nacija.hr

Don Anđelko Kaćunko: ‘Izbori’ 2015.: ‘Šo mazgun!’

‘Izbori’ 2015.: ‘Šo mazgun!’

ili: JE LI BOŽO PETROV ZAMIŠLJEN KAO CROCOPY-PASTE KANADSKOG PLAYBOYA JUSTINA TRUDEAUA…

Poštovani i dragi čitatelji, evo došao je konačno taj “ponedjeljak” (kako sam ga najavio, za tzv. birače dan otrježnjenja od svih nerealnih očekivanja i brojnih iluzija…) da vam – kako sam i obećao – odgovorim na višestruki “zašto?”, istaknut u “izbornu” nedjelju. Htio sam to učiniti odmah “dej after” (dan poslije) – to više što je bio vrlo znakovit nadnevak: 9.11. ili 11/9… kako pišu Ameri – ali nisam stigao zbog brojnih obveza. Međutim, svejedno je – svaki dan je “po-nedjeljak”, tj. dolazi poslije nedjelje… i svaki novi dan nam je novi Božji dar!

Što sam ono htio reći? Aha… Znam da neke opet zbunjuje(m) naslov(om) i podnaslov(om) ovoga posta… Nekima sigurno nije uopće poznato značenje izraza “šo mazgun”, premda je on zabavnoglazbeno lansiran davno (kao “Šo!Mazgoon”). Dvostruko značenje toga zanimljivog izraza, sjećam se dobro premda je bilo davno, jednom je u nekom intervjuu opisao član istoimenog benda. Smiješno je, ali zvuči kao vrlo inteligentna estradna rugalica. Naime, tim uzvikom otočki ljudi tjeraju magarca ili

mazgu (valjda kad zapne na uzbrdici) – to je hrvatski “prijevod” toga izraza. A engleski “prijevod” je: Šou mast go on (zabava, zabavna emisija mora ići dalje)!

Dakle, izborni show je završio, ali ipak nije sve gotovo. Zapravo, ono pravo tek počinje – ŠO MAZGUN! – i trajat će barem četiri godine (ako ne bude “sudačke nadoknade” već na početku “prvoga poluvrjemena”)! Ne kanim komentirati rezultate tzv. izbora – samo ću prenijeti što sam u nedjelju (8.11.2015. u 21:08) odgovorio prijatelju I.R. iz Splita. Mejlao mi je link s Glasa Brotnja (gdje često “progura” i neke moje priloge) ter je dodao također “rezultate” (valjda zna da ja nisam uz teve!) i bijesno naveo: “ako petrov sa 18 ne da potporu dom. koaliciji… nabit cu ih nogom”. Napisao sam mu: “Ma ugasi i odi van – ne odlučuje Petrov ni o čemu, to je već odlučeno (pa će i on i ostali postupiti po naputku „ljudi iz sjene“)! Plan je ‘neriješeno’ – da bude nered i pat pozicija… pa novi izbori dogodine ili 2017.!”

