljedice tog grijeha. Ako netko iz šale skoči s vrha zgrade iako nije vidio silu gravitacije, ne može izbjeći posljedicu da će se razbiti. Sila gravitacije djeluje i kod namjernog i kod nenamjernog skoka.

Sad će oni koji prakticiraju demonske aktivnosti mene optužiti da svugdje vidim demone, a zaboravljaju da Sveti Petar u 1. Petrovoj Poslanici 5, 8 nas opominje: “Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre.”.

– Čuj, u utorak imamo fašnik u školi. – obavještava me učiteljica.

– Ma, daj… nije valjda… pa to je čisti sotonizam. – ostao ja zatečen.

– Tako nam je u programu. Moramo obraditi fašnik. Pretpostavljam da kćer nećeš pustiti u utorak u školu zbog toga. – nastavlja učiteljica.

– Neću sigurno. Što će moje dijete tamo? Da je uvlačite u spiritizam?

– Ma, to ćemo mi lijepo obraditi. Znaš, stručnjaci su ustanovili da se mala djeca boje maškara pa su zaključili da je najbolje da im se od malena približi taj običaj. Tako vide da su iza maski pravi ljudi. – objašnjava mi učiteljica s kojom sam inače zadovoljan, ali sam malo preradikalan za nju.

– Pa, mala djeca imaju čist duh i normalno je da se boje maškara. Znači, vi ih od malena inicirate u okultno? – opet ja “fundamentalist” koji ne prihvaća tog demona zvanog Duh Asiza.

– Gle, po programu moramo to obraditi. – zaključuje učiteljica.

– Ali, ne moraš po savjesti… nisi dužna… – pokušavam je uvjeriti da nije u redu sudjelovati u magijskom činu.

Ne znam hoće li učiteljica odbiti sudjelovati u tom odvratnom činu koji se ruga Isusu Kristu kao jedinom Spasitelju, ali ostaje mi nada da će joj proraditi savjest.

Pričam sa suprugom o tom zlu kad mi ona kaže da nas je nazvao kum i rekao da vrtić u koji ide njegov klinac ima cijeli tjedan demonski dernek. Pa, ti daj svoje dijete u vrtić gdje ti odgajaju dijete da ljubi demone od malena. Što se dijete jače rasplače, to je njima pokazatelj da “terapija bolje djeluje”.

No, ima onih koji ne žele niti pod koju cijenu sudjelovati u toj njihovoj “terapiji”. Tako me prije par godina nazvao jedan brat u Kristu i rekao mi kako je samo njegov sin došao kao čovjek u vrtić. Ostalo su bili demoni.

Kao što me ne zanima kravlja teologija tako me ne zanima ni šutnja moje Crkve. Gospodin Isus Krist neće pitati u onaj dan koliko si zgrada sagradio, nego koliko si duša spasio. Odgovornost za njihove izgubljene duše će tražiti od onih koji su svojom šutnjom odobravali tu demonsku aktivnost.

Ja ne mislim šutiti jer moj Bog kojemu služim i pripadam jasno kaže u Ponovljenom Zakonu 18,9-14: “Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jahve, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike. Jer tko god takvo što čini gadi se Jahvi; zbog takvih odvratnosti njih i goni ispred tebe Jahve, Bog tvoj. Budi posve vjeran Jahvi, Bogu svome. Narodi koje ćeš naskoro otjerati s posjeda slušaju vračare i gatare, ali tebi to Jahve, Bog tvoj, ne dopušta.”

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci