nacija.hr

Slabljenje magnetskog polja Zemlje: Starost Zemlje je manja od 10.000 godina

Opće je poznata stvar da Božja Objava u bibijskoj Knjizi Postanka svjedoči o starosti svijeta od oko 6000 do 7500 godina. Temelji glavnog evolucionističkog dogmatskog vjerovanja u Zemlju staru navodnih 4.6 milijardi godina nisu znanstveno čvrsti. Daleko više činjenica upućuje na malu starost Zemlje, tj. na doslovno-povijesnu točnost biblijske kronologije, upravo onako kako su je nepokolebljivo držali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Tekst: Ivan Rusarin

Zemlja je okružena magnetskim poljem koje štiti živa bića od sunčevog zračenja. Bez njega život ne bi mogao postojati. Zato su znanstvenici bili iznenađeni kada su otkrili da to polje ubrzano opada. Jačina magnetskog polja Zemlje mjeri se od 1835. godine. Totalna energija u magnetskom polju se smanjuje tako da svakih 1465 godina Zemljin magnet gubi pola one jačine koju je imao na početku tog razdoblja. To znači da je prije 1465 godina magnetsko polje bilo dvostruko jače nego danas.

Razna mjerenja potvrđuju ovo opadanje. Otkad su mjerenja počela 1835. godine, ukupna energija pohranjena u Zemljinom magnetskom polju opada za 5% svakih sto godina. Arheološka mjerenja pokazuju da je prije 1000 godina magnetsko polje bilo 40% jače. Novija mjerenja, pod nazivom International Geomagnetic Reference Field, najpreciznija ikad, pokazuju neto gubitak energije od 1.4% u samo tri desetljeća (od 1970. do 2000.). To znači da se energija polja dvostruko umanjuje otprilike svakih 1465 godina. Kada su mjerenja započela godine 1835. snaga polja bila je 8558 Am2 x 1022, 1965. god.  8017 Am2 x 1022, 1975. god. 7927 Am2 x 1022, 1985. god. 7871 Am2 x 1022, 1995. god. 7812 Am2 x 1022, a 2005. god. 7768 Am2 x 1022 . National geographic, 2004. godine, izvješćuje da je u naše vrijeme magnetsko polje 10 % slabije nego što je bilo polovinom 19. stoljeća.

Fizičar dr. Russel Humphreys, kao bivši evolucionist, kaže da evolucionistički pokušaji da objasne slabljenje magnetskog polja Zemlje unutar svojih zamišljenih milijardi godina starosti Zemlje nisu znanstveno zadovoljavajući.

Evolucionist geofizičar, David Stevenson, sa California Institute of Technology je, 29. kolovoza 2014. godine, iskreno izrazio zbunjenost koju Zemljino magnetsko polje izaziva kod evolucionista i svih istraživača koji vjeruju da je Zemlja stara milijardama godina. Stevenson o tome kaže: „Upravo u ovom trenutku postoji problem s našim razumijevanjem Zemljine jezgre i to je nešto što je iskrsnulo tek tijekom zadnjih godinu ili dvije. Problem je ozbiljan. Mi ne razumijemo kako je Zemljino magnetsko polje trajalo milijardama godina. Znamo da je Zemlja imala magnetsko polje većinu svoje povijesti. Ne znamo kako je Zemlja to uspjela. Sada imamo manje razumijevanja nego što smo to ranije mislili da imamo prije desetljeća o tome kao je Zemljina jezgra funkcionirala tijekom povijesti.“

Evolucionisti su pokušali toj činjenici pobjeći idejom preokreta (hipotezom reverzija) u kojoj tvrde da u prošlosti iz nepoznatih razloga magnetno polje više puta sporo okretalo i to pokušavaju objasniti određenim magnetizmom u stijenama. Iako ideju preokretanja magnetskog polja Zemlje ne prihvaćaju svi znanstvenici, velika većina njih vjeruje da su se preokretanja polja dogodila. Fizičari, geolozi i geofizičari kreacionisti koji prihvaćaju ideju preokretanja polja ističu da su istraživanja stijena pokazala da su se ta preokretanja događala iznimno brzo, u razdoblju od par tjedana ili čak svega par dana, u katastrofičkim uvjetima globalnog Potopa. Znanstvenici kreacionisti kažu da su uzrok zemljinog magnetskog polja slobodno-opadajuće električne struje u zemljinoj jezgri. Ovo znači da električne struje prirodno gube energiju ili „opadaju“ kako teku kroz metalnu jezgru. Iako se to razlikuje od najčešće promoviranog modela (onog evolucionističkog), u skladu je s našim znanjem o tome šta sačinjava Zemljinu jezgru. Na osnovi onoga što znamo o provodnim osobinama tekućeg metala, ova slobodno-opadajuća struja nastala bi nakon formiranja Zemljine vanjske jezgre. Međutim, ako je jezgra starija od 20.000 godina, onda bi početna energija toliko ugrijala Zemlju da ona ne bi mogla biti prekrivena vodom. To znači da Zemlja mora biti mlađa od 20.000 godina. Pouzdani i precizni geološki podaci o polju nedvosmisleno potvrđuju ovaj model mlade Zemlje: slobodno-opadajuća električna struja u vanjskoj jezgri stvara magnetsko polje.