Na kraju “naporne nedjelje” (koja je u javnosti službeno bila “praznik demokracije”) – poslije tri sv. mise i svega što je s tim slavljima povezano (Kompolje, Vratnik, Crni Kal), stigao sam ručati tek nakon 16,30 sati… – poslije kave i čitanja (ponovnog) sjajne knjige Z. Brzezinskog IZVAN KONTROLE, Globalna previranja uoči 21. stoljeća (koja je napisana 1992., a na hrvatskom objavljena prije 21 godinu!) osjećao sam se doista izcrpljen, ružno rečeno – “mrtav-umoran”. S guštom sam čitao briljantne analize “politike organiziranog ludila” u XX. stoljeću, ali i sa zebnjom ‘gutao’ neke opasne podudarnosti s našim vrjemenom na početku 21. stoljeća… Ipak, kod kuće, uključujući comp oko 20,00 sati, bio sam radostan što nemam nimalo grižnje savjesti jer nisam išao u Gospić na tzv. izbore. Štoviše, cijeli dan sam, vozeći se od župe do župe, razmišljao o bezkoristnoj količini energije (i pozitivne i negativne) koja je toga dana, Dana Gospodnjega, ključala u Hrvatskoj na tzv. biralištima, ali i na svim drugim mjestima gdje su – da parafraziram Evanđelje – “dvojica ili trojica Hrvata, tu je i Politika među njima”. A već od subote navečer čudio sam se kako se “slučajno” – ma ništa nije slučajno, ni u politici a kamo li kod Boga! – misno evanđelje poklopilo s tzv. izborima u Hrvatskoj. Bio sam u napasti već u propovijedi u Kompolju napraviti parafrazu, ali sam se svladao, držeći se odluke da “izbore” u crkvi uopće neću spominjati. Zvuči šokantno, ali Isusove evanđeoske riječi na dan tih hrvatskih zemaljskih “izbora” – 8.11.2015. (preporučujem čitanje izvornika: Marko 12,38-40) mogle bi se “prevesti” ovako: U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu u pouci svojoj: “Čuvajte se političara, koji se rado voze u dugim autima, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u crkvama i pročelja na gozbama; proždiru kuće sirotinjske, još pod izlikom dugih govora o skrbi za opće dobro. Stići će ih to oštrija osuda!” To je bilo vrlo ozbiljno Isusovo (pred)izborno upozorenje. Bog zna je li ga ijedan političar katolik primijenio na sebe. Je li ijedan od njih sjetio važnih riječi svetoga pape Ivana Pavla Dragog, koje je u Solinu 4.10.1998. rekao mladima ali i svima nama: “Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez žrtve se ne može sagraditi ništa veliko!” Ni ta ni ijedna slična “parola” nije se mogla čuti u višetjednom reklamnom političkom teroru do ponoći 6. studenoga. Nego su narod “u zdrav mozak” kljucali frazetinama… koje sada “post festum” odjekuju kao nekakav koktel…: JAKA HRVATSKA RASTE… – a sada izgleda kao da u očaju “skače s mosta”…! Ipak – “šo mazgun!”

Dakle, u nedjelju navečer, nakon što sam pregledao e-poštu – a nakupilo se gotovo stotinu mejlova! – “šećući” lagano po nekolicini uvijek istih portala i/li profila, najednom sam se začudio što “nema nigdje nikoga”, tj. što je sve utihnulo kao da su svi pomrli. Na svome sam profilu napisao: “Vidim da nikoga ne vidim na portalima ni na Fejsu, a već je 21,50 s., što znači da svi bulje u tv-ekrane, pa sam sklepao nekakvu pjesmicu i idem raditi nešto pametno i koristno (a tzv. rezultate ću vidjeti sutra u novinama):

Pred ekranom narod čuči,
čeka brojke ter se muči.
Svi vjeruju u pobjedu –
ona će im maknut bijedu!

Narod sluša, nokte grize,
Bago mulja, riječi klize.
Kad će više rezultati –
radost meni, mami, tati…!

Jadni narod pojma nema
što se njemu sutra sprema.
Nada bit će poništena –
trka to je namještena!

Sutradan, tj. u ponedjeljak, tek navečer sam se sjetio obećanja na Fejsu: ŠUTNJA U KAMPANJI – PREŠUĆENE TEME. Zašto o ovome niste čuli? Zašto su vam ovo prešutjeli? Zašto to prešućuju i katolički mediji? (Ja ću vam reći u PONEDJELJAK – kad se “otrijeznite”!). Znao sam što želim i trebam reći, ali nisam znao kako. Srećom, “upalila mi se lampica” jer sam vizualni tip: gledajući u svim novinama novo i mlado lice Bože Petrova, lidera tzv. treće opcije – MOST, sjetio sam se sličnog lica koje je samo nekoliko dana prije “kričalo” sa svih naslovnica. Našao sam odbačene novine i ponovno prolistao, a potom na portalu – http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/kako-dobiti-izbore-politika-je-danas-spektakl—415157.html – čitao: POLITIČKA ZVIJEZDA O KOJOJ PIŠE CIJELI SVIJET – Njime oduševljeni i hrvatski iseljenici. “Pažnju svjetskih medija privukao je atraktivni političar Justin Trudeau – odnedavno premijer Kanade. Svojom pojavom na političkoj sceni zasjenio je i žestoke debate u susjednom SAD-u. Zbog njega čak ni Amerikancima, ovisnima o spektaklu i showbizzu, kanadska politička scena više nije dosadna.” Profesor sociologije Dražen Lalić tumači kako se Justinov izbor za premijera dogodio uslijed okolnosti, ali zasigurno i imidžom koji leži na zanimljivoj priči o njegovom karizmatičnom ocu. “Politika je dosta vezana za imidž, a u pozadini mora biti priča, mit. Kad netko lijepo izgleda i ima priču iza sebe, nije teško zaključiti da bi mogao biti izabran. Pierre Traueau je u kanadskoj građanskoj rutini bio njihov Kennedy koji je preživio. I sada oni traže dašak glamura, karizmu. Pogotovo u kriznoj situaciji. Politika je danas spektakl (ovo moram ponoviti velikim slovima: POLITIKA JE DANAS SPEKTAKL – moja opaska!) i potrebno je imati priču da bi privukli pažnju na sebe”, zaključuje Lalić. A čime je još mlađi Trudeau privukao birače? Čitajte pozorno: “Tijekom kampanje obećavao je otvoreniju Vladu bližu ljudima. Pomaknuvši liberalnu stranku više lijevo od uobičajenog, birače je osvojio obećavši sniženje poreza za srednju klasu, legalizaciju marihuane, pokretanje ulaganja u infrastrukture i okončanje zračne kampanje u Iraku i Siriji.” Čini vam se da ste nešto slično čuli u Hrvatskoj, tj. naslušali se gotovo istih uopćenih i šupljih fraza & nebuloza? Dobro vam se čini, niste glupi ni gluhi! Glupi su samo oni koji su POVJEROVALI u mogućnost ostvarenja neostvarivih obećanja, tj. u istinitost lažnih riječi i nerealnih planova…

Jesu li političari koji sudjeluju u kampanji toliko glupi da ne znaju da nije istina ono što govore ili su do dna pokvareni da namjerno ljudima u lice lažu? Jesu li oni već u “zatvoru bez zidova” iz kojega ne mogu van pa po cijenu karijere ili čak života (tj. Remetinca!) moraju sudjelovati u toj igri? O moralnim aspektima (ne)savladivog ZNANJA nešto sam natuknuo u prošlom postu… U svakom slučaju, svaki imalo upućeniji čovjek, a intelektualci par excellence spadaju u tu kategoriju, morao bi u ovom slučaju biti “razapet” kao briljantni Mark Twain: “Katkad se pitam vode li ovaj svijet vrlo pametni ljudi koji nas zezaju ili hrpa kretena koji misle ozbiljno!”

U Pismu tome genijalnom piscu (v. knjigu “Illustrissimi”) kardinal Albino Luciani – poslije papa Ivan Pavao I – u osvrtu na jednu Twainovu šalu o tri Horvata navodi kako naglašeno sebeljuban čovjek (a tu, opet par excellence, spada većina političara!) ima drukčije mjere za sebe a drukčije za ljude. Najbolji primjer za to su “uvećane zasluge”, kaže papa i citira Twainova kolegu Trilussu:

“Osvrnuv se pužić oholosti
što puzio je obeliskom,
o slini je svojoj rek’o:
trag ostavljam u povijesti!”

I na Don blogu je nekoliko osvrta o četverogodišnjoj “povijesnoj slini”, ali i o tragovima predizbornog “slinjenja”. Jednom oštroumnom komentatoru, koji u nicku ima broj 2, odgovorio sam na pohvalu: “Hvala, Dvojka, hvala – ipak sam malo razočaran jer sam očekivao VEĆU neizlaznost! Ali opet se velik dio naivne mase vodio dišpetom: ‘Ajmo, skinimo s leđa ovu katastrofu jer ne može biti gore!’ Manji dio teških naivčina mislili su da mogu svojim ‘glasom’ doprinijeti ‘da nam bude bolje’. Onoj 150-orici koji ulaze uz Sabor doista će biti bolje, a narodu nimalo. Jer ONI ne odlučuju o HGSSu o kojemu narodu ovisi svakodnevni život, a to je cijena – Hrane, Goriva, Struje, Stvari! Izmotavaju se da je to ‘stvar Tržišta’ (što doista jest), ali pritom ne žele priznati da to famozno Tržište, tj. KAPITAL doista VLADA odnosno da su KORPORACIJE globalna vlast, a politika njezin sluga odnosno političari obični slugani! Jer Kapital Globalnih Korporacija (gle, iste inicijale ima KGK 😀 ) dokinuo je već gotovo sve SUVERENITETE…! Masama je prepušteno traženje ‘kruha i igara’. Politika obećava kruh, a televizija daje igre! Eto raji raja na zemlji… A na primjedbu dragog i pozitivno naivnog

(premda je pravnik) Mate Knezovića (na Fejsu Nacije) kako za izlazak iz kriz treba (politika) ostvariti samo ono što Obiteljska stranka zastupa, odgovorio sam: “Mate – fantast! Ali dobronamjeran. No vidiš kako je ‘KOSt’ ubacila Most!”

