nacija.hr

Molekularni strojevi su nastali izravnim Božjim stvaranjem, a ne evolucijom

S razvojem različitih područja biologije, otkrivaju se zapanjujuće složeni, inteligentno dizajnirani, životno važni sustavi čiji se postanak ne može valjano objasniti hipotezom o postupnom nastajanju evolucijom. Najsuvremenija znanost upućuje na postanak po izravnom Božjem stvaranju.

Tekst: Ivan Rusarin

Neumanjiva složenost sustava

U novije vrijeme suvremena znanost otkriva činjenicu da doslovno tisuće vitalno važnih, iznimno složenih ‘strojeva’ u svakoj stanici organizama imaju odliku neumanjive složenosti sustava. Taj izraz znači da svi dijelovi sustava međusobno odgovaraju, utječu jedni na druge i zajedno rade i doprinose svojoj osnovnoj funkciji, a uklanjanje bilo kojeg od dijelova sustava uzrokuje potpuni ili vrlo veliki gubitak učinkovitosti sustava. To znači da svi dijelovi moraju biti odgovarajući, ispravni i točno posloženi da bi sustav zaista ispravno funkcionirao, a ako se samo jedan dio ukloni, cijeli sustav ne može valjano izvršiti svoju svrhu.

Na primjer, oči i čitav sustav vezan za osjetilo vida (vidi ovdje), imunosni sustav, mreže regulacije gena i sustav zgrušavanja krvi jesu neumanjivo složeni sustavi.

Jedan od najpoznatijih je i bakterijski bič (flagellum, flagela). Biolozi koji su progovorili o tome ističu da se takvi sustavi nikako nisu mogli formirati evolucijom, tj. postupno, malo pomalo, korak po korak tijekom vremena, već kažu da je jasno da su ti sustavi morali biti sastavljeni brzo, čak odjedanput, sve zajedno.

Boeing 747

Boeing 747 koji ima 6 milijuna dijelova od kojih niti jedan sam za sebe ne može letjeti, već to mogu tek kad ih se sve skupi i pravilno posloži. Isto je i s biokemijskim “strojevima” vitalno važnim za život. Morali su od samoga početka biti cjelovito stvoreni.

Neki biolozi u vezi neumanjive složenosti sustava ističu slikovit primjer aviona Boeinga 747 koji ima 6 milijuna dijelova od kojih niti jedan sam za sebe ne može letjeti, već to mogu tek kad ih se sve skupi i pravilno posloži, a situacija u živim organizmima jest takva da su doslovno tisuće biokemijskih „strojeva“ u jednoj stanici vitalno važni da bi stanica funkcionirala, dakle morali su biti stvoreni i posloženi zajedno odjednom inače stanica ne bi funkcionirala. Biolozi ističu da postoji jasna granica količine komponenti koja se može ukloniti da sustav još nekako funkcionira (ali, osakaćeno), a dalje od toga slijedi kolaps.

Suočeni s ovim činjenicama koje ih šokiraju, evolucionisti su pokušali u javnosti, uz pomoć financijski jakih, evolucionistički orijenitranih medija, stvoriti privid da su taj problem riješili hipotezom tzv. koopcije ili predadaptacije. Hipotezom koopcije ili predadaptacije evolucionisti su iznijeli svoje vjerovanje po kojemu su neki dijelovi biokemijskih „strojeva“ možda počeli mijenjati svoje funkcije i postupno su se dijelovi zajedno slagali točno kako treba biti, te da su upotrijebljeni dijelovi drugih sustava koji su čak ranije služili nekoj drugoj svrsi, tj. evolucijski su „posuđivani“ dijelovi drugih sustava da bi se izgradili ovi danas vidljivi složeni sustavi. No, u zadnjih par godina, analize biologa i biokemičara pokazale su da je ta evolucionistička hipoteza znanstveno nerealna i nije bila utemeljena na promatranim činjenicama. Također, ta hipoteza nije dala odgovor na porijeklo svih komponenti sustava, a deseci dijelova sustava specifični su samo za te pojedinačne sustave i nema ih niti jedan drugi sustav, a to znači da nisu mogle biti „posuđivane“ iz drugih sustava. Također, takav zamišljeni neživi proces ne bi mogao održati zamišljene prijelazne varijante biokemijskih „strojeva“ koje su izgubile jednu funkciju, a još nisu počele vršiti novu funkciju, a znanstveno je dokazano da mutacije i prirodna selekcija to ne mogu izvesti.

Primjer: Bakterijski bič (flagellum, flagela)

Bakterijski bič je organ koji služi pokretanju nekih vrsta bakterija. Bič koji znanstvenicima služi kao primjer okreće se velikim brojem okretaja u minuti, a za samo ¼ okretaja može promijeniti okretanje u drugom smijeru i uz to mnoge druge karakteristike. Bakterijski bič se sastoji od preko 40 dijelova. Svi ti dijelovi moraju biti organizirani u sustav na pravi način, i svaki od tih dijelova mora u njemu biti u pravo vrijeme (u isto vrijeme) i na pravom mjestu da bi sustav mogao raditi potpuno valjano. Ako neka sporedna sastavnica sustava nedostaje, u određenim okonostima sustav nekako može i dalje funkcionirati, ali bez ključnih mehaničkih dijelova ne može raditi. Ako samo jedan od ključnih dijelova (npr. rotor) nedostaje ili nije na pravom mjestu u pravo vrijeme, taj „motor“ ne može obavljati svoju funkciju i ubrzo taj organizam biva eliminiran zbog nemoći da preživi. To znači da je morala već u samom početku postojati genetska informacija u kojoj je sve to kodirano, od toga kako izgraditi specifične dijelove do toga kada će koji dio biti izgrađen. A da bi ta genetska informacija mogla obaviti svoj posao u stanici, potrebna je još jedna mreža proteinskih „strojeva“ koja mora tu informaciju, „čitati“ i obraditi, a to isto tako mora biti neumanjivo složen sustav. Evolucionisti do danas nisu dali niti jedno znanstveno valjano objašnjenje kako bi ovaj iznimno složen sustav bakterijskog biča postupno evolucijski nastajao.

Bakterijski bič

Bakterijski bič je primjer neumanjivo složenog sustava. Ako se bilo koji od ključnih dijelova ukloni ili nije na pravom mjestu u pravo vrijeme, organizam ne može preživjeti. Nema znanstveno utemeljenog tumačenja kako bi bič mogao nastajati postupno evolucijski. Sve upućuje da je od početka izravno stvoren kao cjeloviti sustav.

Evolucionisti su pokušali svoj problem riješiti tvrdeći da neke proteine koji su dijelovi bakterijskog biča  možemo pronaći i u jednostavnijim sustavima, tj. u „stroju“ kojim bakterija ubrizgava proteine u stanicu kroz staničnu membranu. Taj „stroj“ naziva se sekrecijski sistem tip III (TTSS), a sadržava 10 proteina koji se također mogu pronaći i u bakterijskom biču. Time su evolucionisti pokušali tvrditi da ovo pokazuje da proteinski dijelovi iz flagelarnog motora mogu vršiti i druge funkcije – one funkcije koje je prirodna selekcija mogla sačuvati u tim jednostavnijim strukturama. I tada, prema vjeri evolucionista, takve strukture bi bile prikupljane i slagane u složeni molekularni stroj poput bakterijskog biča. Dakle, evolucionisti vjeruju da je složeni bič nastao evolucijom iz TTSS-a. No, ubrzo su stručnjaci na ovome području pokazali da je taj sekrecijski sistem zapravo, po svemu sudeći, primjer gubitka, tj. devolucije iz složenog sustava bakterijskog biča, a nikako, ni na koji način, nije primjer u korist ideje darvinovske evolucije. Biolozi su otkrili se bič neće formirati iznad određene temperature, već se tada umjesto biča formiraju neke sekrecijske organele koje su zapravo degeneracija biča. Čak i evolucionisti spominju degeneraciju motora biča gdje se dogodilo da su geni zaduženi za izgradnju bakterijskog biča bili djelomično ili potpuno izgubljeni, a samo neki proteini, npr. oni povezani s TTSS-om su bili sačuvani. Biolozi ističu da ovo snažno upućuje da je TTSS zapravo rezultat gubitka, devolucije iz složenijeg sustava biča. Neki su evolucionisti zbog ovoga tvrdili da se tu vidi da je ovo ipak sustav koji se može umanjiti, a da ipak ima neku funkciju. Ali, izvorna funkcija ovog sustava je pokretanje organizma, a ona je ovime izgubljena. Dakle, kada je u pitanju izvorna funkcija vezana za pokretanje organizma, ovo je definitivno neumanjivo složen sustav. Slikovito rečeno, čovjek se može u potpuno ispravnom kombiju i voziti (što je izvorna funkcija), ali čak i živjeti u njemu. Ako se ukloni važan dio upravljačkog ili pogonskog sustava, kombi se još uvijek može koristiti kao nekakav dom, ali je beskorisan za prijevoz. Izgubljena mu je izvorna funkcija. U tom smislu, radi se o neumanjivo složenom sustavu. Prema svemu što je znanstveno otkriveno, bič definitivno nije rezultat evolucije iz TTSS-a, već je kao oduvijek neumanjivo složen sustav izravno stvoren u cjelovitom stanju. Neki biolozi ističu da njihova istraživanja čak upućuju na zaključak da TTSS nije niti rezultat devolucije iz biča, niti je bio ko-opcijom evolucijski pomalo sklapan, već tvrde da je porijeklo ta dva sustava oduvijek bilo odvojeno. Dakle, nisu jedan drugome niti predak, niti potomak, već su oduvijek odvojeni tipovi sustava što bi također snažno upućivalo na izravno stvaranje. Također, s obzirom da bakterijski bič  ima desetke proteinskih dijelova koje se ne može pronaći u niti jednom drugom sustavu, evolucionisti ne znaju odgovoriti na pitanje odakle bi se „posudili“ ti dijelovi da bi ih se postupno ugrađivalo u zamišljenu evolucijsku izgradnju biča.

Dodatni problem za ideju o evolucijskom postupnom nastajanju jest i činjenica da npr. bakterija MO-1 ima sedam bičeva umotanih u omotač.

MO-1 bakterija 7 bičeva i mehanizam

Zapanjujuće složeni sustav bakterije MO-1

Ova bakterija može 10-ostruko nadmašiti ogromnu brzinu bakterije E. Coli. Zapanjujuće je kako svi bičevi rade istovremeno, usklađeno bez da ometaju jedan drugoga. Nedavno je otkriveno da im to omogućuje iznimno inteligentno dizajniran mehanizam. Za ovakav zapanjujuće složeni sustav evolucionisti naravno nemaju nikakav ozbiljniji pokušaj objašnjenja kako bi to moglo evolucijski malo pomalo nastajati, usklađivati se, zajedno se umotati u omotač, itd.  Uz to, problem za evolucioniste je i činjenica da MO-1 bakterija ima sposobnost osjetiti Zemljin magnetizam i slijediti Zemljin sjeverni magnetni pol.

Poznati katolički teolog, biskup mons. prof. dr. Andreas Laun, podsjetio je, 2002. godine, da je sam Darwin dao smjernicu kako prepoznati propast ideje evolucije: „Sam Darwin je rekao: ‘Ako bi se dokazalo da postoji neka vrsta složenog organa koja nije mogla nastati kroz puno malih promjena koje su slijedile jedna drugu, tada bi moja teorija potpuno propala.’“ Kao jedan od primjera organa koji ruši ideju darvinovske evolucije, biskup dr. Laun navodi upravo primjer neumanjivo složenog sustava bakterijskog motora: „Elektro-motor bakterije…potpuno je nemoguće da su se ovi motori mogli razviti malim koracima evolucije, upravo nemoguće poput poznatog primjera majmuna koji bi slučajnošću napisao djela Shakespearea.“

Sve otkriveno upućuje na točnost Božje objave u Svetom Pismu koja svjedoči da je Bog ne-evolutivno, izravno stvorio potpuna, u svakom pogledu cjelovita stvorenja. „Riječima Gospod stvori djela svoja…i ništa nije stvorio nepotpuno“ (Sirah 42,15.24).

Vezani članci