nacija.hr

Gdje su nestali katolici?

Iako sve ukazuje na posljednja vremena i sve je veće bezakonje, ali smiju li kršćani nijemo promatrati dok se psuje Boga? Što napraviti i što ste vi napravili u takvoj situaciji?

Tekst: Elvis Duspara

– Blagoslovljen Bog Izraelov! – ulazim u Poštu prije nekoliko dana.

– Molim?! – pita me gospođa za pultom koju znam od prije i s kojom rado popričam.

Dok je dizala pogled prema meni vidim da nije sigurna da je dobro čula što to ja reče.

– Blagoslovljen Bog Izraelov! – ponovim ja ovaj puta sporije i mrvicu glasnije da svako uho čuje.

Muk. Tišina. Čuje se zujanje nekih uređaja. Ljudi koji čekaju u redu se smrznuli kao da sam rekao: “Ovo je pljačka!”

U biti, da sam kojim slučajem rekao “ovo je pljačka” lakše bi se snašli, ali reći “blagoslovljen Bog Izraelov”, e to je totalno neobično. Pa, gdje ću ja tako pozdraviti?!

– Kaže se dobar dan! – ispravlja me gospođa za pultom i osjeća potrebu me podučiti kako se pozdravlja u jednoj sekularnoj Hrvatskoj.

– To “dobar dan” neka govore oni koji ne vjeruju u Boga. Red je da oni koji vjeruju u Boga malo poprave prosjek.

U tom trenutku se prema meni okreće jedna bakica koja također čeka u redu i ja dobijam prekrasni smiješak pun ljubavi. Još uvijek vidim njene oči iz kojih isijava čista ljubav, a koje mi govore: “Bravo sinko.”

Prvo što mi je prošlo kroz glavu je da zagrlim tu svoju sestru u Kristu, ali sam se suzdržao. Gdje ćeš nepoznate ljude grliti?! Da je možda na njenom mjestu bio kakav pas, to bi bilo društevno prihvatljivo jer se pse može grliti čak i ako su nepoznati. Ali ljude, e ljude je nedopustivo grliti. S obzirom da bakica nije pas, odustajem od grljenja i mirno čekam u redu…

Sjedim u kafiću na poslovnoj kavi i odjednom dolaze neka tri dečka u nekim radnim odijelima. Sjedaju iza mojih leđa i naručuju piće. Jedan od njih nešto jako “važno” objašnjava. No, on jadan ne zna pričati jer svaku treću riječ psuje Boga i kada bi se izbacile te psovke on zapravo nije rekao ništa. Glasan je i svi ga čuju, ali nitko ne vidi problem u tome što demon u njemu huli na Boga.

– Blagoslovljen budi Bog! Blagoslovljeno Njegovo sveto Ime! – kažem ja svaki puta kada čujem psovku na Boga.

– Koji luđak! – čitam u pogledima ljudi koji u čudu dižu pogled prema meni.

– Blagoslovljen da si ti Bože Izraelov. Molim Te, u ime Isusovo, neka budu svezana sva ta pogana usta koja hule tvoje sveto Ime. Molim Te, Oče, u ime Isusovo neka odstupi svaki nečisti duh koji huli na Tebe. – govorim na glas ne okrećući se prema njima.

Siguran sam da me svi čuju. Neka čuju.

Dečki se dižu istog trenutka i odoše, a ja čovjeku s kojim dogovaram posao govorim:

– Ma, znate, ja sam vam aktivni katolik. Ne znam što mi se događa, ali osjećam skoro pa tjelesnu bol kada netko psuje Boga.

– Hm, vidim… ali, oni odoše bez riječi… – kaže čovjek nekako zamišljen.

I sad se ja razmišljam, u Hrvatskoj je deklarirano 86% katolika. Ako uzmem u obzir pravoslavce i protestante sigurno u Hrvatskoj ima preko 90% onih koji tvrde da vjeruju u Isusa Krista. Koji su to licemjeri! Da nisu licemjeri, onda bi bilo normalno da svaki onaj koji vjeruje u Isusa Krista svojim životom i svjedoči to što vjeruje.