Magnetsko Polje 19.st.

Magnetsko Polje 21.st.

Magnetsko polje Zemlje nezaustavljivo slabi, što znači da je u prošlosti bilo jače. Fizičari, geolozi i geofizičari kreacionisti slažu se da magnetsko polje Zemlje mora biti mlađe od 10.000 godina što se potpuno slaže s biblijskom kronologijom objavljenom u Knjizi Postanka.

                                                                                                          Zastupnici hipoteze o Zemlji staroj preko 4.5 milijarde godina vjeruju da je magnetno polje samoodržavajuće. Zamislili su jedan složeni hipotetski proces poznat kao model dinama, ali takva hipoteza, kažu bivši evolucionisti, kontradiktorna je nekim osnovnim zakonima fizike. Hipoteza dinama tvrdi da postoji dinamo – generator električne struje u Zemljinoj jezgri. Za hipotezu dinama matematički je pokazano da je neadekvatna i neodrživa. Smatra se da je ovaj generator vezan za hipotetička kretanja u Zemljinoj jezgri. Međutim, stroge matematičke analize pokazuju da se nikakvo vjerodostojno kretanje fluida u Zemljinoj jezgri ne može proizvesti dinamo, čak i kad bi ta hipotetička kretanja postojala. Slobodne struje mogu postojati bez potrebe za nekim dinamom koji bi ih pokretao. To su slobodno opadajuće struje, pa je prema tome i magnetsko polje slobodno opadajuće. To isključuje potrebu za bilo kakvim dinamom. Osim toga, evolucionistički model ne objašnjava rezultate novijih mjerenja električnih struja na morskom dnu. Ne objašnjava ni ranija preokretanja polja, čak ni pored računalnih simulacija. Bivši evolucionisti potvrđuju da evolucionisti nisu niti nakon 40-50 godina pokušaja uspjeli dati znanstveno utemeljen analitički model koji bi podržao njihovu vjeru.
Da bi spasili svoje vjerovanje u navodno milijardama godina staru Zemlju i hipotezu dinama, neki kažu da magnetsko polje ne opada eksponencijalno već linearno, uprkos povijesnim mjerenjima i desetljećima eksperimentiranja koja potvrđuju eksponencijalan pad. Drugi kažu da se snaga nekih sastavnica povećava i tako nadoknađuju one koje slabe. Ta tvrdnja je rezultat zabune oko razlike između intenziteta magnetnog polja i njegove energije, a fizičari koji su detaljno istražili sve činjenice kategorički odbacuju to vjerovanje jednog dijela evolucionista.      Istraživanje Središnjeg atlantskog i Istočnopacifičkog hrbta na dnu oceana pokazala su da su tijekom hlađenja rastaljene stijene u svim mineralima zadržale magnetizam i ispostavilo se da su pronađeni „zebrasti“ uzorci linearnih „magnetskih anomalija“. Već smo spomenuli da detaljne analize upućuju da je formiranje i hlađenje tih bazaltnih stijena bilo vrlo brzo, u vrlo kratkom vremenu koje se mjeri tjednima ili čak danima, tijekom katastrofičnih uvjeta Općeg Potopa.

Vlč. dr. Victor Warkulwiz M.S.S., doktor fizike i katolički svećenik i teolog, savjetnik Kolbe centra za izučavanje Stvaranja, 2007. godine, govoreći o odnosu jačine magnetnog polja u prošlosti i starosti svijeta, piše: „Idući unazad samo nekih 20.000 godina, stvorena toplina bila bi dovoljno velika da rastopi Zemlju. Samo katastrofični događaji, kao oni koji su se dogodili tijekom Potopa, mogu biti uzrok očitih reverzija (magnetskog) polja. Takav model upućuje na Zemlju staru svega tisućama godina.“

Geolog dr. Marcus Ross, 2014. godine, o tome kaže: „Još jedno zadivljujuće predviđanje koje je bilo potvrđeno u katastrofičkoj tektonici ploča jesu brza preokretanja magnetskog polja. Zemljino magnetsko polje povlači igle naših kompasa prema sjeveru. Ali, ponekad ih u Zemljinoj povijesti povlači prema jugu. Geolozi „stare dobi“ vjeruju da su se magnetska preokretanja događala stotinama milijuna godina i da bi trebalo tisućama godina da se dogode. Ironično, ali zapravo su geolozi „stare dobi (oni koji vjeruju u navodne milijarde godina starosti Zemlje), radeći na sjeverozapadu Pacifika, bili ti koji su otkrili potvrđujući dokaz koji podupire brza preokretanja magnetskog polja koja su nužna za Noin Potop. Promatrali su tokove lave i promatrali tokove lave koje vi trebali par tjedana da bi se formirali. Uzeli su mjerenja površine lave da bi vidjeli magnetsku orijentaciju. (Molekule željeza u ohlađenoj lavi orijentirane su u smijeru Zemljinog magnetskog polja.) Očekivali su da neće vidjeti gotovo nikakve promjene dok su išli dublje u lavu gdje bi se unutrašnjost trebala pomicati samo neznatno. Umjesto toga oni su otkrili da je vanjski dio površine lave usmjeren prema sjeveru, a iznutra prema jugu. Tako imamo potvrđujući dokaz iz tokova lave da se preokretanje magnetskog polja mora dogoditi brzo, a to je upravo ono što geolozi Potopa (biblijski kreacionisti) očekuju.“

Ipak, važno je znati da postoje znanstvenici koji kažu da je cijela ideja o preokretanju magnetskog polja netočna i da je se ne može dokazati. Neki znanstvenici tvrde da se zastupnici ideje preokreta polja ne koriste aktualnim podacima o magnetskom polju Zemlje, već „čitaju“ lokalni remanentni (zaostali) magnetizam u stijenama, pokušavajući dokazati svoj stav na osnovi ove magnetizacije u stijenama. Oni kažu da postoje brojne nedosljednosti podataka iz stijena, te da je zapravo nemoguće dokazati  jesu li uzorci tih reverznih stijena namagnetizirani preokretanjem Zemljinog magnetnog polja ili nekim fizičko-kemijskim procesom. Neki znanstvenici tvrde da se tamo gdje se čini da su se dogodila preokretanja magnetskog polja (reverzije), zapravo ne radi o preokretanjima magnetskog polja, već jednostavno o područjima nižeg magnetskog intenziteta. Dakle, prema ovim znanstvenicima, ne postoje dokazi preokretanja magnetskog polja, već samo područja jačeg i slabijeg magnetizma. Ovo tumačenje također evolucionistima oduzima bilo kakvu mogućnost da spase svoje vjerovanje da je Zemlja stara milijardama godina.

Magnetic Reversals

Neki znanstvenici kreacionisti smatraju da je ovo rezultat brzih preokretanja magnetskog polja, a neki smatraju da su to jednostavno područja jačeg i slabijeg magnetskog inteniziteta. Istraživanja upućuju na to da su te stijene vrlo brzo nastale i ohladile se u vrlo kratkom vremenu što se protivi vjerovanju evolucionista o jako dugom nastajanju i velikoj starosti ovih stijena.

Geolog dr. John Morris, 2008. godine, piše o slučajevima gdje su njegovi kolege vidjeli kako se u evolucionističkim krugovima probire i objavljuje samo informacije koje bi se mogle iskoristiti kao podrška evolucionističkim hipotezama dinama i dugotrajnim, sporim preokretima magnetnog polja: „Za početak, prikupljanje podataka su vršili oni koji znaju za čime tragaju, a mjerenja za koja se čini da se ne uklapaju u unaprijed zamišljene ideje učestalo se odbacuju. Jedan od mojih bivših kolega sa fakulteta Sveučilišta u Oklahomi bio je istraživač na znanstvenom brodu na središnjem Atlantiku…on je postao skeptičan u vezi magnetskog dokaza s morskoga dna jer je vidio selektivan način kojim se prikupljao. Slično tome, moj bivši student dobio je posao u laboratoriju sveučilišta gdje je mjerio zaostali magnetizam u pojedinačnim uzorcima. Nikada nije mislio dovoditi u pitanje teoriju (dinama i o preokretanjima magnetnog polja), ali bio je zbunjen kada je otkrio kako često znanstvenici zaduženi za to odbacuju očitanja koja proturječe. Ako su se očitanja uklapala u predviđanja teorije, bila su zadržana. Neuobičajena očitanja bila su izbačena…Uvjeren sam da su stijene zabilježile događaje koji su puno složeniji nego što se često priznaje, te da je složenost podataka ponekad zamućena ili zanijekana da bi se podržala standardna dinamo teorija.“

Bez obzira jesu li se dogodila vrlo brza preokretanja magnetskog polja ili uopće nije bilo tih preokretanja, ne mijenja se činjenica da stopa opadanja jačine magnetnog polja Zemlje pokazuje da Zemlja i njezino magnetsko polje ne mogu biti stariji od 10.000 godina. Fizičar dr. Thomas G. Barnes o tome kaže: „Ako idemo unazad 10.000 godina, Zemljino magnetsko polje bilo bi jako kao polje magnetske zvijezde…sigurno je da Zemlja nije imala tako jako magnetsko polje…to ograničava starost [Zemlje] na 10.000 godina…na osnovi brojnih dokaza fizike, one vrste fizike koja se koristi pri izgradnji radarskih i komunikacijskih stanica, dakle ta vrsta fizike pouzdano tvrdi da magnetsko polje Zemlje ne može biti starije od 6000 do 15.000 godina.“ Svakome je jasno da Zemlja nije mogla imati karakteristike magnetske zvijezde, a to znači da je njezina starost manja od 10.000 godina.

Svi fizičari, geolozi i geofizičari koji su zaključili da Zemlja ne može biti stara milijardama godina, slažu se da bi pri ovoj stopi slabljenja magnetsko polje Zemlje prije samo 10.000 godina bilo prejako za bilo kakav život na Zemlji. Dakle, Zemlja i život na njoj postoje manje od 10.000 godina. Ako se pretpostavi da je početna vrijednost Zemljinog magnetskog polja bila za red veličine manja od one koju ima magnetska zvijezda, postanak se mogao dogoditi prije oko 6000 do 7000 godina što je u potpunosti u skladu sa biblijskom kronologijom koju su zastupali oci i naučitelji Katoličke Crkve.

Victor Warkulwiz, The Doctrines of Genesis 1–11: A Compendium and Defense of Traditional Catholic Theology on Origins, 2007.

A.L. McDonald and R. H. Gunst, “An Analysis of the Earth’s Magnetic Field from 1835 to 1965,” ESSA Technical Report, IER 46-IES 1 (Washington, D.C.: U.S. Government Printing Office, 1967.).

R.T. Merrill, M.W. McElhinney, The Earth’s Magnetic Field, Academic Press, London, str. 101.–106., 1983.

Merrill, R. T., McElhinney, M. E., McFadden, P.L., The Magnetic Field of the Earth, Academic Press, 1996.

Russell Humphreys, The Earth’s Magnetic Field is Still Losing Energy, CRSQ, 2002.

John Roach, Earth’s Magnetic Field Is Fading, National Geographic News, September 9, 2004.

John Morris, The Young Earth, 2008.

Earth’s magnetic field is decaying, indicating a young earth http://creationwiki.org/Earth’s_magnetic_field_is_decaying,_indicating_a_young_earth_%28Talk.Origins%29

Geomagnetic field decay http://creationwiki.org/Geomagnetic_field_decay

Jonathan Sarfati, The Greatest Hoax on Earth? Refuting Dawkins on evolution, 2010.

Russell Humphreys, Planetary magnetic dynamo theories: A century of failure, 7th ICC, 2013.

David Stevenson, u: Folger, T., Journeys to the Center of the Earth: Our planet’s core powers a magnetic field that shields us from a hostile cosmos. But how does it really work? Discover, July/August 2014.

Coe R.S., M. Prévot M., Evidence suggesting extremely rapid field variation during a geomagnetic reversal, Earth and Planetary Science 92(3/4):292–298, April 1989.

Coe R.S., M. Prévot and P. Camps, New evidence for extraordinarily rapid change of the geomagnetic field during a reversal, Nature 374(6564):687–692, 1995.

Coe R.S. et al., Demise of the rapid-field-change hypothesis at Steens Mountain: The crucial role of continuous thermal demagnetization, Earth and Planetary Science Letters 400:302–312, 15 August 2014.

Sagnotti, L. et al., Extremely rapid directional change during Matuyama-Brunhes geomagnetic polarity reversal, Geophysical Journal International 199(2):1110–1124, November 2014.

Russell Humphreys, Earth’s rapid magnetic field reversals, November 30, 2014.

Marcus Ross, Geologic record, u: Evolution’s Achilles Heels, 2014.

Vezani članci