Međutim, neki su strani ugledni mediji u prvim komentarima “izbornih rezultata” u RH spomenuli mogućnost VELIKE KOALICIJE! Hm… sjetio sam se odmah britke i briljantne izjave velikog obraćenika, genijalnog pisca i katoličkog apologeta Gilberta Keitha Chestertona: “Kad se konzervativci, liberali i socijalisti zajedno oko nečega slože, vrijeme je da se veći i bezopasniji dio čovječanstva primi za džepove.”

I, na kraju ovoga mozaičnog priloga, evo nekoliko i danas aktualnih upozorenja Zbigniewa Brzezinskog (iz knjige “Izvan kontrole”, Otvoreno sveučilište, Zagreb, 1994.) u okolnostima kad globalni tzv. Veliki Brat ipak gotovo sve drži pod kontrolom…
“Živimo u svijetu drukčijem od onog koji smo počeli razumijevati. Kad naše razumijevanje uhvati korak s novom stvarnosti, svijet će vjerojatno biti drastičnije, nezamislivo drukčiji. Nepovezanost je glavno obilježje suvrjemene povijesti pa se o značenju našeg doba mora više raspravljati.
Našu sposobnost da razumijemo širi okvir sadašnjosti, a posebice budućnosti, umanjuje raspad gotovo svih važećih vrijednosti posebice u razvijenim dijelovima svijeta. Totalitarne doktrine su se osramotile. Tome valja nazdraviti. No, smanjila se i uloga vjere u određivanju moralnih standarda, a potrošački etos tobožnja je zamjena za etička mjerila. Sposobnost ljudskog roda da nadzire sebe i svoju okolinu raste geometrijskom progresijom, a naša materijalna očekivanja i brže. Istodobno su naša društvena mjerila moralnog rasuđivanja i samokontrole postajala neodređenija. Etička pomutnja ne pomaže razumijevanju povijesti.”

Te riječi taj je poznati i značajni američki analitičar napisao “u predvečerje” 20. stoljeća, s pogledom preko praga 2000. godine, koja se i kao duhovno-mistična i okultno-astrološka razdjelnica – a u Crkvi je isticana kao jubilejska od rođenja Isusa Krista ter je bila popraćena dvama apostolskim pismima Ivana Pavla Dragog. O tome famoznom Dvadesetom stoljeću, na početku poglavlja “Politika organiziranog ludila” Brzezinski kaže da je rođeno u nadi – “može se reći da je u svjetskim prijestolnicama 1. siječnja 1900. vladao optimizam” – pa ukratko opisuje u što se ta nada pretvorila. “Rastuća vjera u znanstvenu revoluciju stvarala je optimizam u svezi s budućnosti čovječanstva. Dvadeseto stoljeće dočekano je u’ mnogim komentarima kao pravi početak Doba razuma.” Navevši primjere napredka na svim poljima znanosti, zaključuje kako, “nažalost, taj napredak nije bio popraćen odgovarajućim napretkom morala, pri čemu je politika bila najveći neuspjeh dvadesetog stoljeća”.

Koristno je sada, nama za pouku (ako je ona uopće moguća na masovnoj razini!), prisjetiti se globalne euforije na razini medijskog ludila uoči “dočeka” 2000. godine odnosno 21. stoljeća! A to famozno 21. stoljeće veličano je na razne načine i kićeno raznim pridjevima: “novo doba”, razdoblje Akvarijusa, era mira… itd., što je sve bilo poticano religijskim zanosom pokreta New Age. Stoga je i sama Katolička Crkva, doduše s “malim” zakašnjenjem (2003.) objavila dokument “Isus Krist – donositelj vode žive. Kršćansko promišljanje o New Ageu“. A sada, samo 15 godina od toga masovnog nerazboritog oduševljenja, cijeli svijet vidi nešto potpuno drugo – globalne strahote razbile su sve mjehuriće sapunice naivnih očekivanja. Čak su i mnogi kršćani u tome “globalnom zanosu” previdjeli značenje biblijskog aksioma: ISUS KRIST JUČER I DANAS ISTI JE – I UVIJEKE! (Poslanica Hebrejima 13,8). A što nas još čeka? Na početku 20. st. nitko nije mogao zamisliti “inventuru” njegova kraja, kakvu je dao Brzezinski. Nama danas dovoljno da se barem zamislimo!

“Nasuprot nadama, dvadeseto stoljeće postalo je najkrvavije i mržnjom najispunjenije u povijesti čovječanstva, stoljeće halucinatorne politike i čudovišnog ubijanja. Okrutnost je institucionalizirana do nevjerojatnih razmjera, smrtnost organizirana poput masovne proizvodnje. Potresna je suprotnost između mogućnosti znanosti da čini dobro i političkog zla koje je prouzrokovala. Nikad u povijesti ubijanje nije bilo tako globalno, nikad se nije zatrlo toliko života, nikad uništavanje ljudi nije bilo provedeno tako koncentrirano u ime oholo iracionalnih ciljeva.
Naravno, u povijesti je bilo razdoblja intenzivnog nasilja. Stanovništvo svijeta u srednjem vijeku bilo je malobrojnije nego danas, pa je Velika horda koja je prohujala srednjom Europom i Srednjim istokom vjerojatno prouzrokovala razmjerno veću smrtnost. Ipak, ta i druge provale nasilja bile su samo provale: intenzivne, nasilne, krvave, ali rijetko trajne. Ubijanje, posebice civila, neposredno je bilo vezano za borbu i osvajanje. Rijetko bi to bila trajna politika s predumišljajem. A predumišljaj je najkrvaviji doprinos dvadesetog stoljeća političkoj povijesti.”

Zanimljivo je da autor (lukavo, diplomatski, taktički, mudro… – nazovimo to kako hoćemo – kao što je učinio na svoj način i Domazet-Lošo u izvrstnoj i važnoj knjizi “Gospodari kaosa”) gotovo nigdje ne imenuje glavne pokretače svjetskih zbivanja i dramatičnih promjena, iako na nekoliko mjesta spominje Francusku (i američku) revoluciju, ali upućenijem čitatelju to nije hendikep. Jasno, onome s manje predznanja može se činiti kao da se sve događa samo od sebe, ali zato je važno prakticirati tri stvari i isto tako tri izbjegavati. To znači: čitati, čitati, čitati – umjesto: gledati, gledati, gledati (TV)! Jer ne samo da onaj TKO NE ČITA UMIRE GLUP, nego postaje lak plijen cijele legije današnjih globalnih manipulatora, a MEDIJI su tu na prvom mjestu. Mase su u prošlosti bile u potpunoj ili većoj nepismenosti nego ljudi današnjice, koji su samo informatički opismenjeni, ali razina znanja nije nimalo veća nego prije. Štoviše, ozbiljni umovi danas upozoravaju na NOVU NEPISMENOST! Papa Benedikt je prije deset godina grubim riječima upozorio na vjersku nepismenost, a ja stalno ističem trostruki hrvatski analfabetizam: vjersku, političku, medijsku nepismenost! Zato se lako može ponoviti – i već ima naznaka da “novi vladari svijeta” (u tajnosti) ozbiljno rade na tome – i u ovom stoljeću tragično ponavljanje zabluda iz prošloga. Nije papa Ivan Pavao Dragi nimalo slučajno baš na koncu 20. stoljeća upozoravao na zla triju totalitarizama koji su ga poharala: fašizam, nacizam i komunizam! A nastupali su kao mitološki spasitelji čovječanstva. Kao sada GLOBALIZAM – premda taktički potpuno drukčije. Evo na kraju još malo osvrta unatrag…

“Tragedija dvadesetog stoljeća dogodila se uglavnom neočekivano. Ni iz jednog predviđanja od 1. siječnja 1900. nisu se mogli naslutiti budući ideološki pokolji i politički ratovi. No, i prije godine 1900. bilo je nagovještaja onoga što bi se moglo dogoditi. Već potkraj devetnaestog, a posebice početkom dvadesetog stoljeća, mudriji politički čimbenici, posebice u Europi, počeli su se priklanjati i očaravati VELIČANSTVENIM TRANSCENDENTALNIM TLAPNJAMA koje nazivam metamitom da bi dobili široku potporu sve pismenijih, a time i politiziranijih masa.
Pod veličanstvenom transcendentalnom tlapnjom podrazumijevam iracionalnu, ali neodoljivu mješavinu vjerskog poticaja da se nađe spasenje, nacionalističkog doživljaja vlastite osobe kao superiorne onima izvan vlastite skupine, ter utopijskih društvenih doktrina svedenih na razinu populističkih parola. Time što je omogućio bijeg od nezadovoljavajuće stvarnosti kroz nastojanja da se postigne neka zamišljena stvarnost, metamit je pokrenuo i usmjerio masovne strasti, širenje pismenosti povećalo je njegovu političku privlačnost, a industrijska tehnologija mu poslužila da bi sijao smrt kao nitko prije u povijesti.” Eto, neću više… i to je previše. Jer SVE TE NESVETE odnosno proklete NAPASTI već su na djelu – i u svijetu, i u Europi, i u Hrvatskoj…! Sapienti sat (a blenti ni budilica)!

No zašto o tome niste ništa čuli u predizbornoj kampanji? Zašto… zašto šutnja među intelektualcima pa i teolozima? Svatko ima svoje razloge za šutnju, tj. za ne-govor (napominjem da treba razlikovati “Crkvu šutnje” i šutnju Crkve!), ali postoje samo tri vrste/kategorije šutljivaca: neznalice, kukavice, izdajice (nadam se da ne trebam objašnjavati – kome pak nije jasno neka pročita uvod u moju knjigu Hrvanje sa svijetom… hm, mogao bih ga jednom i objaviti…)! Od dnevnih medija ne treba očekivati ISTINU o onome što je BITNO – svi uglavnom prenose (barem djelomice) istinu o događajima, najčešće o tragedijama…, ali rijetko kada o uzrocima ili uzročnicima… Ne treba se tome čuditi, kad je tako i u školskim učbenicima povijesti.

A glede famoznih “izbora”… – pa da konačno zaključimo – moram izraziti radost što je na tzv. birališta izišao manji broj ljudi nego 2011., premda je još uvijek prevelik. Inoslav Bešker, kolumnist Jednog Lista, komentira (isticanje je moje): “Je li posrijedi neko nejasno RAZOČARANJE politikom, demokracijom, idejom općeg dobra – ili je posrijedi izborni sistem koji je POLITIKU znatno otuđio od građanina, koncentrirajući je u rukama na čije MANIPULACIJE građanin ne može utjecati ne samo u periodu između izbora, nego ni na samim izborima, osim veoma površno?” Velika HVALA, Inoslave, za te riječi, kojima ne treba upitnik na kraju! Bog te blagoslovio i raspršio tvoj vjerski agnosticizam! Nažalost, neće od toga OTKRIĆA biti velike koristi, jer TELEVIZIJA odnosno SVI MEDIJI doslovce SKRIVAJU ISTINU. Jer zabava mora ići dalje – ŠO MAZGUN!

PS: Moram na kraju izraziti radost (nije zluradost!) zbog nEUspjeha stranke M.O’Holy, što sam davno najavio, predviđajući “evoluciju” te političke “lubenice” (izvana zelena, iznutra crvena!) u sljedećim fazama: ORaH, Grah, Krah, Prah! Nije uspjela doći ni do MOSTA, a “upala” je u Matoševu jesenju rijeku… Nije nimalo čudno što je taj politički “crni prah” otpuhan vjetrićem najobičnijih “izbora”, kad je O’Holyca jednom izjavila da njezina stranka najveću podršku očekuje od “onih koji su PROTIV POLITIKE!” Eto, priznajem, imala je i moju podporu! A svima koji na mitovima, šupljim frazama, naivnim očekivanjima, lažnim obećanjima… namjeravaju sebi i drugima graditi budućnost ili nekakvo novo hrvatsko proljeće – u prvom redu onima koji upravo “pregovaraju o sastavljanju vlade” (ali i duhovnim vođama naroda), evo za nagradu prekrasna (premda “turobna”) i misaona pjesma A. G. Matoša o (hrvatskoj) JESENI:

Olovne i teške snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama;
Monotone sjene rijekom plivaju,
Žutom rijekom među golim granama.

Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kućice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crneći se crnim vranama.

Sve je mračno, hladno; u prvom sutonu
Tek se slute ceste, dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.

Samo gordi jablan lisjem suhijem
Šapće o životu mrakom gluhijem,
Kao da je samac usred svemira.

Razmišljam, što bi sada, “u ovom strašnom času”, svome narodu rekli naši duhovni GORDI JABLANI – Bulešić, Stepinac, Mandić, Tavelić… toliki hrvatski mučenici…! A Biblija nam (u Poslanici Hebrejima 13,7-9) daje predizbornu, izbornu i poslijeizbornu pouku i opomenu: “Spominjite se svojih glavara koji su vam navješćivali riječ Božju: promatrajući kraj njihova života, nasljedujte njihovu vjeru. Isus Krist jučer i danas isti je – i uvijeke. Ne dajte se zanijeti različitim tuđim naucima!” Amen.

 

Izvor: Don blog

 

Komentiraj

Podjeli sa nama svoje mišljenje

Vezani članci