nacija.hr

Kako je ugašeno masonsko “betlehemsko svjetlo”

Dok se donosi masonsko svjetlo od kojega neki očekuju prosvjeljenje istovremeno vidimo i slušamo sve veće propadanje u otpadništvo i bezakonje od strane učenih glava. Što je više u našoj Crkvi tog “svjetla” to je više svijeta i tame, a sve manje Crkve u svijetu.

Tekst: Elvis Duspara

– Nećeš valjda to napraviti? – s užasom u očima me pita jedan iz župe.

– Hoću. – mirno odgovaram.

– Ali, ne smiješ to napraviti! – i dalje je on zabrinut.

– Samo me gledaj. – smireno odgovaram.

– Nemaš to prava! To je stvar Crkve! – i dalje on mene odgovara.

– Ja sam Crkva.

– Ti Crkva?!

– Aha. Ja sam Crkva.

– Kako to misliš?

– Pa, tako. Lijepo. Crkvu čine vjernici, a ja sam dio Crkve. Mali dio, ali sam ipak dio Crkve. Znači, ja sam Crkva.

– Ali, ovo su odobrili biskupi!!!

– Njihov grijeh. Ja ne želim sudjelovati u tome. U biti, ne samo da ne želim nego se niti ne usudim mirno to promatrati.

– Tebe treba spriječiti u tome.

– Pa vi onda dovedite zaštitare neka me zaustave. Možemo zovnuti i novinare pa neka snimaju. Zašto ne bi bio kompletan skandal?

– Stvarno te treba spriječiti u tome. Ne smiješ to uraditi. Reci da se šališ.

– Ne šalim se.

Sljedeću nedjelju je bilo jako svečano.

– Sada će nam izviđači unijeti Betlehemsko svjetlo. – reče župnik za vrijeme Svete Mise kod mene u župi.

– Sramota. Evo nama masonskog svjetla. Luciferovo svjetlo. Nema to veze s Isusom. – govorim na glas kao i prošle godine dok me ovi lobotomizirani polupani “katolici” gledaju u čudu.

– Luđak! – čitam im u pogledima.

Traje Sveta Misa, a ja samo gledam to Luciferovo svjetlo. Niti znam koje je čitanje niti što svećenik govori. Samo piljim u to svjetlo, i ono u mene. Izviđači stoje sa svojim barjacima u Prezbiteriju. Kao oni čuvaju to svjetlo. Ili mu odaju počast? Svjetlo je postavljeno odmah ispred Oltarskog Stola.

– Bože moj, Bože Izraelov, što da radim? – u mislima se obraćam svome Bogu.

– Pa, oni se rugaju s Tobom i Tvojim Sinom. – opet sam u mislima.

– A opet, ljudi to doživljavaju kao svjetlo Tvoga Sina. Nema u tome loše. – sam bijem bitku u sebi.

– Ali, da je to svjetlo Tvoga Sina, onda ga ne bi mogao predsjednik Sabora unijeti u crkvu. – opet se u mislima obraćam svome Bogu.

– Da je to svjetlo Tvoga Sina, onda ga predsjednik Sabora ne bi mogao držati niti s azbestnim rukavicama nego bi mu spržilo ruke. Predsjednik Sabora predstavlja abortus, nadolazeće otpadništvo i bezakonje. Nije mi jasno kako to dozvoljavaju unutar Crkve? – i dalje ja u mislima.

– Idem ugasiti to masonsko svjetlo koje se ruga mome Stvoritelju. – kažem svojima na glas kada je Sveta Misa završila.

– Nemoj Elvise. To se ne rješava tako. – kaže mi moj zemaljski tata.

– A kako se rješava? Pisao sam o tome i oni opet unose to masonsko svjetlo. – odgovaram.

Shvaćam da ljudi ne reagiraju na anomalije unutar Crkve jer im nije stalo i zato što Crkvu ne doživljavaju kao svoju.

– Nemoj, ionako ti se svi smiju. – kaže mi supruga.

– Neka se smiju svojoj duši koja im propada. – odgovaram dok idem prema Prezbiteriju.

– Blagoslovljen da si ti Bože Izraelov, Kralju moj. Ti znaš što mislim uraditi i zato Te molim da me spriječiš na bilo koji način ako to svjetlo predstavlja Tvoga Sina. Ako to svjetlo ne predstavlja Tvoga Sina, molim Te da me blagosloviš. – molim se klečeći dok narod izlazi iz crkve.

Ustajem i nisam još ni završio puhanje, a to masonsko svjetlo se ugasi. Neopisivi mir.

Dok sam odlazio, bacam pogled preko ramena i vidim zvonara kako u čudu gleda to ugašeno svjetlo. Čudi se čovjek i ode u sakristiju. Ja idem prema izlazu i opet preko ramena vidim da ga je zvonar ponovno upalio.