– Ja nikada nisam čula taj pozdrav koji ti upotrebljavaš. – kaže mi je jedna gospođa koja se čudom ne može načuditi svaki puta kada ja kažem “Blagoslovljen Bog Izraelov”.

– To je zato što ne čitaš Sveto Pismo. – odgovaram ja.

– Ja znam da se kod nas uvijek pozdravljalo s “Hvaljen Isus!” – odgovara ona meni.

– Pa ti onda pozdravljaj tako.

– Eh, pa ne mogu. Ne pozdravlja se tako.

– Sad si rekla da se kod tebe uvijek tako pozdravljalo.

– E, ali danas su druga vremena. Nitko tako više ne pozdravlja pa neću ni ja. Smijali bi mi se ljudi.

Koji ljudi bi se smijali? Onih 90% koji kažu da vjeruju u Isusa Krista?! Oni licemjeri koji se rugaju Isusu Kristu time što kažu da vjeruju u Njega? Pa, neka se smiju. Po zakonu vjerojatnosti ako uđem u neki prostor i pozdravim s “Hvaljen Isus”, onda bi valjda od deset ljudi njih devet trebalo odgovoriti kako treba. Samo jedan će se čudom čuditi kakav je to pozdrav pa možda nekoga priupita tko je taj Isus kojega čuje na svakome koraku. No, realnost je da te njih devet gleda u čudu, a samo jedan se obraduje i glasno odgovori?!

Nekada imam osjećaj da je 1945. i da su partizani tek ušli u grad.

Isto je i s psovkom. Ako se u kafiću nalazi deset ljudi i dođe neki demon koji huli na ime Svevišnjega, onda bi njih devet trebalo reagirati i ne dozvoliti mu da psuje Sveto Ime Božje. Samo jedan bi se mogao praviti nezainteresiran što netko psuje Onoga koji je sve stvorio.

Da kojim slučajem uđe demon i krene cijelom kafiću psovati mater siguran sam da bi se našlo par momaka koji bi podučili demona da mu nije dozvoljeno psovati njihovu mater. No, ti licemjerni duhovno polupani “katolici” nemaju problema kada netko huli na Boga.

Licemjeri jedni! Sto puta su dosljedniji oni koji kažu da ne vjeruju ili da ne znaju da li Bog postoji, nego vi koji lažete i sebe i Boga time što se izjašnjavate kao kršćani. Sram vas bilo. Budite pošteni i recite da ste pogani koji ne poznaju Boga Izraelovog.

Možda i vjerujete u Isusa Krista, ali vas je strah što će svijet reći. Pa, vi i ne pripadate svijetu i svijet vas mrzi jer pripadate Isusu Kristu. Kada bi pripadali svijetu, svijet bi vas ljubio kao što ljubi svoje.

Jao onome sluzi Isusa Krista kojega svijet voli! Nešto nije u redu s njegovom vjerom. Pa, Isus Krist garantira progon!

– Ej, on ti se prekriži prije jela! Za to treba imati hrabrosti. – čujem svako malo od polupanih “katolika”.

– A, jel’ se ti pomoliš prije jela? – pitam.

– Hm, čuj, neugodno mi je to. Ja se pomolim u sebi.

Čuj to, vrhunac “hrabrosti” je kada se netko prekriži prije jela?! A, jest vam hrabrost “prekrižiti” se u sebi.

– Sretni blagdani! – kaže mi jedna žena.

– Koji blagdani?! – pravim se ja blesav.

Poprilično sam siguran kada uskoro krenu progoni Isusovih slugu, da će velika većina od onih 86% deklariranih “katolika” u svome kukavičluku biti najrevniji progonitelji.

Dok budu nosili petokraku čudit će se hrabrosti Isusovih slugu jer ne znaju da kršćani nisu sami od sebe hrabri nego je hrabar Onaj koji boravi u njima i On im daje snagu koju svijet nema.

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci