nacija.hr

Predsjednik Poljske biskupske konferencije na Sinodi: Mnogi kažu da ne žele mijenjati nauk, no u stvarnosti teže za tim

Sa bloga Traditio Ecclesiae prenosimo:

Stanislaw Gadecki, poznanjski nadbiskup i predsjednik Poljske biskupske konferencije u subotu je (17. listopada 2015.) u sinodskoj dvorani ispred svih sudionika otvoreno govorio o napadu na katolički nauk o braku i spolnosti.
Mnogi doduše kažu da ne žele mijenjati nauk, no u stvarnosti teže upravo za tim, rekao je Gadecki.
Prijedlozi za izmjenu sakramentalnog reda u stvarnosti su pokušaji dokidanja nauka uvodeći promjene ,,na mala vrata.
Govor Poznanjskog nadbiskupa od velikog je značaja jer su dosada takvi prijekori iznošeni dosta oprezno. K tome, poljski izaslanici mogu računati s potporom svih istočnoeuropskih sudionika na Sinodi.
U isto vrijeme na Sinodi ultraliberalni berlinski nadbiskup, Heiner Koch, manipulira pojmom milosrđa:
Berlinski nadbiskup Heiner Koch ponovno je na Biskupskoj sinodi koja se održava u Vatikanu dao potporu prijedlozima kardinala Waltera Kaspera glede pripuštanja Pričesti rastavljenih ponovno civilno oženjenih.
Heiner Koch je skupa s kardinalom Reinhardom Marxom i biskupom Franzom-Josefom Bodeom jedan od trojice izaslanika Njemačke biskupske konferencije na Sinodi o obitelji. Osim toga, Koch je izvjestitelj njemačke jezične skupine na Sinodi.
Nadbiskup Koch u svojoj izjavi posve ignorira mnoštvo primjedbi kardinala, biskupa i teologa protiv Kasperovih ideja. On samo ponavlja što su on i Kasper već više puta rekli: Pripuštanje svih osoba Pričesti trebalo bi dopustiti poradi milosrđa.
Kochovo obrazloženje je više nego problematično: ,,Meni je uvijek ponovno jasno da pitanje pripuštanja Euharistiji rastavljenih ponovno civilno vjenčanih nije u prvom redu pitanje o nerazrješivosti sakramenta Ženidbe.
Ali ne-pripuštanje Pričesti i nerazrješivost su najuže međusobno povezani: budući da je brak nerazrješiv, preljub je teški grijeh. U ovome stanju nalaze se sukladno katoličkom nauku o spolnosti

osobe koje sklope civilni brak nakon rastave. Po crkvenom nauku osobe koje su počinile teški grijeh ne smiju primiti Pričest dok ne okončaju to stanje.
Zapanjujuća je Kochova argumentacija glede milosrđa: ,,Za mnoge ljude u ovom pitanju pod upitnikom je Crkva i njezino milosrđe.
Nebitno je što ,,mnogi ljudi razumiju pod pojmom ,,milosrđa. Što ,,mnogi ljudi pod tim razumiju, mijenja se ionako tijekom vremena i ne može biti temelj nikojeg morala koji postavlja zahtjev da vječno vrijedi. Mjerodavno je stoga što Crkva pod tim razumije i što ona uči.
Milosrđe znači pomoći slabim i palim ljudima da se podignu i krenu na put prema Bogu. Milosrđe pak ne znači ostaviti čovjeka u njegovom palom stanju i praviti se kao da je u očima Božjim posve svejedno kako on živi. Crkva djeluje milosrdno kada preporučuje preljubniku da napusti stanje preljuba i da živi po Božjim zapovijedima.
Milosrđe koje se ne orijentira po istini, nije milosrđe, nego sentimentalizam.

Nadbiskupu Kochu je žao da se mnogi udaljuju od Crkve jer se osjećaju odbačenima. Ovim ljudima Crkva treba objasniti da moraju okončati intimno zajedništvo s partnerom da opet smiju primati Pričest.

Ovaj zahtjev za moderne uši doduše zvuči grubo, ali on to nije. Kad Crkva ne bi bila spremna potaknuti ljude u određenim životnim situacijama na uzdržljivost, implicitno bi tvrdila da je nemoguće pridržavati se katoličkog spolnog morala. 

 

Vezani članci