Razmišljam o licemjerima koje će ovaj tekst zgroziti. O onim istim licemjerima koji su bili puni oduševljenja kada je onaj američki nogometaš se odbio susresti s američkim predsjednikom koji podržava abortus. No, kada im hrvatski predstavnik abortusa unosi masonsko svjetlo u Katedralu onda s time nemaju problema?! Ali, nije ih niti kriviti jer ih nema tko podučiti o pravoj pozadini toga.

– Jel’ ti zna župnik da si ugasio to svjetlo? – pita me jedan.

– Ne znam da li zna, ali napisat ću što sam uradio. Ionako ništa ne činim tajno. – odgovaram.

***

Djeca mrdaju po daljinskom kad odjednom vidim da je biskup Vlado Košić gost kod Marka Jurića u emisiji Markov Trg.

– Ne diraj! Ostavi to! – viknem.

Inače, meni je biskup Vlado postao super lik kada je pozvao vjernike na molitvu za pravednu presudu generalima.

I onda Marko Jurić pokrene pitanje abortusa, a meni se ote uzvik:

– To Marko! To ga pitaj.

Zanimalo me što to ima za reći biskup koji se molio “bogu” da pobijedi članica Trilateralne komisije i zagovornica abortusa. Također, živo me zanimalo što to ima za reći biskup koji je Most optužio za izdaju kada su se “dogovorili” sa SDP-om. Ako sam ga tada dobro shvatio, za razliku od SDP-a, odabrati ubijanje djece u utrobi majke skupa s HDZ-om nije izdaja nego nacionalni interes?!

I krene biskup Vlado nešto mudrovati, govoriti… a meni prođe kroz glavu:

– Hej, pa vjeruje li ovaj u Boga?

Priznajem da sam očekivao biskupa koji grmi protiv abortusa. Koji grmi protiv struktura koje ubijaju djecu. Naivno sam se nadao da će biskup reći da je svaki onaj koji zastupa koncept abortusa najobičnije pseto i neka ne dolazi u crkvu. Da takvoga kada umre treba pokopati kao kakvog džukca jer ako je znao donijeti pseći zakon neka bude i pokopan kao pas. Od biskupa se očekuje da obavijesti javnost da je svaki onaj koji sudjeluje u abortusu, ako dođe do učinka, ušao u izopćenje unaprijed izrečeno kako to jasno govori kanon 1398 Zakonika Kanonskog Prava Katoličke Crkve.

Osjećao sam žalost što biskup nije rekao da abortus rade sotonisti, što ih nije pozvao na pokajanje i odricanje od tog sigurnog puta u pakao. Umjesto toga biskup nešto stidljivo pođe govoriti protiv duha hedonizma?!

– O čemu ti to biskupe pričaš? – mislim se u sebi.

No biskup nastavlja s nekim čudnim naukom koji možete vidjeti na snimci od 54:35:

– I u Starom Zavjetu imamo primjer žrtvovanja Izaka kada Abraham misli…, evo, to je zapravo njegova želja, upravo iz tih poganskih kultova, nadahnuta da žrtvuje sina. Ali Bog mu kaže NE! Ni pod koju cijenu. Ne smije se čovjeka žrtvovati! Dakle, Bog intervenira i sprečava čak i tog pobožnog Abrahama koji si je umislio da će tako Bogu udovoljiti. Evo, tako imaju mnogi danas, na žalost, krivo poimanje o Bogu. – reče biskup, a meni skoro suze krenule na oči od tuge što čujem takve riječi iz usta jednog biskupa.

– Štooo??? – ne vjerujem ja svojim ušima što sam upravo čuo.

Ako netko sporo čita, biskup reče da je Abraham bio neki pogani luđak koji je sebi UMISLIO da mu se Bog obratio?! Kušnju koju je prošao Abraham, biskup uspoređuje s abortusom, a uzora vjere, Abrahama stavlja u istu ravan sa sotonistima koji ubijaju djecu?! Nadam se da će se biskup pokajati za ovo i uzvjerovati da je Riječ Božja istinita! A ta Riječ jasno kaže u knjizi Postanka 22,1-2: “Poslije tih događaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: “Abrahame!” On odgovori: “Evo me!” Bog nastavi: “Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i pođi u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje ću ti pokazati.”

Ludo vrijeme! Totalno ludo. Oni koji bi trebali voditi lutaju totalno izgubljeni.

Slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti kako nam i govori Isus Krist.

– Na kraju čovjeku dođe žao što nije djetetu dopustio da prebaci program. – kaže moj prijatelj Renato Šelj.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci