nacija.hr

Don Anđelko Kaćunko: Poruga HBK za tzv. parlamentarne izbore 2015.?

PROROK JEREMIJA: “ČAK I PROROCI I SVEĆENICI LUTAJU…!”

Molim sve neka ne shvate ovaj post kao “otvoreno pismo” našim biskupima. Njima svaka čast, ali ovaj put ne mogu a da javno ne “prokomentiram” “Poruku” koju su članovi HBK 19. listopada uputili “za parlamentarne izbore 2015.” Duboko poštujem svakoga biskupa, jer je on od Boga postavljen da bude “nadglednik” Isusova stada, premda se i oni međusobno razlikuju kao što se i knjige razlikuju (kako je napisao papa Ivan Pavao I., u svojoj knjizi Pisma – Illustrissimi). “Poneki doista nalikuju orlovima koji u letu klize s učiteljskim dokumentima visoke razine; drugi su slavuji, koji pjevaju čudesne hvale Boga; treći su opet jadni palčići koji na posljednjoj crkvenoj grani samo cvrkuću, nastojeći izreći poneku misao o najrazličitijim temama”. Unatoč svim razlikama, koje su uglavnom potpuno sporedne – kao što su totalno beznačajna medijska nasilna razvrstavanja (naših) biskupa u “lijeve” i “desne” ili među “liberalno-progresivne” i “tradicionalno-konzervativne” (kao sada na Sinodi u Vatikanu, što ipak može biti “malo manje” beznačajno!) – mora se priznati da je biskupska pastirska službe veoma teška i odgovorna. Zato se ja svaki dan (a poglavito u svetoj misi kod spomena Pape i našega biskupa Mile) molim za sve pastire naše Crkve da se nikada ni na jednom od njih ne ostvari teška rečenica Sv. Augustina: “Mi biskupi predsjedamo, ali samo ako služimo… Biskup koji ne služi javnosti samo je strašilo postavljeno u vinograde da ptice ne bi zobale grožđe.”

Zbog svega toga bolno mi je “pala” spomenuta “Poruka” članova HBK, to više što sam, gotovo sluteći da će biti ovako, i u predpredhodnom postu (od 9. listopada), u 4. točki dodatka – N(pn)B pod naslovom BIRAJTE (ako možete) HGSS, a ne VARKE ni jedne STRANKE! – doslovce napisao: “Ponavljam svoj stav: ja na izbore ne izlazim – bojkotiram taj oblik jeftine zabave pod maskom ozbiljnog ‘odlučivanja o našoj budućnosti’. Jer i na lokalnoj i na globalnoj razini Vlada i Vlast je onaj tko odlučuje o HGSS-u! – ali to nije kratica Hrvatske gorske službe spašavanja, nego znači: Hrana, Gorivo, Struja, Stvari! Ali ‘stranka’ koja odlučuje o cijeni HGSS-a nigdje u svijetu ne izlazi na izbore – jer ona totalitarno vlada! A ti, jadni moj neupućeni i od svojih duhovnih vođa nepoučeni narode (s trostrukom nepismenošću: vjerskom, medijskom, političkom!), ako ti je to neka utjeha izađi na izbore pa zaokruži podnošljivo NIŠTA, tako da ovo trenutno i dosadašnje nepodnošljivo NIŠTA barem četiri godine bude u oporbi (do novih izbora, ako centri moći izvan Hrvatske već nisu drukčije odlučili!). Zbog svega toga, premda će mnogima zvučati sablažnjivo, ja PONOVNO POZIVAM ‘HBK’ I SVE RAZBORITE LJUDE NA BOJKOT IZBORNE FARSE (a uputit ću i otvoreno pismo-molbu papi Franji). Hrvatska sada ponovno ima povijesnu šansu: budimo prvi u svijetu, kao narod i Crkva, koji su pružili razuman i miran otpor GLOBALNOJ (političkoj) OBMANI! Moj ‘izborni program’ je BITKA SA SOTONOM!” Sada dodajem i geslo: MOLI-RADI-RODI!

Ne želim pisati nikakvu analizu, ni predugačak komentar, niti prividno “otvoreno pismo” – kakvo je biskupima glumeći naivnost i potpuno nepotrebno (pa i neinteligentno) uputio prijatelj Elvis Duspara (s kojim se ne slažem u nekim “ćoškastim” stavovima!) – nego ću samo kratko sam odgovoriti (jer tajništvo HBK to sigurno neće učiniti!) na sedam pitanja koja ću sam formulirati na temelju stavova iz rečene “Poruke”, prema njezinih sedam točaka.

1. Na koji su način izbori zastupnika za Hrvatski sabor događaj koji utječe na našu osobnu, obiteljsku, društveno-političku i gospodarsku stvarnost odnosno kako članovi Božjega naroda izlaskom na izbore mogu osobno preuzeti odgovornost za općedruštveni boljitak i daljnji razvoj demokracije u hrvatskom društvu?
– Prije odgovora želim istaknuti kako “posao” Crkve, u prvom redu njezinih pastira, poglavito sada na početku Godine milosrđa, nije da, sami ili zajedno s drugim “snagama” u društvu, traže put do nekakvog “boljitka” ili famoznog “prosperiteta” (što je privlačna izmišljotina kao najraširenija politička mantra!), nego je naš temeljni poziv i glavna zadaća širiti Evanđelje ter sami biti živi navještaj o Kraljevstvu Božjem – koje treba tražiti najprije, tj. kao nešto najvažnije pa će nam se dati sve što nam je potrebno!
Umjesto odgovora postavljam pitanja: Zar će se općedruštveni boljitak ostvariti time što će birači “odlučiti” o (ne)radnom mjestu u Saboru za 150 novih namještenika (koji nekažnjeno ne moraju ni govoriti ni dolaziti na sjednice!)? Zar će na našu osobnu, obiteljsku, društveno-političku i gospodarsku stvarnost utjecati činjenica što će se svakoga mjeseca od narodnoga “krvavog truda” iz proračuna izdvajati za svakoga zastupnika oko 14.500 kuna NETO, što je godišnje ukupno za cijeli “saziv” oko 26 milijuna kuna (BRUTO oko “brutalnih” 66 milijuna!), a tijekom 4 godine mandata taj “općedruštveni boljitak” saborskih zastupnika se popenje na oko 104 milijuna kuna neto (ne računajući ostale pogodnosti i visoku saborsku mirovinu, koju neki “ostvare” a da prstom nisu maknuli niti usta otvorili)!

2. Razumijem i prihvaćam riječi mudroga kralja Salomona, kao i savjet koji je Mojsiju dao njegov tast Jitro, jer meni je to Božja riječ, ali na temelju čega je moguća usporedba između starozavjetnih velikana i današnjih predstavnika koji bi trebali narodu odano služiti? Po čemu su to političari “predstojnici” društva i gdje su danas “države” u EU odnosno što one uopće znače?
– Nema nikakva temelja za usporedbu između velikana koje u prošlosti Bog postavlja i zastupnika koje danas narod “bira”, jer u Starom zavjetu, kao i u Europi sve do krvave i nasilne uspostave tzv. DEMOkracije, društveni poredak bila je DEOkracija. Uz to, tzv. predSTAVNICI nisu nikakvi predSTOJNICI društva, čak i kada su izabrani na takve službe, koje su zapravo samo prividna moć gdje se ne odlučuje o bitnim stvarnostima. U tom smislu je predsjednik najvećega trgovačkog lanca u Hrvatskoj veći i jači “predstojnik” nego predsjednik Vlade RH! Jer vlasnik bilo kojega koncerna odlučuje o stotinama ili tisućama radnih mjesta, a tzv. premijer niti o položaju svojih ministara! Uz to, DRŽAVE u nadnacionalnim savezima imaju samo birokratsku ulogu, jer su izgubile sve stupove suvereniteta, kao Hrvatska 1. srpnja 2013. “ulaskom” u Europsku uniju. O tome bi trebalo na sljedećem posjetu Ad limina papu Franju upoznati pa da za Hrvatsku napiše mali dodatak svojoj novoj enciklici, pod naslovom “Cro LEUdato si”.

3. Zašto tzv. izazovi odnosno problemi imaju ovaj redoslijed: gospodarska kriza i nezaposlenost, iseljavanje mladih i cijelih obitelji, demografska slika naroda koja se očituje u velikom padu nataliteta i porastu stanovništva staračke dobi, rast broja siromašnih građana i onih koji su u dužničkom ropstvu…?
– U svim kombinacijama i prosudbama i kategorizacijama hrvatskih problema na prvo mjesto neizbježno treba staviti DEMOGRAFSKU KATASTROFU. U to nas uvjerava neumoljiva statistika, tj. čista matematika. A ona kaže da se ubrzano smanjujemo, i što nas je manje brže nestajemo. Dakle nije isto propadanje naroda sa četiri milijuna stanovnika, ili deset milijuna, ili sto milijuna. Jer kad u određenom razdoblju propadne 25% naroda, u prvom slučaju (našem) ostanu samo 3 milijuna, u drugom 7,5 milijuna, a u trećem 75 milijuna stanovnika. A broj itekako utječe na sve aspekte krize!
Jasno, premda znam da o nezaposlenosti i gospodarskoj krizi NE odlučuju političari nego KAPITAL (kao što ni čistačica na aerodromu ne odlučuje o vrijednosti dionica aviokompanije!), ja ni u ovoj drami nisam ni ravnodušan ni malodušan – jer sam kršćanin! I jer znadem da za kruh hrvatske budućnosti više vrijedi jedno zdravo zrno obiteljske pšenice, nego “velebit” liberalne pljeve. A takvih, i to mladih, obitelji u Hrvatskoj ima mnogo. Osim toga, sva istraživanja među mladima pokazuju da imamo temelja za realni optimizam. A ja sam, bez obzira što na nekim područjima društvenoga života ama baš ništa ne možemo sami promijeniti (osim da molimo), uvijek bio optimistični realist.

4. Kako će narod upoznati izborne programe onih koji se kandidiraju? Na koji način oni mogu utjecati na naš svakodnevni život u sljedeće četiri godine? Hoće li određena politička opcija, ako zadobije povjerenje građana, znati upravljati zemljom i kako će moći provoditi gospodarske programe i otvarati nova radna mjesta (i ostalo što obećavaju) ter kako će voditi borbu protiv korupcije?
– Odgovor na sva ta pitanja je isti – NIKAKO! Prvo, narod nikada NIJE upoznao – a i ne može jer NE ČITA, nego samo bulji u TV obmane i manipulacije!) – tzv. izborne programe (čak i kad bi bili više od “obećanja ludom radovanja”, tj. ostvarivi). Drugo, političke opcije jedne zemlje koja je članica EU – uopće NE upravljaju tom zemljom (nego se “daljinski” upravlja iz nekog središta moći u EU ili drugdje, pomoću “dugmadi” u Hrvatskoj koju “pritišću” prsti uvijek “nevidljive ruke” – zanimljivo, tako se zove i knjiga Ralpha Eppersona o “svjetskoj zavjeri”!). Najvažnija je činjenica da političari NE MOGU otvarati radna mjesta, jer to je u vlasti KORPORACIJA koje vladaju i tržištem. (Ne)radno mjesto zastupnika je “parlament” (prevedeno na hrvatski = “govornica”, koja je često “brbljaonica”) pa je očito kako je (poglavito uz tv-prijenos) njihov jedini “proizvod” mnoštvo riječi koje najčešće narod uopće ne razumije (jer i nisu upućene njemu!)… Zato, dakle, programi bilo koje političke opcije u RH neće (bitno) utjecati na naš svakodnevni život. A poglavito je naivno očekivati da političari mogu suzbiti korupciju, kad svjetske mafije i organizirani kriminal, po službenim procjenama (koje postoje i u literaturi), na globalnoj razini imaju jednu trećinu kapitala i moći ter utjecaja na političare koji donose zakone (za više saznanja o tome korisno je pročitati barem djelo Davida C. Jordana POLITIKA I DROGA). A značenje, nekima senzacionalne novosti ovih parlamentarnih izbora, tzv. preferencijalnoga glasa, najlakše je objasniti telefonskim glasovanjem za neku novu pjesmu na top listi u radio-emisiji.

5. Kako će stranački opredijeljeni saborski zastupnici, poglavito ako su grupirani u dva velika tabora, u našem ideološki duboko podijeljenom društvu izbjeći svrstavanja ter pridonijeti nacionalnom jedinstvu? Kako će budući saborski zastupnici sprječavati rasprodaju nacionalnoga bogatstva?
– Opet je odgovor i na ova pitanja: nikako! Prvo, zato što stranačkim (ali ni tzv. neovisnim) političarima gradnja JEDINSTVA nije “u opisu radnoga mjesta”. Stranka je sama po sebi, u svojoj biti cijepanje ZAJEDNICE, što su pokazale mnoge dosadašnje rasprave oko nekih pitanja nacionalne važnosti (u to se ne uklapa posljednji spor sa Slovenijom, jer su stavovi obiju “sukobljenih strana” nametnuti izvan obiju zemalja). Na isti način saborski zastupnici ne mogu spriječiti rasprodaju nacionalnih dobara, jer vjerovnici, koji su vještom metodologijom “državu” gurnuli u tzv. dužničko ropstvo, “imaju pravo” dugove naplatiti ovrhom. Naravno, postoje i druge cijene/ucjene – kao npr. u slučaju Sadama i Gadafija… – pa “demokratski vođe naroda” mogu birati…!

6. Čemu služi poticanje svih sudionika predizborne kampanje na dolično ponašanje u kampanji, kao i podsjećanje medija (umjesto njihovih djelatnika!) na tzv. visoke standarde profesionalnosti?
– To pedagoško dociranje doista lijepo zvuči. Ali ono je bezkoristno – kao i sviranje gluhome. Prvo, zato što su (mnogi, a svi glavni) sudionici kampanje svjesni u kakvom “zabavnom programu” sudjeluju i znaju da je borba do poraza protivnika “zakon” ter je zato i u tom natjecanju potreban žestoki “fajt” – ne samo za njihovu pobjedu, nego i zato što bez takvog ponašanja propada svaki “show” koji ima televizijsku publiku – pa bio to i najprostačkiji Big Brother. To je naprosto model funkcioniranja svih velikih svjetovnih medija današnjice, ma što o tome mislile časne sestre u rimskom Domu Svete Marte ili glavni vozač bilo koje Nuncijature u EU! Zato mediji svako podsjećanje na nekakav bon-ton – kao da je riječ o nekom biskupijskom Caritasu – doživljavaju kao deplasirano i uvrjedljivo “dijeljenje packi”, jer njihovi djelatnici znaju koliko je njihova moć ograničena i kako većina novinara ima ovlasti kao npr. radnica na blagajni robne kuće, koja u nekim situacijama može birati između gubitka radnog mjesta ili besplatnog prekovrjemenog rada nedjeljom. Uz to, među njima samo prekaljeni “lisci” i upućeni kolumnistički “kerberi” znaju kako su mediji prestali biti najprije sredstvo informiranja i kako su danas – kao gotovo svi sadržaji zabavne kulture – jako sredstvo za ostvarenje nečijih interesa (pa i manipuliranjem), koji su najčešće spoj biznisa i ideologije.

7. Je li lijepi poziv “zaređenim službenicima Crkve” da stvaraju zajedništvo među ljudima znak uvjerenja da je i u kampanji moguće ugasiti uzavrele strasti ljutih protivnika ili je – uz napomenu (koja ne izgleda kao stroga zabrana!) NEKA crkvene prostore čuvaju od bilo kakve predizborne aktivnosti – znak “neutralnosti” u odnosu na dva profilirana bloka pa vjernicima (opet) ostaje da “glasuju po savjesti”? Varam li se što mi poziv svećenicima – NEKA “pozovu vjernike da ispune svoju dužnost ter aktivno na izborima odluče o vlastitoj budućnosti i napretku društva i svoje domovine” – ne zvuči kao zapovijed? Kako će zagovor Marijin, Sv. Josipa, Bl. Alojzija Stepinca (a mi u Kompolju smo od 22. kolovoza u cjelogodišnju “kampanju” uključili i Bl. Miroslava Bulešića!) djelovati u dvojbi odluke između dobro proučena lošeg izbornog programa na čijoj su listi “valjani, pouzdani i nesebični predstojnici” za novi četverogodišnji mandat i loše proučena dobrog izbornog programa na čijoj su listi nevaljani, nepouzdani i sebični kandidati?
– Teško mi je doista odgovoriti na ta pitanja na zadovoljavajući način. Osim toga, možda je u njima već prisutan odgovor pa ga je suvišno ponavljati. Svakako, čuo sam poziv upućen svim svećenicima, ali ga se ne mogu držati, jer je podržavanje stranačke politike suprotno od onoga što članovi HBK žele, tj. ono je rastvaranje zajedništva (kako sam u broju 5. istaknuo). Glede molitve, skromno priznajem da za domovinu odnosno za naš hrvatski narod (jer što će nam domovina – koja je do sedmog stoljeća bila “lijepa naša ilirska”! – danas i sutra bez naroda!) svakodnevno molim, a svakoga prvog u mjesecu na tu nakanu prikazujem i sv. misu. Na kraju, sigurno vjernicima neću reći da će ovim izborima odlučiti “o vlastitoj budućnosti i napretku društva i svoje domovine”, a zapravo i ne moram im ništa govoriti jer oni već znaju kako o svemu razmišljam.

 

Dakle, da zaključim, izjavljujem da ne osjećam nikakvu odgovornost – jer “dixi et salvavi animam meam!” – prema mogućem bilo čijem zaključku ili dvojbi je li posljednja PORUKA HBK možda i (ružno rečeno) skrivena diplomatska PORUGA samih izbora, ali i logike, nužnoga znanja i odgovornosti prema onima kojima je upućena ter hoće li zbog toga i sami članovi HBK od nekoga doživjeti porugu. Znam da ovo zvuči vrlo grubo, nekima sigurno pretjerano i uvrjedljivo, ali ja po savjesti ne mogu drukčije reagirati jer “Sionu za ljubav neću šutjeti!” i moja šutnja bi značila također odobravanje nečega što je u suprotnosti sa stupnjem istine do kojega sam došao. Isto tako mi je svejedno hoće li netko zaključiti da je najodgovorniji za stavove iz te Poruke predsjednik HBK, neki kardinal ili možda Nuncij… Ali tko god me od njih, ili bilo tko drugi, p(r)ozove i bilo što o ovome upita – svima ću rado dati obrazloženje nade koja je u meni (po preporuci Sv. Petra).

Smatram također potrebnim na koncu navesti i riječi proroka Jeremije, koje se kao neka specifična cr(k)vena nit provlače kroz sva moja iskustva glede hrvatske politike u posljednjih 20-ak godina:
Tada rekoh: “Ah, Bože Gospode! Eno, proroci im govore: ‘Nećete vidjeti mača, niti će vam biti gladi, nego ću vam dati postojan mir na ovome mjestu.'” A Gospod mi reče: “Laž prorokuju ti proroci u moje ime; niti ih poslah niti im nalog kakav dadoh – ja im i nisam govorio. Oni vam prorokuju lažna viđenja, isprazna gatanja i snove srca svoga.” Zato ovako govori Gospod: “Proroci ti što u moje ime prorokuju, a ja ih nisam poslao, te govore da neće biti ni mača ni gladi u zemlji ovoj, sami će od mača i gladi poginuti. A narod ovaj kojemu prorokuju ležat će po ulicama jeruzalemskim, pokošen mačem i glađu, i neće biti čovjeka da ga pokopa – njih, žene njihove, sinove i kćeri njihove. Tako ću na njih izliti zloću njihovu.” A ti im reci ovako: Nek’ oči moje suze rone danju i noću, i neka ne prestanu, jer je strašno slomljena djevica, kći naroda moga, ranom neobično ljutom. Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju…!” (Jer 14,13-18).

Ujedno dodajem svoje uvjerenje da svaki duhovni vođa u kršćanstvu, koji smetne s uma da ni POLITIKA više NIJE skrb za opće DOBRO nego područje na kojemu se vodi DUHOVNI BOJ, lako padne u napast da u tome nadmetanju koristi svjetovno oružje i svjetovnu taktiku ter metodologiju koju je opisao Sun Tzu, umjesto strategije koju nam je ostavilo “Sunce (s visine)…”.

Zato na samom kraju podsjećam na opomenu i uputu ne nekog novozavjetnog paranoika i pristaše “teorije urote”, nego realističnog ali oduševljenog osnivača i veoma iskusnog “nadglednika” mnogih prvih kršćanskih zajednica ter Duhom Svetim ispunjenog Apostola Pavla (iz Poslanice Efežanima 6,10-12): “Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.”

To je Riječ Gospodnja. – Bogu hvala!

Izvor: Don blog

Vezani članci